subota, 12.01.2019.

Retrospektiva 2018. godine - 1.

Prošla, 2018. godina bila mi je obilježena s nekoliko važnijih događanja. O nekima sam već pisala, primjerice o Vinkovačkim jesenima ili o dolasku ljubljenog pseta, a o nekima ću tek pisati.

Jedno od važnijih događanja, kojem sam imala prilike nazočiti 2018. godine, bila je izložba poznatog hrvatskog slikara Vlahe Bukovca, koja je prošli tjedan zatvorena, a održavala se još od 03.10.2018. godine, pod nazivom “Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel – povijesni susret učenika i učitelja”.

Plakat

Izložba je organizirana povodom 120. obljetnice Umjetničkog paviljona u Zagrebu, budući da je upravo Vlaho Bukovac bio inicijator osnutka Umjetničkog paviljona.

Obzirom da su se izlošci (uz dozvolu vodiča) smjeli fotkati, bez blica naravno, evo izbora nekoliko mojih fotkica:

Vlaho Bukovac
Velika Iza
ulje na platnu 1882.
iz spomen zbirke Pavla Beljanskog, Novi Sad



Zanimljiv detalj s iste slike:



Nešto za Sarah:

Vlaho Bukovac: Mala balerina
ulje na kartonu, 1918.
Moderna galerija, Zagreb



Evo nešto i od učitelja Cabanela

Alexandre Cabanel
Portret gospođe Carette
ulje na platnu, 1868
Musee national du Palais de Compiegne



Jedna od najzanimljivijih slika s izložbe je Putifarova žena, monumentalno ulje na platnu, veličine 176×256 cm, koje je ovom prigodom prvi put izloženo u Hrvatskoj, a inače se nalazi u privatnoj kolekciji. Ovo djelo pripada Bukovčevoj pariškoj fazi, a naslikano je 1886. godine.

Vlaho Bukovac
Putifarova žena
ulje na platnu, 1886
iz privatne kolekcije



I još jedna prekrasna gola dama, pristigla iz Dežele :)

Vlaho Bukovac
Andromeda
ulje na platnu, oko 1886
Narodna galerija, Ljubljana



I nešto iz Dalmacije, iako neki kažu da nije:

Vlaho Bukovac
Dalmatinski ribari
ulje na platnu, 1884
iz Zbirke Kurjak



Bukovac je majstor portreta. Pogledajte samo ove oćalice:

Vlaho Bukovac
Portret don Frane Bulića
ulje na platnu, 1896
Arheološki muzej, Split



A sada jedna svima poznata slika:

Vlaho Bukovac
Hrvatski preporod



Ovo Bukovčevo djelo nalazimo i kao zastor u HNK u Zagrebu.

Svečani zastor za otvorenje novoga kazališta HNK 1895. izradio je slikar Vlaho Bukovac. Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Prednji plan kompozicije čini predvorje antičkoga hrama gdje sjedi slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić kojega krune vile i geniji, a u poklonstvo mu dolaze hrvatski preporoditelji 19. stoljeća na čelu s Ljudevitom Gajem. Posebnu skupinu čine tri znamenita kazališna umjetnika – Josip Freudenreich i tada još aktivni slavni glumci Adam Mandrović i Marija Ružička Strozzi. U pozadini s lijeve strane vide se obrisi Dubrovnika i kule Minčete te puk iz dubrovačke okolice koji slavi slobodu, a u desnoj pozadini vide se obrisi Zagreba i stanovnika sjeverne Hrvatske. Spajanje Hrvata sa sjevera i juga na kompoziciji Bukovčeva zastora postalo je simbolom ideje hrvatskoga zajedništva. Nakon stogodišnje uporabe, godine 1999. zamijenjen je kopijom koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot sa suradnicima.
Izvor: HNK


I sada dolazimo do meni najljepše slike, portreta Ivane Solar:

Vlaho Bukovac
Portreti Franje i Ivane Solar
ulje na platnu,
iz privatne kolekcije



A zašto mi je najljepša ova slika?!

Pogledajte samo ovaj prekrasni pojas i ove ruže. Pa koja žena ne bi poželjela bar jednom biti ovako odjevena?!



A tek ova prekrasna zlatna narukvicaaa.... želim istu takvu!!!



Bilo je još puno prekrasnih slika, ali ne bi sve stale u jedan post. Eto zašto ja volim Zagreb... ovakvih kulturnih poslastica nikada ne nedostaje!!!

Evo još malo literature za one, koji bi htjeli pročitati nešto više o Vlahi Bukovcu i samoj izložbi.

