petak, 29.09.2017.

ministrica divjak

opet je iskočila iz paštete. nju bi plenki trebao prebaciti u pik vrbovec da promovira paštete iz kojih iskače svaki dan. tako bi bar radila nešto korisnije osim pukog naslikavanja za medije o trošku siromašnih poreznih obveznika.

- 19:39 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


četvrtak, 28.09.2017.

obitelj

tuke nemaju pojma što je to obitelj. raspopljenoj bernardici čovjek još i može oprostiti, ali murganićki nikako!!! marš zauvijek!

ministrici murganić hitno dati otkaz!!!

bernardicu juretić hitno poslati u ropotarnicu političke prošlosti!

jer su tuke osramotile HDZ.

ne može HDZ toliko dobra napraviti, koliko ga tuke u jedan dan mogu upropastiti!!!

fuuuuujjjjjjj



- 23:39 - Reci nešto lijepo (19) - Isprintaj - #


srijeda, 27.09.2017.

Prljavi teroristički čin

Sinoć su pobijeni skoro svi glavni likovi turske sapunice, koju pratim kako bih naučila turski jezik..... one sapunice u kojoj su glavni likovi Kemal i Nihan (morala sam guglat za imena). Oni koji nisu poubijani (Emir bej), ili naprasno umrli (baba od Nihan) ili se ubili (abe od Nihan i baba od Kemalove ljubavnice), ti su završili u zatvoru (Balibeg/Kemal) ili ludari (Nihan abla, anne od Nihan i abla od Kemala). Jedina među njima što je ostala donekle normalna je teze Lejla.

Ženski dio populacije, koji prati ovu seriju, jučer je iz minute u minutu doživljavao stres. Ako niste znali, zato danas svuda jurcaju hitne. Ovo je bio atak na zdravlje nacije. Ne znam što misli ta TV Nova, valjda upropastit hrvatski zdravstveni sustav?! No očito je TV Nova znala kakav se pokolj sprema (insajderske informacije) pa je zato prebacila seriju iz udarnog termina u kasnonoćni, tako da nije dostupan običnim smrtnicima, što ujutro zore na posao, već samo dokonim babcima i penzićima, koji imaju odličan izgovor za izbjegavanje bračnih dužnosti.

Ja doduše ne izbjegavam bračne dužnosti (uppsss, što je to brak?), već kao što rekoh besplatno učim taj strani jezik, pa svako jutro kunjam u busu. Sad kad su svi pubijani, bar ću moći lijegati prije ponoći. Inače, ja tu seriju ne bih ni gledala, no turski učim zato što se Angela pomamila za turskom mladošću, a vidim da su se pomamile i neke blogerice...pa velim, kad ovi nahrupe, da bar znam komunicirati na novom hrvatskom materinjem jeziku...iliti novom njemačkom materinjem.

Tešekkrederum na čitanju, ćućuklar!

Iakšamlar!



- 17:59 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


subota, 23.09.2017.

Jesen

Jesen

Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

Dobriša Cesarić


Inspirirana jeseni, bila sam na Dolcu. Za one koji ne znaju (iako sam uvjerena da svi znaju), Dolac je glavna tržnica u Zagrebu i nalazi se tik do Jelačić placa.

Dolački vremeplov

1905. – Izrađuje se idejni projekt za novu tržnicu na današnjem Britanskom trgu (tada Iličkom), no ideja je propala.
1907. – Gradski zastupnici donose odluku da se središnja gradska tržnica izgradi na kraju Martićeve ulice, gdje je bila jahaonica. I ovaj projekt je ubrzo odbačen.
1908. – Javlja se nova ideja o tržnici između Jelačićeva trga i Vlaške ulice, ali je gradski zastupnici odbijaju.
1909. – Gradsko poglavarstvo raspisuje javni natječaj za novu prostornu regulaciju područja Kaptola i Dolca. Prvu nagradu dobio je arhitekt Viktor Kovačić za projekt prema kojem se tržnica trebala podići dijelom na Dolcu, a dijelom na Kaptolu. Projekt je kasnije odbačen.
1911. – Gradski zastupnici donose definitivnu odluku da se tržnica podigne na Dolcu. Ubrzo počinje otkup tamošnjih nekretnina.
1920. – Prosvjedi vlasnika od kojih je grad otkupio kuće i zemljišta uoči izbijanja Prvoga svjetskog rata, ali s izgradnjom tržnice nije se počelo.
1924. – Odluka o izradi novoga regulacijskog plana Dolca, Kaptola i okoliša.
1925. – Prihvaćen novi regulacijski plan, gradski zastupnici donose odluku o izradi nacrta za izgradnju tržnice na Dolcu.
1927. – Počinju zemljani radovi na dolačkom brijegu.
1928. – Nakon licitacije, počinje zidanje tržišne hale i zgrade Tržnog nadzorništva.
1930. – Svečano otvorenje nove tržnice.

