četvrtak, 06.07.2017.

Između


Lebdim negdje između neba i zemlje
Stopalima više ne dotičem tlo
Kose se zamrsile o krošnje zelenih divova
Misao zapinje o paperjaste oblake

Pasti ili odletjeti

.....ili i dalje lebdjeti


Copyright: Lion Queen




Izvor: Youtube

Steven Wilson: "Pariah"
(feat. Ninet Tayeb)

I'm tired of weakness, tired of my feet of clay
I'm tired of days to come, I'm tired of yesterday
And all the worn out things that I ever said
Now it's much too late, the words stay in my head

So the day will begin again
Take comfort from me, it's up to you now
You're still here, and you'll dig in again
That's comfort to you, it's up to you now

So Pariah, you'll begin again
Take comfort from me
And I will take comfort from you

I'm tired of Facebook, tired of my failing health
I'm tired of everyone and that includes myself
Well being alone now it doesn't bother me
But not knowing if you are, well that's been hell you see

So the day will begin again
Take comfort from me, it's up to you now
You're still here, and you'll dig in again
That's comfort to you, it's up to you now

So Pariah, you'll begin again
Take comfort from me
It will take time

Don't you worry, don't worry about a thing
'Cause nothing really dies, nothing really ends


Povodom izdavanja novog albuma "ToThe Bone", moj najdraži glazbenik Steven Ivan kaže:

After many months of writing and recording, I’m pleased to finally announce details of my new album To The Bone, and a major European tour in early 2018 which includes a return to many of my favourite venues, including London’s prestigious Royal Albert Hall. For my North and South American fans, expect to see further tour news soon.

Also released today is the finished version of a track from the album ‘Pariah’, a song I wrote especially to be a duet with the wonderful Ninet Tayeb.

To The Bone is due to be released on 18th August but is available now to pre-order in a variety of formats, including a special deluxe hard back 120 page book edition, which includes an exclusive full length CD of demos and unused songs, and a one-sided 7 inch vinyl single of a bonus instrumental song from the album sessions. Neither of these will be available anywhere else.

My fifth record is in many ways inspired by the hugely ambitious progressive pop records that I loved in my youth (think Peter Gabriel’s So, Kate Bush’s Hounds of Love, Talk Talk’s Colour of Spring and Tears for Fears’ Seeds of Love). Lyrically, the album’s eleven tracks veer from the paranoid chaos of the current era in which truth can apparently be a flexible notion, observations of the everyday lives of refugees, terrorists and religious fundamentalists, and a welcome shot of some of the most joyous wide-eyed escapism I’ve created in my career so far. Something for all the family!

I na ovom albumu, kao i prethodnom, Stevenu Ivanu se pridružila izvrsna izraelska glazbenica Ninet Tayeb.

Ninet Tayeb (born October 21, 1983), commonly known as Ninet, is an Israeli musician, singer-songwriter, composer, DJ, model and actress.
Izvor: Wiki



p.s. pitanje za objavu posta: Svjetlo je uvijek na kraju...?

Oznake: Steven Wilson, Ninet Tayeb, To the Bone



- 16:45 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


nedjelja, 02.07.2017.

Per te, per te


"Per Te"

Sento nell'aria profumo di te
Piccoli sogni vissuti con me
Ora lo so, non voglio perderti

Quella dolcezza cosi senza eta
La tua bellezza rivali non ha
Il cuore mio vuole soltanto te

Per te, per te, vivro
L'amore vincera
Con te, con te avro

Mille giorni di felicita, mille notti di serenita
Faro quello che mi chiederai
Andro sempre dovunque tu andrai
Daro tutto l'amore che ho per te

Dimmi che tu gia il futuro lo sai
Dimmi che questo non finira mai
Senza di te non voglio esistere

Per te, per te, vivro
L'amore vincera
Con te, con te avro

Mille giorni di felicita, mille notti di serenita
Faro quello che mi chiederai
Andro sempre dovunque tu andrai
Daro tutto l'amore che ho per te

Non devo dirtelo, ormai gia lo sai
Che morire senza di te

Per te, per te, vivro
L'amore vincera
Con te, con te faro

Tutto quello che mi chiederai
Andro sempre dovunque tu andrai
Daro tutto l'amore che ho per te

Izvor: "Per Te" by Josh Groban

Početkom lipnja posjetila sam fenomenalnu izložbu pod nazivom "Barokni sjaj Venecije – Tiepolo i suvremenici", koja je još uvijek postavljena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (Zagreb, Trg Republike Hrvatske 10). Na izložbi je predstavljeno oko 40 djela baroknog venecijanskog slikarstva, uglavnom iz prve polovine 18. stoljeća. Osim djela oca i sina Giambattiste i Giandomenica Tiepola, izložene su i grafike, crteži, bakropisi, ulja na platnu i druga djela njegovih suvremenika, poput Giambattiste Pittonia, Elisabette Marchioni, Gimabattiste Piazzette i mnogih drugih. Djela su to dopremljena iz Pinakoteke grada Vicenze - Pinacoteca Civica di Vicenza. Posuđena su Gradu Zagrebu jer se restaurira renesansna palača Palazzo Chiericati u kojoj je smještena Pinakoteka u Vicenzi.

Foto:

Ovu renesansnu palaču izgradio je Andrea Palladio, po zahtjevu grofa Chiericatija, po kojem je i dobila ime. Palača je dovršena za vrijeme njegova sina.

No da se vratim na postav.

Meni najdraža slika na cijeloj izložbi je fascinantna slika „Pejsaž s rijekom i mlinom (Paesaggio con fiume e mulino)“ Carla Eismanna Brisighelle:
(kliknuti na fotku za uvećanje)

Foto: Paesaggio con fiume e mulino

Sliku karakterizira rijeka na svijetloj podlozi, te tamne ruševine starog mlina. U prvom planu razaznaje se živost ljudi i životinja. Slika je puna predivnih detalja iz onog vremena i predstavlja čitav jedan svijet u malom. Predivno je oslikana rijeka i nebo iznad nje.
Mogla bih tu sliku promatrati satima.

Osim ove predivne slike, može se vidjeti i niz krasnih slika tzv. mrtve prirode, ali ja to ne bih tako nazvala, jer su slike toliko žive, toliko vjerno oslikavaju razne plodove prirode. Primjerice, gotovo se može osjetiti miris i okus grožđa direktora na predivnoj slici Jacoba van der Kerckhovena s prijelaza 17. na 18. stoljeće..

Foto: Natura morta con frutta, pappagallo e conigli (Allegoria dell’Autunno)

ili blještave bobice nara.. ili miris cvjetnih aranžmana slikarice Elisabette Marchioni, poput ovog na fotki:

Foto: Elisabetta Marchioni

Tu su i slike s vjerskim temama, poput slike Giambattista Piazzette: Ekstaza Sv. Franje

Foto:

kao i stropna slika autora GiambattisteTiepola, koja prikazuje protok vremena:

Foto: La Veritŕ svelata dal Tempo

Izložba će biti postavljena sve do 01.10.2017. godine pa toplo preporučujem pogledati. Šteta bi bilo propustiti ovu veličanstvenu priliku.