O životu Vlahe Bukovca, HRT kaže:

Hrvatski slikar Vlaho Bukovac rođen je 4. kolovoza 1855. u Cavtatu, a umro je 23. na 24. travnja 1922. u Pragu.

Bukovčevo školovanje bilo je oskudno, ne ističe se u učenju, već ga zanima slikanje. U ranom djetinjstvu slika akvarele, a sličice prodaje djeci za krajcar. Imao je samo 10 godina kad sa stricem odlazi u Ameriku da bi tamo nastavio školovanje, no nakon stričeve naprasne smrti, njegova udovica šalje Vlahu u popravilište za malodobne.

U teškim uvjetima, mučen nemogućnošću da se javi roditeljima i spoznajom da je prevaren, disciplinirano pohađa školu za koju će kasnije reći kako je ipak bila korisna jer je naučio dobro engleski. Bez novca i zanimanja vraća se u Cavtat, a s 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. S 19 godina ponovno ide u Ameriku i ovaj put odlučno želi raditi samo kao slikar.

Prvi njegovi slikarski radovi nastali su u San Franciscu. Ipak se vraća u Europu jer u Americi, reći će, može se uspjeti samo kao trgovac. Godine 1877. Bukovac je opet kod kuće u Cavtatu i tu nastaje velika prekretnica u njegovu životu. U Šarićevoj ljekarni u Dubrovniku pjesnik i publicist Medo Pucić svima je pokazivao sliku mladog Bukovca nazvanu Sultanija naslućujući da bi se ta darovitost u pravim rukama mogla dobro razviti. Uz pomoć biskupa Strossmayera stiže Pucić s Bukovcem u Pariz. Počinje pravo školovanje kod poznatog slikara Cabanela na Ecole des beaux arts. Već iduće godine izlaže u Pariškom salonu sliku Crnogorka i dobiva naklonost stručne kritike. Nakon školovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier. S vremenom napušta realizam Cabanelovog smjera, prihvaća poglede plenerista i impresionista, sebe smatra predstavnikom moderne francuske škole.

Slika Vlahe Bukovca La grande Iza, stavljena na počasno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pariškog salona 1882., znači pravi i potpuni uspjeh. Nakon toga Bukovac putuje u Beograd i portretira na srpskom dvoru, a zatim u Crnu Goru i na Cetinje. Onda boravi u Zadru i Splitu.

Godine 1892. 37-godišnji Vlaho Bukovac oženio se lijepom 17-godišnjom Jelicom Petranović iz Dubrovnika. Njegova žena i djeca bit će mu često modeli. Godine 1893. Bukovac ima prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, dolazi s europskim ugledom, a oko njega se okupljaju mladi hrvatski umjetnici. Pod njegovim utjecajem odbacuje se atelijerski način slikanja jer im predočava prednosti plenerizma.

Za Hrvatsko narodno kazalište, čija gradnja počinje u lipnju 1895., Bukovac dobiva narudžbu za izradu zastora o temi glorifikacija Ilirskog pokreta pod nazivom Slava njima.

Velik događaj 1898. bio je otvaranje Zagrebačkog salona, koji Bukovac otvara kao predsjednik tek osnovanog Društva umjetnika. Od 118 izložaka 50 je Bukovčevih, ali je zapažen i napredak mladih umjetnika. Bilo je čak 11 tisuća posjetitelja. Bukovac nakon Salona napušta Zagreb, seli se u Prag gdje je imenovan redovnim profesorom Praške akademije i tamo je ostao do smrti.


O izložbi na web stranici Umjetničkog paviljona piše:

Umjetnički paviljon u Zagrebu najstarija je likovna institucija u jugoistočnoj Europi, koja već 120 godina kontinuirano priređuje izložbe! Galerija je osnovana 1898. godine tako da ove, 2018. godine, slavi svojih 120 godina postojanja i djelovanja. Inicijator osnutka Umjetničkog paviljona bio je slavni hrvatski slikar Vlaho Bukovac. Upravo zbog toga Umjetnički paviljon ovu obljetnicu proslavlja velikom izložbom, posvećenom Vlahi Bukovcu i Alexanderu Cabanelu, važnome francuskom slikaru kod kojega je Bukovac u Parizu, na École des Beaux-Arts, studirao slikarstvo.