Izvor: Dražen Krajcar


Evo mog današnjeg ulova:



..domaće rajčice, paprika, krastavci, patlidžani i peršin...

Evo usput jedne prigodne dječje pjesmicefino

Pjesma o povrću

Za vrijeme jutarnje rose
Iza jedne bukve kose
Teče hladna, plava rijeka
Gdje tiho spava jedan Zeka.

Tu njemu sve i ne štima
Jer Lija opasan plan ima.
Želi Lija utoliti glad,
Al' je Zeko veoma mlad.

Kako bi dobio životnu bitku
On ponudi Liji svoju mrkvu.
Vidi Lijo i slične je tebi boje,
Neka ona zamijeni tijelo moje.

Lija se nešto nećka, ali je glad postala teška,
Proba je, brzo shvati, i nije to nije neka greška.
Od tada Lija rado po ručak ide u vrt
Jer povrće nikog ne vodi u smrt.

Za zdrav život povrće je bitno,
Na kraju ove pjesme zapamtite još i to.

Izvor: Fahrudin Hajdarević


Bilo je i vrganja. Cijena im se kreće između 70 i 100 kn. Meni je jedan bio dovoljan za odličan ručak, a ostalo je i za večeru.



Gljiva

Izrasla je gljiva mala
Pored šumskog puta
Nema čizme, nema hlače
Košulje, kaputa.

Ne mogu ovako, misli,
Hodati po svijetu
Zamolit cu paučiće
Da kaput mi opletu.

Uskoro će zima
I snjegovi bijeli
Da promrznem, zube stisnem
To me ne veseli.

I baš tada ugledala
Sitnu kaplju rose
U zrcalu čarapicu
Što joj grije noge bose.

A na glavi njenoj maloj
Divan šešir što je kiti
I od snijega, kiše, zime
Gljivu malu dobro štiti.

Izvor: Iris Glamuzina


Zatim još malo sira (kuhani, dimljeni škripavac) po cijeni od 40 kn za popriličan komad.... i litra domaćeg mlijeka po 6 kn.



I za kraj, prekrasan buket cvijeća... pušlek... za samo 10 kncerek






"The Unquiet Grave"

Cold blows the wind to my true love,
And gently drops the rain.
I've never had but one true love,
And in green-wood he lies slain.

I'll do as much for my true love,
As any young girl may.
I'll sit and mourn all on his grave,
For twelve months and a day.

And when twelve months and a day was passed,
The ghost did rise and speak,
"Why sittest thou all on my grave
And will not let me sleep?"

Go fetch me water, my true love,
And blood from out the stone.
Go fetch me milk from a fair maid's breast
That young man has never known.

How oft on yonder grave, my true love,
Where we were want to walk.
The fairest flower that I ever saw
Has withered to my stalk.

When will we meet again, sweetheart,
When shall we meet again?
When the autumn leaves that fall from the trees
Are green and spring again.

Lyrics: Steven Wilson


My Dreamu, o prvom danu jeseni:





"Where Do We Draw The Line"

On your palm an endless wonder
Lines that speak the truth without a sound
In your eyes awaits the tireless hunger
Already looks for prey to run down

So why do we keep up this charade
and how do we tell apart the time to leave from the time to wait?

What does tomorrow want from me?
What does it matter what I see?
If it can't be my design,
Tell me where do we draw the line,
Tell me where do we draw the line?

The dance of flames and shadows in the street
Make poetry nobody's ever heard
The weight of loneliness stands on your feet
The cage already there around the bird

So why don't we join the masquerade
before it all falls apart, before our love becomes insatiate?