I za kraj jedna pjesma s novog albuma To The Bone, mog najdražeg glazbenika Stevena Wilsona:

Izvor:

Steven Wilson - Permanating

Somewhere on the highway
With a luminous moon
Swimming after dark and then
Awaken to you

Hold on
Hold onto the minute
And sing it
And live it
It's always there

Hold on
Hold onto the minute
And feel it
Believe it

And time is moving on
And listenening to the song
We get older
Together

And every time we breathe
Another moment leaves us forever
To the nether

Permanating
Celebrating
Now we're levitating
High above the clouds
Yesterday
Is the place where all your friends will always

And time is moving on
And listenening to the song
We get older
Together

And every time we breathe
Another moment leaves us forever
To the nether

Permanating
Celebrating
Now we're levitating
High above the clouds
Yesterday
Is the place where all your dreams are always

Hold on
Hold onto the minute
And sing it
And live it
It's always there

Hold on
Hold onto the minute
And feel it
Believe it

Lyrics:

Oznake: MUO Zagreb, Tiepolo, Steven Wilson



- 22:52 - Reci nešto lijepo (17) - Isprintaj - #


subota, 24.06.2017.

Bajadera

Moja prerano preminula sestrica pekla je odlične kolače i iza sebe ostavila recepte pisane rukom. Jako sam htjela imati tu bilježnicu i pitala sam mamu da mi je da. Nakon nekog vremena mama mi je dala svojom rukom prepisane recepte u drugoj bilježnici. Očigledno se nije mogla lišiti sjećanja na svoju prvu kćer, a ipak ugoditi meni, pa je sve to vrijedno prepisala. A recepata ima bezbroj. Da sam znala da želi zadržati original, bila bih fotokopirala tu tečicu.

Evo sekinog recepta za poznatu slasticu - bajaderu:

pola kg šećera
malo ruma
10 žlica vode
20 dkg mljevenog keksa
20 dkg mljevenih oraha
10 dkg margarina ili maslaca
2 oblatne
4 rebra čokolade

Prokuhati šećer, rum i vodu te zatim umiješati ostale sastojke. Pola smjese namazati na oblatnu, u drugu polovicu dodati rastopljenu čokoladu i premazati preko prethodnog reda. Odozgo staviti oblatnu.

Kome se ne da praviti ovaj kolač, može se poslužiti istoimenom fenomenalnom slasticom našeg Kraša. Naravno da toj bajaderi nema premca u domaćim pripravcima. Kraševa bajadera topi se u ustima. Kladim se da će vam sljedeće fotke ovog trena dočarati okus Kraševe bajadere i uljepšati vam dan.



...baš kao što je moj dan uljepšala jedna druga Bajadera…. balet Bajadera prikazan u HNK u Zagrebu.

Izvor: osobne fotke



Izvor: Youtube

Prije nego što nastavim o ovoj baletnoj čaroliji, potrebno je napisati što je zapravo bajadera? Bajadera je naziv za indijsku hramsku plesačicu. Možete zamisliti scenografiju i kostimografiju baleta, čija je radnja smještena u indijskim hramovima. Predivno nešto! Moglo bi se reći veličanstveni izbor kostima, vatromet boja, prava čarobna bajka…


Izvor: HNK - fotke Maja Bratoš

Balet je prvi put izveden 4. veljače 1877. u Marijinskom teatru u Sankt Peterburgu. U HNK se prikazuje u 3 čina i 7 slika i traje puna 3 sata, koja prolete u trenu, uz prekrasnu glazbu, izvedbu i kostimografiju. Kad smo već kod kostimografije, zanimljivo je da su baletne haljinice /pačke napravljene u tvornici baletne opreme i kostima Grishko u Rusiji.

Kao i svaki balet, ovaj također ima svoju priču. Riječ je o tragičnoj ljubavi između bajadere Nikije i ratnika Solora, u čiju su ljubav upleteni i mnogi drugi likovi, poput Gazmati, radžine kćeri, velikog svećenika Brahmana, radže Dugmanta…


Izvor: Youtube

Ansambl predstave

Solor Guilherme: Gameiro Alves
Nikija: Natalia Horsnell
Gamzati: Iva Vitić Gameiro
Zlatni idol: Takuya Sumitomo
High Brahmin: Andrej Izmestjev
Radža Dugmanta: Ioan Dumitru Moga
Solo fakir Magadevaya: George Stanciu
Toloragva, prijatelj Solora: Domagoj Vrbljanin
Grand pas Lucija Radić, Cristiana Rotolo, Miruna Miciu, Rebecca Smith, Simon Yoshida, Kornel Palinko
Aya Blanka Marković
Sluškinje Martina Fici, Bojana Suntešić
Mimans Ilinca Barbu Moga, Dunja Zoričić, Danijela Batur, Tatjana Hrvačić Gašparac, Lidija Mede Herceg, Danijela Zobunđija
Manu, djevojka s vrčem: Ervina Sulejmanova, Laura Badovinac, Zara Grgić
Ples s bubnjem Milka Bartolović, Azamat Nabiullin
Bubnjar George Stanciu
Ansambl Siniša Bosnar, Gianmarco Beoni, Adam Harris, Sebastian Šimić, Filip Filipović
Svećenici Viorel Dascalu, Nicolae Vasc, Dubravko Kolšek, Andrija Palada + 2 statista
Fakiri Dan Rus, Siniša Bosnar, Gianmarco Beoni, Adam Harris, Sebastian Šimić, Filip Filipović
Vojnici Andrea Schifano (21.6.), Ovidiu Muscalu, Eugen Dobrescu, Duilio Ingraffia, George Baldovin, Tomaž Golub
Straža 4 statista
Bajadere Daria Brdovnik Bukvić, Mutsumi Matsuhisa,Valentina Štrok, Rebecca Smith, Atina Tanović, Cristiana Rotolo
Djevojke sa šalovima
Solo: Cristiana Rotolo, Miruna Miciu
Ansambl: Asuka Maruo, Saya Ikegami, Anamarija Marković, Dora Blaić, Dora Kovač, Mutsumi Matsuhisa
Djevojke s lepezama Maja Šehić, Mutsumi Matsuhisa, Saya Ikegami, Valentina Štrok, Rebecca Smith, Atina Tanović
Tri solo sjene Rieka Suzuki, Catarina Meneses, Asuka Maruo / Natalia Horsnell (29.06 i 01.07.)
Sjene Daria Brdovnik Bukvić, Saya Ikegami, Mutsumi Matsuhisa, Alevtyna Mares, Valentina Štrok, Ozana Mirković, Dunja Novković, Cristiana Rotolo, Rebecca Smith, Atina Tanović, Maja Šehić, Dora Kovač, Helena Troha, Lada Rora, Dora Blaić, Anamarija Marković, Miruna Miciu, Lucija Radić, Tamlyn Higgins, Tihana Trupeljak Bujanić, Sabrina Feichter, Marta Kanazir, Emilija Sorić, Anja Garašić



Libreto Marius Petipa i Sergej Hudekov u redakciji Vasilija Medvedeva
Koreograf Vasilij Medvedev prema izvorniku Mariusa Patipaa iz 1877. uz korištenje dijelova starijih redakcija Vahtanga Čabukijanija, Konstantina Sergejeva i Nikolaja Zubkovskoga
Dirigent Ivan Josip Skender / Miroslav Salopek
Scenografkinja Dinka Jeričević
Kostimografkinja Doris Kristić
Oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek
Asistent koreorafa Stanislav Fečo
Suradnica scenografa Irena Kraljić
Asistent kostimografkinje Mario Miše
Asistentica kostimografkinje, volonterka Mia Rejc Prajninger
Baletni majstori Iraida Lukašova, Irena Pasarić, Suzana Bačić, Mateja Pučko Petković
Polaznice škole za klasični balet uvježbala Bojana Suntešić