Ovoga puta Umjetnički paviljon nudi Vlahu Bukovca i njegova djela u, do sada, još nepredstavljenom kontekstu. Naime, na ovoj izložbi uz Bukovčeva djela izložena su i djela njegova pariškog profesora Alexandera Cabanela. Poznato je da je Bukovac u Parizu upoznao tada izuzetno uglednog i cijenjenog slikara i profesora na École des Beaux-Arts, Alexandera Cabanela, te se želio upisati u njegovu klasu i kod njega studirati slikarstvo. Cabanel je u svojemu vremenu bio vrlo omiljen slikar pa je njegova klasa uvijek bila puna. Bukovac je, kao i većina studenata na École des Beaux-Arts, želio upravo njega za profesora, no slavni francuski slikar nije mogao primiti tada dvadesettrogodišnjeg Bukovca jer je klasa bila popunjena. No, naš je slikar bio uporan te je sklopio dogovor s Cabanelom da će u zadanom roku naslikati jednu sliku pa ako se ona bude profesoru Cabanelu svidjela, ovaj će ga primiti. Za tu prigodu naslikao je sliku Ruka (Umjetnička galerija Dubrovnik), koja je oduševila profesora Cabanela te se Bukovac upisao na École des Beaux-Arts. Slavni je francuski slikar odigrao veliku i važnu ulogu u Bukovčevome likovnom obrazovanju te će izložba u Umjetničkom paviljonu objediniti učenika i učitelja i na taj način pružiti odgovor koliki je bio Cabanelov utjecaj na Bukovčevo stvaralaštvo.

Valja istaknuti kako nikada do ove izložbe djela Alexandera Cabanela nisu bila izlagana u Hrvatskoj, kao ni u susjednim zemljama, tako da će Cabanelove slike biti pravo otkriće ljubiteljima likovne umjetnosti koji se zapute na izložbu u Umjetnički paviljon.

Izložba objedinjuje više od 140 slika kroz koje su obuhvaćene sve faze slikarevog stvaralaštva – od pariške preko zagrebačke do praške faze. Bukovčeva djela su za izložbu posuđena kako iz hrvatskih tako i iz inozemnih muzeja (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slovenija), kao i iz hrvatskih i inozemnih privatnih zbirki. Na izložbi se, uz već poznate Bukovčeve slike, može vidjeti nekoliko novootkrivenih bisera među kojima se naročito svojom monumentalnošću i ljepotom ističe ulje na platnu iz 1886. godine, izuzetnih dimenzija (176×256 cm) – Putifarova žena. Riječ je o slici koja se nalazi u privatnoj kolekciji i ovom prigodom će po prvi put biti izlagana u Hrvatskoj! Ovo maestralno ulje na platnu nastalo je u razdoblju kada je Bukovac živio i radio u Parizu. Slika je apsolutno otkriće i prvorazredna ekskluziva ove izložbe!

Djela Alexandera Cabanela došla su na izložbu u Umjetnički paviljon iz pet francuskih muzeja – Petit Palais, Musée des Beaux-Arts de la Ville de Paris, Musée d’Orsay, Paris, Musée Inguimbertine, Carpentras, Palais de Compiegne Musée et domaine nationaux, Compiegne te Musée Fabre, Montpellier koji je Umjetničkom paviljonu na ovom predstavljanju partner izložbe. Treba istaknuti da je Musée Fabre, kada je riječ o opusu Alexandera Cabanela, globalno najznačajniji. I to zbog dva razloga – Cabanel je rođen u Montpellieru te je još za života nekolicinu svojih slika poklonio Muzeju, a isto to je učinio i slikarov veliki mecena i prijatelj Alfred Bruyas. Iz Ruske Federacije Cabanelove slike stižu iz Državnog muzeja Ermitaž.

Izbor djela Vlahe Bukovca i stručnu tekstualnu obradu Bukovčevog opusa za katalog izložbe napravio je jedan od autora izložbe, ponajbolji poznavatelj slikarovih djela – povjesničar umjetnosti Igor Zidić. Na izboru djela Alexandera Cabanela i njihovim posudbama radila je ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić. Stručni dio, pak, vezan uz Alexandera Cabanela, obradili su tekstualno za katalog izložbe povjesničar umjetnosti Pierre Stépanoff, voditelj Zbirke slikarstva od 14. do 19. stoljeća u Muzeju Fabre, te ravnatelj Muzeja Fabre, povjesničar umjetnosti Michel Hilaire, ponajbolji poznavatelj opusa Alexandera Cabanela u Francuskoj, uz Igora Zidića također autor izložbe."





Predragi u Kristu!
Mir i Božji blagoslov Vam!



- 17:05 - Reci nešto lijepo (54) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>