Balet Bajaderu kreirao je legendarni Marius Petipa 1877. godine za sanktpeterburško Marijinsko kazalište na glazbu Ludwiga Minkusa. Djelo koje je već sto trideset godina na repertoarima najvećih svjetskih baletnih kazališta, pripada tehnički najzahtjevnijim baletima klasičnoga repertoara.
Priča o ljubavi vojnika i bajadere, hramske plesačice, nasilno prekinuta ljubomorom, smještena je u ozračje egzotične Indije, a u sebi ravnopravno isprepliće zbilju i maštu. Iako zemaljska ljubav dvoje mladih ljubavnika tragično završava, oni se ponovno pronalaze u carstvu sjena, ispunjavajujući time zavjet o vječnoj ljubavi. Slavni treći čin, poznat kao carstvo sjena, do danas se kao svojevrsna muzejska dragocjenost sačuvao u mnogim suvremenim izvedbama u svojemu koreografskom izvorniku, a ovo zagrebačko uprizorenje sadržava i četvrti čin koji izvode samo najuglednija svjetska kazališta. Bajaderu je koreografirao Vasilij Medvedev, renomirani ruski baletni umjetnik, koji se prvi put predstavio zagrebačkoj publici i svojim koreografskim stilom obogatio repertoarnu sliku zagrebačkoga Baleta, koji s jednakim uspjehom i energijom ostvaruje najzahtjevnija djela klasičnoga i suvremenoga baletnog repertoara.



Premijera u HNK Zagreb održana je 06. lipnja 2015. godine.

Izvor: HNK Zagreb


Nadam se da ćete imati prilike pogledati ovaj baletni spektakl i uživati u njemu, kao što sam i ja.... jedan od najljepših baleta koje sam gledala!


Nova pjesma mog najdražeg skladatelja Stevena Johna Wilsona:




Song of I

I'm truly sorry but
This is my addiction
You're deep in my system
In my system

I gave it all up
I gave it up to show you that I care
To show you that I could
But don't you ever ask me to give up you

I gave up all the late nights
I gave up hunting bars
I gave up all the drinking
And trashing all the cars
I gave it all up

I gave up all the gambling
I gave up picking fights
I gave up saying sorry
I gave up being polite
I gave it up
I gave it all up

I gave it up
You are mine
I gave it all up

I gave it up
You're in mind
I gave it up

I gave it up
I gave it all up

I gave it up
I gave it all up

I gave it up
You're in mind
I gave it up

I gave it up
You're in mind
I gave it up

Suicide
They don't know
I gave it up
Gave it up ??
You're in mind

You're in, you're in mind
I gave it up
You're in mind
You're in mind

Lyrics: Steven Wilson
Album To The Bone


Kao što je Freš u komentarima napisao, danas je dan Svetog Ive, odnosno imendan svih Ivana i Ivanki, te ujedno i imendan mojih dragih Stevena Johna Wilsona i našeg Tigija.
Sretan vam imendan!

Oznake: HNK Zagreb, Bajadera, croatia, Steven Wilson, sveti Ivo, To the Bone



- 07:18 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


srijeda, 21.09.2016.

Kraj svijeta

Taman kad pomislim da ne može ljepše od ljepšeg, otkrijem još jedan njegov biser. Kakva duša mora biti u njemu, koja ga nadahnjuje da stvara ovakvu glazbu?! Svijet prije i poslije njega više nije isti. Mozart naših dana! Čovjek koji je prepoznat u cijelom svijetu, tako nam je blizu, a tako daleko! Nadam se da će jednog dana zapjevati i u Hrvatskoj.



End Of The World

Don't you forget what I've told you
So many years:
We are hopeless slaves to our fears,
We're an accident called human beings,
Don't be angry for loving, baby
Or say it's unreal.
So many lies turn to songs,
Like roses who hide in their thorns.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

In your room doing nothing but staring,
At flickering screens
Streets are empty,
But still you can hear
Joy of children turning to tears.
Disease hides around every corner,
Quietly still.
Wait for the moment to heal
Wait for God, want his touch, want to feel.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

Take this pill it will make you feel dizzy,
And then give you wings.
Soon boy you're falling to sleep
Without nightmares, without any fears.
If you wake up in hell or in heaven
Tell the angels we're here,
Waiting below for a dream,
Here in the garden of sin.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

Blackfield - End Of The World


Grupa Blackfield:
Steven Wilson
Aviv Geffen
Daniel Salomon
Seffy Efrati
Tomer Z
Eran Mitelman

Oznake: Steven Wilson, Blackfield



- 20:56 - Reci nešto lijepo (15) - Isprintaj - #


nedjelja, 06.03.2016.

Nevidljivi ljudi

U ovom velegradu žive nevidljivi ljudi.

Dok tramvaji huče ulicama grada, dok Mekonček jurca okolo u svom kožnjaku, sa šeširom na glavi i kišobranom u ruci, obavljajući ono što su mu ukućani dali u zadatak, iza stakala ovog grada kriju se tužne ljudske sudbine.

Jedna od tih sudbina je stara majčica, kojoj je umro sin, a ona je bila toliko nemoćna da nije mogla pozvati pomoć i tako je živjela uza svoje mrtvo dijete, sve dok susjedi nisu osjetili miris raspadajućeg tijela… i pozvali vatrogasce.. Sirota žena i siroto njeno dijete… napušteni od svih, sami, bespomoćni… Kako li je bilo strašno toj majčici, dok je gledala svoje dijete, a nije ga mogla dostojanstveno sahraniti… užas nad užasima… evo, plačem sada od nemoći i tuge.. teško je to i napisati, kamoli proživjeti..

Ili starčić, koji je živio sam, nije se nigdje pojavljivao, pa je susjedima bilo sumnjivo i pozvali su pomoć, jer je bio nepokretan. Starca je hitna zbrinula u bolnici, ali što...čovjek je bio potpuno zdrav. Zdrav, zdravcat, ali pregladnio. Starčić je umirao od gladi, a da to nitko nije znao.

Ovo su samo dvije tužne priče iz našeg okruženja. Dok svakodnevno šećemo ispod tih prozora, pojma nemamo kakve se ljudske drame odvijaju iza tih prozora. No susjedi bi trebali znati tko im živi u susjedstvu. Ako se sami i ne brinu o njima, postoje ljudi koji bi mogli pomoći. I koji pomažu.
Zovu se Kap dobrote, a djeluju pod vodstvom Antuna Cveka, svećenika Družbe Isusove, velikog dobrotvora i prijatelja starih, bolesnih i nemoćnih, kojeg nazivaju i Dobri duh Zagreba.

Kap dobrote već 4 godine hrani i pomaže onom starčiću iz druge priče, a i onoj majčici iz prve.



Kap dobrote brine se o:
35 teško bolesnih i potpuno ovisnih o tuđoj pomoći
17 koji nemaju struju
14 koji nemaju vode
25 bez kupaonice
13 bez wc-a
40 bez drva, koji žive u vlažnim podrumima i tavanima
24 koji žive od socijalne pomoći od 800 kn ili bez toga

Svakodnevno prolazimo kraj takvih siromašnih ljudi, a da ih niti ne primjećujemo. Ako ih i vidimo, okrećemo glavu od njih. No ako i ne možemo pomoći, pomozimo bar onima koji njima pomažu. Ljudi iz Kapi dobrote volontiraju, ali ni oni nemaju puno sredstava, ako im se ne pomogne. A vjerojatno je lakše pomoći njima da pomognu starcima, nego sami brinuti o tim starčićima.

Kako pomoći? Na web stranici Kap dobrote, nalaze se svi njihovi podaci. Starim ljudima može se pomoći primjerice uplatom jednog obroka, raznoraznim popravcima, drvima, obilascima, volontiranjem.. ima sto načina. Važno je uključiti se.


Jedna slična tužna priča o tridesetgodišnjakinji koja je živjela sama u srcu Londona i umrla, a da za nju nitko nije pitao pune dvije godine, bila je nadahnuće predivnom i suosjećajnom čovjeku, Stevenu Wilsonu da napravi album s pjesmama inspiriran tim tužnim događajem.

Stevena je toliko pogodila činjenica da kraj nas žive ljudi, koji nemaju nikoga i o kojima nitko ne brine. Užasnula ga je ta činjenica. Zbog nje nije imao mira, dok nije ostvario svoj veliki projekt. Album se zove Hand.Cannot.Erase i ovdje sam već predstavila neke od pjesama s tog albuma.

Steven je dokaz da ljudi imaju suosjećanja za tuđe patnje. On je preminuloj djevojci napravio najljepši mogući spomenik. Ta djevojka će nastaviti živjeti kroz njegove pjesme. On se uključio na svoj način. Na svojim turnejama on svojim predivnim pjesmama osvješćuje ljudima spoznaju da među nama žive nevidljivi ljudi, kojima možda treba naša pomoć i podrška.

Što mi možemo učiniti za nemoćne i usamljene ljude koji žive oko nas? Postavimo si to pitanje i ako bismo pomogli, a ne znamo sami kako, pomozimo Kapi dobrote da to učini umjesto nas. Ako i ne možemo pomoći, ali barem možemo javiti volonterima ukoliko znamo da u susjedstvu živi neki starčić o kojem nitko ne brine. Ljudi ne bi smjeli biti gladni u trećem milenijumu. Oni su naša odgovornost i ako ne pomognemo, bit će naš grijeh. Ne dopustimo to. Pomozimo im!

O ovoj nedjelji zazivam na Vas Božji blagoslov i zagovor svetog Ante! BVB

Prepuštam Vas Stevenovoj glazbi na tu temu. Ovo je naslovna pjesma njegovog albuma:


Oznake: H.C.E., Steven Wilson, Kap dobrote



- 16:42 - Reci nešto lijepo (12) - Isprintaj - #


subota, 30.01.2016.

Glazbeni genije našeg vremena

Izuzetno sam počašćena što živim u vremenu glazbenog genija Stevena Wilsona. I na našem Blog.hr-u smo imali prilike upoznati osebujni i nevjerojatni opus ovog čovjeka, s čijim nas je stvaralaštvom gotovo svakodnevno upoznavao bloger Dream of Stone, a nakon što je on otišao, sama sam nastavila njegovu misiju.

Dream je odavno ugasio svoj blog, a zatim se još neko vrijeme javljao glazbenim komentarima. Meni je, osim pjesama Stevenove tadašnje grupe Porcupine Tree, Dream osobno birao pjesme i nekih drugih glazbenika i na taj način me upoznao s do tada nepoznatim i predivnim svijetom prog rock glazbe. I ne samo te vrste glazbe.

Kao što sam rekla, Stevena Wilsona smatram glazbenim genijem našeg vremena. Za ljeto pripremam post o njegovom glazbenom stvaralaštvu. Međutim, njegov stvaralački opus je toliko širok, da je nemoguće o njemu napisati običan post, prije bi se moglo reći da bi se dalo napisati doktorsku disertaciju :) Steven ne samo što je glazbeni kompozitor, on piše stihove svojih pjesama, pjeva, svira bezbroj instrumenata i stvara elektronsku glazbu (programira). Rado surađuje s drugim talentiranim glazbenicima, pa je tako na njegovom prošlom albumu H.C.E. ostvario fenomenalnu suradnju s izraelskom pjevačicom Ninet Tayeb. Isto tako rado dijeli svoje znanje i iskustvo o glazbi s mlađim naraštajima glazbenika.

Evo jednog isječka, u kojem taj glazbeni genije priča o stvaranju glazbe i njegov savjet mladima na kraju:



22. siječnja 2016. godine objavljen je Stevenov međualbum "4 1/2" između prethodnog albuma H.C.E. i novog albuma. Ovim međualbumom Steven pokušava, kako sam kaže, "počistiti stol" za nove pjesme i novi album. Naime, Steven u svaki novi projekt ulazi s novim idejama i svojstveno mu je da stalno teži nečem novom i drugačijem i da se ne vraća na staro. Zato on i mora pospremati zaostale pjesme i instrumentale za sobom :) zahvaljujući čemu su njegovi fanovi iznenada dobili još jednu glazbenu album-poslasticu :)

Evo popisa pjesama s tog "čistećeg" međualbuma:

1. My Book of Regrets (9.23)
2. Year of the Plague (4.15)
3. Happiness 3 (4.31)
4. Sunday Rain Sets In (3.50)
5. Vermillioncore (5.09)
6. Don't Hate Me (9.34)


Foto:


*******************************************************************

Foto: Newcastle

"Happiness III"

Something in this town is draining me
Could be the junk food or the gasoline
I hide it well

Tangled up in my last cigarette for a hundred years
I'm not as much of a slave to it as I appear
I'm just bored

Sorry that was cruel I only meant for you to lose your balance in the snow
Slip on the ice so I can catch you fall
Sorry that's not true I didn't think that you would take it all to heart

I'm tired of burning up the time at my PC
I only end up downloading the same old pornography
The same old scene

Sorry that was cruel I only meant for you to lose your balance in the snow
Slip on the ice so I can catch you fall
Sorry that's not true I didn't think that you would take it all to heart
I just to made it up so I could watch you crawl
Sorry if I'm rude I'm getting at your side a darker mood comes over me

Are there any reasons left to get out of bed
Is there anything else I can write that I haven't read
It's all been said

Sorry that was cruel I only meant for you to lose your balance in the snow
Slip on the ice so I can catch you fall
Sorry that's not true I didn't think that you would take it all to heart
I just to made it up so I could watch you crawl

Sorry if I'm rude I'm getting at your side a darker mood comes over me
And it's always worse in the shopping mall
Sorry that was cruel I only meant for you to lose your balance in the snow
Slip on the ice so I can catch you fall

Sorry that's not true I didn't think that you would take it all to heart
I just to made it up so I could watch you crawl...


Lyrics: Steven Wilson

********************************************************************************

Oznake: Steven Wilson, 4 1/2



- 13:45 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


nedjelja, 03.01.2016.

Nije kuče u čakšire

Blogi, tko kaže da ja imam nešto protiv dobrosusjedskih odnosa?!

Evo, priznajem da su istočni susjedi snimili predivan romantični film o Zone pobjegulji.

Imamo i mi na blogu svoju Zonu pobjegulju, ali ovo nije film o njoj wave A možda i je, tko će ga znati... jer cura ne može nestati s bloga samo tako, osim ako nije ludo zaljubljena..tj. blogoizgubljena cerek


Izvor:





**************************************************************
Ancestral

Reason never seems to come to guilty men
Things that meant so much mean nothing in the end
That function is dysfunction and to hide the truth
Distracted by their faith, ignoring every proof

A bicycle
A garden wall
A mother’s call
A love is born
And after all, the sleet that falls on me

In this city there are those who'd live alone
Twilight brings them from the gloom into our homes
And hiding there among the wreckage left behind
They see things that aren't there when they close their eyes

Come back if you want to
And remember who you are
‘Cause there's nothing here for you my dear
And everything must pass

When the world doesn't want you
It will never tell you why
You can shut the door but you can’t ignore
The crawl of your decline

You can try if you want to
You can try...

Come child
Go back if you want to

Steven Wilson, H.C.E.

**************************************************************

Oznake: H.C.E., Steven Wilson



- 20:42 - Reci nešto lijepo (13) - Isprintaj - #


subota, 02.01.2016.

Buđenjeeee - idemo delati

Ilustracija:

Danas je prvi radni dan nakon novogodišnjih praznika i treba početi delati. Nema veze što je subota. I subota je mnogim vrijednim ljudima radni dan, pa ne vidim zašto ne bi bila političarima.

U ovoj državi treba puno toga urediti. No najgore je početi bolnim rezovima ionako već do smrti izrezanog naroda. Ako bolne rezove treba uopće činiti, onda treba početi od dobro potkoženih, koje ti rezovi neće previše boljeti, pa dok se dođe do samog naroda, više neće ni biti potrebno bolno rezati.

Dakle, iz vlade je potrebno odmah izbaciti one koji misle da bi izmjena naziva ministarstava doprinijela kvaliteti rada ministarstava. Ne, gospodo draga, izmjena naziva donosi samo apsolutno nepotrebne troškove zamjene natpisnih ploča po svim općinama i gradovima, pečata, memoranduma, vizit-kartica, Internet-stranica itd. itd. itd. Do sada nitko nije izračunao koliko je koštala SDP-ova promjena naziva Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja. Nama ne treba kozmetika.

Isto vrijedi i za smanjenje broja ministarstava. Ako se jedno ministarstvo ugasi, njegova djelatnost mora se prebaciti u neko drugo ministarstvo, jer netko taj posao mora odraditi. Spajanje dva-tri ministarstva znači opet izmjene natpisnih ploča, pečata, memoranduma.. itd. Zato, neka ostane svako ministarstvo, ali slobodno smanjite broj ministara, pa neka jedan ministar, skupa sa svojom tajnicom vodi dva ministarstva.

(nastavak slijedi!)




*****************************************************************
3 Years Older

You cross the schoolyard with your head held down
And walk the streets under the breaking cloud
With a hundred futures cascading out
It's complicated

You think of love as just a memory
A fog that smothers you, it's hard to breathe
But when you're on your own,
that's when you're free
You're three years older,
and you'll always be now

I can feel you more than you really know
I will love you more than I'll ever show

There was a time when someone seemed to care
A tourist in your bed, you left him there
You found a simple life with no one to share
It's not complicated

You make a list of all your big regrets
You share with people that you never met
You slowly move towards the medicine chest
You're three years older,
and you'll always be now

I can feel you more than you really know
I will love you more than I'll ever show
You only have to say,
and the world will slip away
From you

Shame on you for getting older every day
This place is not for you, so why do you still stay?
You stand in with the other fuckers in the rain
Life is not some sinecure for you to claim
You'll have to pay

I can feel you more than you really know
I will love you more than I'll ever show
You only have to say,
and the world will slip away
From you

Lyrics: Steven John Wilson
album: H.C.E.



*****************************************************************

Oznake: ministarstvo, Vlada, Steven Wilson, H.C.E., delati



- 07:35 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


subota, 31.10.2015.

Što te briga što netko odijeva

Ovih dana na nekoj web-stranici izašao je članak, o tome kako tajice nisu hlače, pa se kritiziraju žene koje ih odijevaju za van.

Foto:

I ja oblačim tajice kada idem na svakodnevno hodanje, koje znači zdravlje. U tajicama mi je najjednostavnije prehodati rutu od sat vremena. Svaki put hodam nekim drugim putem, ali se često dogodi da tako prijeđem i glavni gradski Trg. U tajicama!!!

Vjerojatno dotična, što je napisala članak, sjedi u nekom od elitnih kafića na Trgu i promatra tko sve prolazi trgom i u kakvoj odjeći. I donosi svoje glupe zaključke! Prelazak preko trga, od stotinjak metara dužine, znači samo djelić sveukupne dnevne rute od par kilometara, koju netko prijeđe, a ona misli da sjedeći na kavici, može znati je li se netko odjenuo za šetnju po Trgu, ili za sportsku namjenu! Valjda je cura vidovita!

Gledam i ja u tom prolasku preko Trga druge ljude. Ako mi se netko ne sviđa, okrenem glavu. Zašto bih ja komentirala kako je netko obučen?! Danas ima siromašnih ljudi, koji možda i nemaju što drugo obući. Neki tuda prolaze na posao, na kojem su možda baš tajice nužda. Uglavnom, mene nije briga kako je tko obučen, svatko ima svoje razloge.

Zanimljivo je kako muškarci ne komentiraju tuđu odjeću, već samo žene. Ispada da kad se žena sređuje i bira odjeću, zapravo bira da bi se dopala curama, a ne dečkima. Upravo smiješno! (Neka mi oproste cure, koje vole cure, ovo se njih ne tiče).

U „velikom svijetu“ takve malograđanštine nema. Ljudi ležernije prolaze kroz ovaj život. Odijevaju što žele, ponašaju se kako žele. Drže do dress coda, samo ukoliko im ga nametne poslodavac, ali tada je to isključivo u svrhu zarađivanja novca, a ne toga što će netko reći.

Kad smo već kod toga, što će netko reći… e pa kada mi taj tko si uzima za pravo nešto o meni reći, bude plaćao račune za režije i svaki dan stavljao kruh na stol, tada ću držati do njegovog mišljenja. Dok to nije tako… KUŠ!!!


Usput, koristim priliku za jedno pitanje dežurnom Lastanu:

Može li se zatrudnjeti ako spavaš s nepoznatim muškarcem, kojeg do tada nikada prije nisi vidio, a male su šanse da ćeš ga opet ikada sresti. U sivo magleno jutro probudiš se kraj njega, slušaš otkucaje njegova srca i teško disanje duboko usnulog bića, osjećaš njegove mišiće na svojima...udišeš miris nepoznatog parfema…onda se on malo nasloni na tebe, promeškolji…i samo tren fali da se probudi…

I dodatno pitanje: zove li se to intimni odnos i ako da, zašto?




*********************************************************************
"Collapse The Light Into Earth"

I won't shiver in the cold
I won't let the shadows take their toll
I won't cover my head in the dark
And I won't forget you when we part

Collapse the Light Into Earth

I won't heal given time
I won't try to change your mind
I won't feel better in the cold light of day
But I wouldn't stop you if you wanted to stay

Collapse the Light Into Earth

Lyrics: Steven Wilson i dr.



*********************************************************************


Oznake: Steven Wilson



- 11:18 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


srijeda, 21.10.2015.

Na B

Sa B počinje ime mog najomiljenijeg ministra u mrskoj mi vladi. Iznimka potvrđuje pravilo! Ako bih ikada glasovala za ljevičare (e, svašta! lud), onda bi to bilo zbog tog ministra, koji je jedini od svih njih pokazao da ima dušu. Ali tu već ulazimo u područje na D.

No da se vratim na B…

Bazne stanice


Ilustracija

Ovih dana su mediji bili preplavljeni vijestima o štrajku stanara jednog zagrebačkog kvarta, u kojem se treba izgraditi bazna stanica mobilnih operatera.

To me podsjetilo na izgradnju jedne tvornice kamene vune. Kad je najavljena gradnja te tvornice, svi su šutjeli, nikoga nije bilo briga. Bila je to jedna od prvih green field investicija u Hrvatskoj. Sjećam se da sam na forumima pisala da se ne može dopustiti da se takva tvornica gradi u jednom poljoprivrednom središtu zdrave hrane, ali nitko ništa. No kad je tvornica izgrađena, kad su u nju ulupani basnoslovni novci, onda su se mještani ustali, da ne žele takvu tvornicu u svojoj blizini. Dakle, letargično su pustili da se tvornica izgradi, a kad je izgrađena, digli su se na noge. Na svu sreću, tvornicu više nisu mogli srušiti, pa je ta tvornica sada pokretač života u tom dijelu Lijepe naše, bez obzira na dugoročne posljedice.

Tako i sada.

Kad su se u gradskoj četvrti, u kojoj se gradi bazna stanica, birali zastupnici u gradski parlament, onda se biralo po babi i po stričevima, po lijepim očima, po ljubavnicima i ljubavnicama, a ne po programu stranke.

A ja znam za program jedne ekipe, koja je na vlasti u jednoj maloj primorskoj općini, koja je statutom zabranila izgradnju baznih stanica u naseljenim mjestima, pa se teleoperateri moraju snalaziti na druge načine. Naime, glavni izgovor teleoperatera zašto grade bazne stanice u naseljima je taj, da se u baznim stanicama nalazi skupocjena oprema, koja je na osami izložena napadima lopova, a kad se izgradi na stambenoj zgradi, nitko tome ne može pristupiti radi pljačke. Dakle, umjesto da plaćaju djelatnika zaštitara, oni na stambenim zgradama grade bazne stanice, kako ne bi morali plaćati zaštitu svoje imovine, ili nedajbože osiguranje! Koga briga što će stanari biti izloženi štetnom zračenju?!

Međutim, vijećnici u toj općini nisu nasjeli na njihove žalopojke, pa su izglasali statut u kojem piše da se bazne stanice ne smiju graditi u blizini naselja.

Dakle, mještani su se još na lokalnim izborima izborili protiv baznih stanica. A ovi mještani su, poput onih seljaka, pustili da teleoperater nabavi sve potrebne dozvole od lokalne vlasti, da uloži svoja sredstva u projekte i nacrte, pa kad je sve gotovo i kad kreće izgradnja, onda su se sjetili da bazne stanice emitiraju štetna zračenja!!!

E pa gospodo draga, kasno ste se sjetili! Bazne stanice se rješavaju na izborima, a ne onda kad je kasno!

Ovo se odnosi i na parlament! Za dva tjedna će izbori. Sami ste si krivi ako izaberete pogrešno.

Ja sam npr. donedavno mislila da je prihvatljiv i Živi zid, ljudima koji nisu stranački opredijeljeni, ali što kad su u Živi zid u Primorsko-goranskoj županiji uhljebili ženu, koja je za 20.000 EUR-a preveslala moju znanicu, opelješila ju je, očerupala, a onda se smjestila u Živi zid da je Živi zid štiti od deložacije nakon sudskih parnica, koje dobiju ljudi koje je preveslala. Danas sam u rukama imala program Živog zida.. sve pet… ALI!!!! jbg

Zato, na vrijeme se raspitajte, provjerite, istražite.. imate još puna dva tjedna za to.

Nastavak na B slijedi…

(Naslovnica Blog tjedna me bacila u obvezu pisanja… a taman sam se bila odmarala od svega!)

I da.... nije haiku, već igra jeseni: Izbaci uljeza

***********************
žuti list pluta
na lokvici
magle dolaze

***********************
orah o tlo lupi
vrana sleti
magle se vuku

***********************
jabuku djeva pruži
kestenje se prži
magluština

***********************
magla
magla
magla

***********************
pasonja njuškom
jabuku gura
orasi krckaju
pita

***********************
bundeva žuta
leži kraj puta
maglena noć

***********************




******************************************************************************
A cloud appeared outside my door
And through the window saw four more
And on the back of each cloud sat
Two rainbow smiles in wizard's hats
They threw five clocks down on my bed
The chimes danced out on golden threads
And turned to footprints on my wall
Sequined tears began to fall

Lyrics: Steven John Wilson, Alan Duffy


******************************************************************************

Oznake: Steven Wilson



- 17:41 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


subota, 26.09.2015.

Dvostruki kriteriji

U vrijeme dok sam bila na magisteriju u Zagrebu, ima tome već dosta godina, upoznala sam jednog Zagrepčanca, planinorca, s kojim sam prokrstarila Medvednicu uzduž i poprijeko. I ne samo Medvednicu, već i dio Velebita i to neke skrivene zakutke te velebne hrvatske ljepotice. Znali smo neobilježene velebitske puteve do planinskih stanova na vrhovima iznad sela, kamo su nekada ljudi ljeti vodili stoku na ispašu, kada se u podnožju, s morske strane, nije moglo disati od vrućine. Kampirali smo na krševitoj i samotnoj obali podvelebitskog kanala i, samo s gojzericama na nogama, spuštali se iz kampa na kupanje, u predivno čisto i smaragdnozeleno more…

Bilo je to zanimljivo vrijeme, kada sam često vikendima šarala automobilom od Rijeke, preko Velebita, pa kroz Liku do Zagreba, a od Zagreba preko Gorskog Kotara do Rijeke..(iako mi nitko nije rekao: Šaraj, Lion, šaraj pjeva)

Moj prijatelj je bio pravi zaljubljenik u prirodu, markirao je planinarske staze, o proljećima na Medvednicu nosao sa sobom ogromne škare za živicu i raskrčivao zarasle planinarske puteve.. No bio je i vuk samotnjak, s nekom svojom posebnom životnom filozofijom. Pa mi je jednom pričao nešto o tome kako sve ima dušu, pa tako da i kamen ima dušu.



Ovo je kamen, - reče poigravajući se njime - a kroz izvjesno vrijeme pretvorit će se možda u zemlju, iz zemlje će nastati biljka, ili životinja, ili čovjek. Ranije bih bio rekao: „Ovaj kamen je samo kamen, bezvrijedan je, pripada svijetu iluzija, međutim, njemu također pridajem važnost, jer će u krugu preobražaja postati čovjek, ili duh. (…) Eto, volim kamen i rijeku, i sve stvari što ih promatramo i od kojih možemo učiti. Mogu voljeti kamen, a također i drvo ili komad njegove kore. To su stvari, a stvari se mogu voljeti. Riječi se, međutim, ne mogu voljeti. Zato razna učenja nisu za mene, ona nemaju čvrstinu, ni mekoću, nemaju boje, ni rubove, niti miris ili okus, ona sadrže samo riječi.

Izvor: Herman Hesse, „Sidarta“, BIGZ, Beograd, 1985. str. 119-120


Jednom prilikom, putovala sam na predavanja u Zagreb, te si usput kupila dvije prekrasne ženske torbice u bojama proljeća, nježno pastelno plavoj i istoj takvoj zelenoj boji. Nisu to bile markirane torbice, niti preskupe, jer si takve, kao samohrana roditeljica dvoje srednjoškolaca, nisam niti mogla priuštiti... ali su bile lijepe i bojom su odgovarale proljetnim kostimima, koje sam nosila na poslu i na predavanjima. Takvih torbica tada nije bilo za kupiti u Rijeci, ili je možda i bilo, pa su bile preskupe i kao takve meni nedostižne.

Ilustracija

I onda ja, sva sretna zujo, pokažem svom prijatelju te torbice, a on mene, sasvim iznenada, napadne na pasja kola, da je glupo trošiti novce na takve stvari, da ovo, da ono…kao da sam ih, u najmanju ruku, platila njegovim novcem... iako mi on sam nikada ništa nije ni kupio, ni poklonio, niti bih mu ja, samosvjesna, kakva sam bila, to uopće i dopustila.

Ja njega pogledam i kažem: „ I moje torbice imaju dušu!“

„Mogu voljeti kamen, a također i drvo ili komad njegove kore. To su stvari, a stvari se mogu voljeti. Riječi se, međutim, ne mogu voljeti. Zato razna učenja nisu za mene, ona nemaju čvrstinu, ni mekoću, nemaju boje, ni rubove, niti miris ili okus, ona sadrže samo riječi.

Izvor: Herman Hesse, „Sidarta“, BIGZ, Beograd, 1985. str. 120


Za mene nije samo kamen bio stvar, torbica je također bila stvar… stvar koja se voli, koja ima čvrstinu i mekoću, boje i rubove.. Koja se, poput čaše vodom, može napuniti dragim i potrebnim stvarčicama…Pa ako, po njegovom vjerovanju, kamen ima dušu, svakako je onda ima i torbica.

Stvar je stvar.

Zapravo, kad malo bolje razmislim, ne bih imala ništa protiv ovakvog jednog kamena "s dušom" pjeva


Ili još bolje ovakvog:


Ovaj kamen stvarno nije obična stvar, već odraz ljubavi onoga tko ga je dao izraditi i poklonio svojoj ljubljenoj Hurem.

I ja sam Hurem.

Sve smo mi Hurem fino

Gotovo da bih se sada i mogla složiti s tim da nekad stvari zbilja imaju dušu… Ili bar da odražavaju dušu i ljubav onoga tko ih poklanja s ljubavlju smijeh No, taj moj bivši prijatelj nikada nije shvatio da kamen sam po sebi ne može imati dušu, već samo odraz duše onoga koji ga gleda ili s ljubavlju daruje. A za to ipak treba tu dušu imati.



********************************************************************



"Home Invasion"

Download sex and download God.
Download the funds to meet the cost.
Download a dream home and a wife.
Download the ocean and the sky.

Another day of life has passed me by.
But I have lost all faith in what's outside.
They only are the stars across the sky
And the wreckage of the night.

Download love and download war.
Download the shit you didn't want.
Download the things that make you mad.
Download the life you wish you had.

Another day of life has passed me by.
But I have lost all faith in what's outside.
They only are the stars across the sky
And the wreckage of the night.

Lyrics: Steven Wilson

Foto:Pierre de Geyter Square, Lille, France

********************************************************************

Oznake: Steven Wilson



- 10:46 - Reci nešto lijepo (65) - Isprintaj - #


petak, 04.09.2015.

Naše gore list ups cvijet

Moja kćer oduvijek je bila glazbeno nadarena. Stan u kojem smo stanovali (ona još uvijek), bio je ogroman.... ona malena... Jednog dana tata i ja u dnevnom boravku nešto šapućemo, kadli ona dojuri iz svoje sobe, s drugog kraja stana i viče: što vi to šapućete, a da ja ne znam… takav odličan sluh je imala, šapat bi jasno čula iz udaljene prostorije, kamoli što drugo.

Često sam je znala prisluškivati kako pjeva u svojoj sobi. Upisala sam je i u glazbenu školu na glasovir, jer sam, igrom slučaja, nabavila preko sto godina star Forster piano na kojem je vježbala sviranje.


Ilustracija

Svaki put kad bi kćer sjela za klavir, meni je bio praznik za uši, toliko je lijepo svirala. Rado sam je slušala kad je uvježbavala skladbe za školu. Posebno se sjećam jedne Koelzove skladbe, ali se više ne mogu sjetiti njenog naziva, pa je nikako ne mogu naći.

U glazbenoj školi su na kraju svake školske godine održavali nastup pred roditeljima, tako je i kćer uvježbala svoju skladbu. U to vrijeme je u istu glazbenu školu išla i kćer poznatih riječkih opernih pjevača Olge i Bojana Šobera, tako da se i tata Bojan Šober zatekao u dvorani, kad je moja kćer svirala svoj glazbeni komad. Nakon što je odsvirala, Bojan se ustao, zapljeskao i povikao „bravo“… Ne mogu reći koliko sam bila ponosna na svoju kćer. Iako ja nisam glazbeno nadarena da bih mogla procijeniti njen talent, Bojan Šober svakako je bio kompetentan... pa sam bila zbilja jako ponosna na nju.

Međutim, u zadnjim razredima osnovne škole kćer je odlučila studirati pravo. Već je tada znala da želi postati odvjetnica, tako da je jednog dana rekla da napušta glazbenu školu, jer mora jako puno učiti da bi bila odlikašica i upisala u željenu gimnaziju, a sve opet da bi kasnije mogla studirati pravo. Iako nerado, podržala sam je u tome i tako je prekinuta njena glazbena karijera. Danas mi je jako žao zbog toga. Ona mi je kasnije samo jedan jedini put i nikad više, rekla da sam je trebala natjerati da nastavi s glazbenom školom. No eto, glazbenu podlogu ima, pa ako ikad bude htjela, uvijek će se moći vratiti glazbi.

Kao što sam ja bila ponosna na svoju kćer na njenom ondašnjem nastupu, tako je ovih dana ponosan i tata Bojan Šober, a i mama Olga, sasvim sigurno, na svoju kćer Stefani, koja, uz Lindsay Lohan i druge, glumi u filmu "Till Human Voices Wake Us" (Dok nas ljudski glasovi ne probude).


Foto: Stefani Šober

Film je inspiriran drevnom keltskom pričom o Selkiesima, koji žive kao tuljani u moru, a na zemlji postaju ljudi. Evo trailera:



Uloge: Lindsay Lohan, Jordan Weller, Alissa Bourne, Fabrizio Brienza, Stefani Sober, Shayan Munshi i drugi.

Premijera filma održana je jučer u četvrtak, 3. rujna 2015. na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Los Angelesu.




**********************************************************************
The other half is somewhere else.
A play in the dark,
Whines like dogs.

I am restless, I am lost.
Time freezes all. Flawless eyes.

Your rope you used to tie yourself,
dreams into planes, scatter remains.

I reach for you, denied your touch.
Snow starts to blind, I confide.

Steven Wilson: „Abandoner“

Ilustr.




Congratulations to Steven Wilson, who at last night’s Progressive Music Awards, held in London, won three of the converted prizes (album of the year, commercial breakthrough, and box set design).

*********************************************************************

Oznake: Stefani Šober, Steven Wilson



- 18:50 - Reci nešto lijepo (50) - Isprintaj - #


srijeda, 15.07.2015.

Neumoljiva statistika

Hrvata hrvatska je sve manje i manje eek.

Posljednji statistički brojevi pokazuju da je rođeno cca 11.000 Hrvata manje nego što ih je umrlo bang.

Isto tako statistički brojevi pokazuju da je iz Hrvatske iselilo cca 10.000 Hrvata više, nego što je uselilo drugih.

To je manjak od ukupno 20.000 Hrvata.

Nije zanemariv problem to što Hrvati umiru i iseljavaju, dok stranci Hrvatsku naseljavaju. Postavlja se pitanje, čija će to onda Hrvatska uopće biti.

Evo tih neumoljivih brojeva:


Izvor: DZS (Državni zavod za statistiku)


A sad nešto lijepo za kraj:


*******************************************************
Trains

Train set and match spied under the blind
Shiny and contoured the railway winds
And I've heard the sound from my cousin's bed
The hiss of the train at the railway head

Always the summers are slipping away

A 60 ton angel falls to the earth
A pile of old metal, a radiant blur
Scars in the country, the summer and her

Always the summers are slipping away
Find me a way for making it stay

When I hear the engine pass
I'm kissing you wide
The hissing subsides
I'm in luck

When the evening reaches here
You're tying me up
I'm dying of love
It's OK

Kompozitor: Steven Wilson
Grupa: Porcupine Tree



*******************************************************

Oznake: Steven Wilson, Trains



- 06:36 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


petak, 22.05.2015.

Moj galebe

Foto:


ti čezneš za slobodom, a već slobodan jesi
jer umjesto tebe, sebe sam zaključala
u zlatni kavez tvojih stihova

tražiš da razbijem okove tvoje,
a ne mogu ih dosegnuti od rešetke moje

u te lance sam si se okovao
pa od mene ne možeš odletjeti

poklanjam ti slobodu tvoju, pod cijenu moje neslobode,
zauvijek vezana za nebeski svod, kojim tvoje jato leti

odleti, galebe najdraži, u slobodnom letu
i vrati se opet kada poželiš..

.. ako poželiš

uvijek ćeš me naći u tom kavezu od nota
čiji ključić nosiš u srcu

taj kavez, moja je jedina sloboda

ali ne ... od mene ti ne možeš otići.
možeš se samo meni vratiti

Lion Queen Copyright ©



(malo učim engleski cerek)




Izvor:

"Index"

I'm a collector, I collect anything I find
I never throw anything away that's mine
And I'd collect you too if I was given half a chance
And trap you under the glass and add my autograph

I catalog, I preserve, and I index
And file you into my collectible Rolodex
I keep the rubbish what other people give away
And keep all of the pieces in a metal tray

Hoard - Collect - File - Index
Catalog - Preserve - Amass - INDEX

I'm a collector and I've always been misunderstood
I like the things that people always seem to overlook
I gather up and catalog it in a book I wrote
There's so much now that I forget if I don't make a note

If I collected you and put you in a little cage
I could take you out and study you every day
It isn't easy being me, it's kind of lonely work
My obligation to collecting is my only thirst

Steven Wilson

Oznake: Steven Wilson, Index



- 22:13 - Reci nešto lijepo (29) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 06.04.2015.

Uz Mekonove Zagrebačke piknjice

Mekon je svojim današnjim postom Zagrebačke piknjice upozorio na prolaznost vremena. Tužna slika zatvorene urarske radnje prisjetila me prošlih dana, koji se najvjerojatnije nikada više neće vratiti, jer život stalno ide naprijed, javljaju se nove tehnologije, a stari zanati, poput urarskog, pomalo izumiru.

Uz Mekonovu fotografiju stare urarske zagrebačke radnje izvrsno paše pjesma "Watchmaker". To je jedna od najljepših pjesama, koje sam ikad čula, a samo je jedna u nizu predivnih pjesama Verdija našeg doba, britanskog glazbenika Stevena Wilsona. Njegova raznovrsna i prekrasna glazba na žalost još uvijek nije prepoznata na našem prostoru, uvježbanom za slušanje narodnjačke i cajkaške glazbe. Nadam se da će se to jednom ipak promijeniti, obzirom da smo jedna od rijetkih europskih zemalja, koja je zakinuta za koncerte ovog vrsnog glazbenika, koji na turneji po cijeloj Europi, a zatim i Canadi i USA predstavlja svoj najnoviji album "Hand.Cannot.Erase."

Pjesma "Watchmaker" je pjesma nešto starijeg datuma i traje cca 12 minuta. Složena je od nekoliko zasebnih cjelina, od kojih je svaka za sebe posebna i predstavlja pravu malu glazbenu poslasticu. Meni je najljepši prvi dio, kojeg prate stihovi, ali i dijelovi različitih instrumentala koji slijede, malo koga će ostaviti ravnodušnim. I kad se učini da je pjesma gotova, nije gotova, a svakako je vrijedi odslušati do samog kraja pjeva


Izvor:

Evo i teksta, ali ga ovaj put neću prevoditi, jer je dovoljno jasan i razumljiv sam po sebi, a i google prevoditelj je uvijek pri ruci, ako kome zatrebathumbup

"The Watchmaker"

The watchmaker works all day, and long into the night
He pieces things together despite his failing sight

Though all the cogs connect with such poetic grace
Time has left its curse upon this place

Each hour becomes another empty space to fill
Wasted with the care and virtues of his skill

The watchmaker buries something deep within his thoughts
A shadow on the staircase of someone from before

This thing is broken now and cannot be repaired
Fifty years of compromise and aging bodies shared

Eliza dear, you know there's something I should say
I never really loved you but I'll miss you anyway

You were just meant to be temporary while I waited for gold
We filled up the years and I found that
I liked having someone to hold

But for you I had to wait
Until one day it was too late

Cogs and levers mesh
We are bound in death
Melt the silver down
I'm still inside you

Steven Wilson

Oznake: Steven Wilson, Watchmaker



- 08:03 - Reci nešto lijepo (35) - Isprintaj - #


četvrtak, 01.01.2015.

Sretna Nova 2015. godina, presretna!



1ST JANUARY 2015

Streets pretty deserted this morning, just me and the dog walkers. The detritus of the night before, and something else, I pick it up. A handwritten letter fluttering amongst the cans, bottles and fast food packaging. The ink has been washed away by the rain in places, and elsewhere parts have been crossed out. A love letter, possibly unrequited. Either it was never sent or the recipient simply threw it away.

“I love you but I’m lost…”

Hand cannot erase this love.


Preneseno s Hand.Cannot.Erase.

Teaser




**************************************************************************
And a love like this makes us strong
laugh it up if things go wrong
It’s not you, forgive me if i find i need more space
Cause trust means we don’t have to be together everyday

**************************************************************************

Oznake: Steven Wilson, Hand. Cannot. Erase.



- 00:00 - Reci nešto lijepo (2) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 01.12.2014.

Hand. Cannot. Erase.


Izvor:

Njegov rođendan sam nedavno obilježila tu na mom blogu :)) Najnoviji album Stevena Wilsona je konačno dovršen i izlazi u veljači 2015. godine. Na njemu se nalaze sljedeće pjesme:

1. First Regret (2.01)
2. 3 Years Older (10.18)
3. Hand Cannot Erase (4.13)
4. Perfect Life (4.43)
5. Routine (8.58)
6. Home Invasion (6.24)
7. Regret #9 (5.00)
8. Transience (2.43)
9. Ancestral (13.30)
10. Happy Returns (6.00)
11. Ascendant Here On…(1.54)

Ne mogu dočekati preslušati ih :))

O svojoj glazbi Steven John W. kaže:



Izvor:



*********************************************
Aching for your nails across my skin...

*********************************************

Oznake: Steven Wilson, Hand. Cannot. Erase.



- 21:19 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>