What does tomorrow want from me?
What does it matter what I see?
If I can't choose my own design,
Tell me where do we draw the line?

What does tomorrow want from me?
What does it matter what I see?
If we all walk behind the blind,
Tell me where do we draw the line,
Tell me where do we draw the line?

Where's the cooling wind?
Where's the evergreen field?
Where's my mother's open arms?
Where's my father lion heart?
It's like the sun's gone down
Sleeps in the hallowed ground now
With the autumn's brown leaves
With the one who never grieves

So why do we keep up this charade
and how do we tell apart the time to leave from the time to wait?

What does tomorrow want from me?
What does it matter what I see?
If it can't be my design,
Tell me where do we draw the line?

Whatever tomorrow wants from me,
At least I'm here, at least I'm free.
Free to choose to see the signs.
This is my line.

Poets Of The Fall Lyrics


- 16:55 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


četvrtak, 14.09.2017.

Komunistička Hrvatska

Plenkovića i njegove komunističke naravi odrekla sam se još prije! Razlog tome je što u svojoj rođenoj Hrvatskoj Hrvati više ne smiju izreći glasno ono što misle, jer će ih odmah kazneno ili prekršajno goniti, baš kao u vrijeme Jugoslavije. Zato ovi drugi smiju govoriti što god žele, njih kazneno ne goni, jer oni imaju manjinska prava, dok Hrvati više nemaju nikakva prava! Evo upravo nadrapaše Hrvati što su zapalili svojim novcem kupljene srbske Novosti, prosvjedujući na taj način protiv onog što u njima piše. Umjesto da hrvatsko pravosuđe kazneno goni one koji su pisali kontra Hrvatske u tim novostima i na taj način izazivali međunacionalnu mržnju, ono goni Hrvate koji su se usudili prosvjedovati! To je da čovjek ne povjeruje svojim ušima! U Hrvatsku se, dolaskom HDZ-a na vlast, pod vodstvom Plenkovića vratio KOMUNIZAM!!! I to u najmračnijem svom izdanju!

Međutim, ovaj post ne ide na račun Plenkovića, već sam htjela napisati da se sada odričem i Kolinde zbog bezobraznog postupanja prema profesorici Vican!

Kao što Plenković više nije "moj" premijer, tako ni Kolinda više nije "moja" predsjednica!

Iskreno se nadam da će na prvim sljedećim izborima oboje sletjeti s vlasti! Moj glas sasvim sigurno više neće dobiti.

Marš komunističkoj vlasti, koja gazi hrvatske intelektualce i profesore, dok joj se na fakultetima političkih znanosti i filozofskim fakultetima usred Hrvatske hrvatskoj mladeži podmeće drug Tito! Sada to planiraju uvesti i u osnovne škole! Fuuuuuujjjjjjjjjj



- 17:30 - Reci nešto lijepo (25) - Isprintaj - #


utorak, 12.09.2017.

Kome smetaju

hrvatske zastave????

Oznake: hrvatske zastave



- 20:07 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


subota, 09.09.2017.

Dušica zarobljena u nepoznatom tijelu

Tog dana bila sam beskrajno sretna!

Može li čovjek biti sretan zbog dječjeg pogleda skrenutog na šalicu kave?

O čemu ova uopće priča, pitat ćete se vi? Pa što onda ako je dijete skrenulo pogled na šalicu kave?!

Da, ali da znate da nije riječ o djetetu, već o duši zarobljenoj u nepoznatom tijelu, s kojim ona ne zna što bi.. te da vas ta duša promatra kroz oči tog tijela u kojem se našla zarobljena... pa ne može pomoću njega uspostavljati kontakt s okolinom... a vi ste shvatili o čemu se radi i pokazali joj... pa vam ona odgovara brzim skretanjem pogleda na šalicu kave...daje znak da razumije... biste li mi onda vjerovali?!

Ne, nije znanastvena fantastika!

Toga dana sam upoznala dijete, za koje kažu da boluje od autističnog poremećaja! Zapravo, nisam upoznala ja njega, već je on izabrao mene. Došao je k meni i zagledao mi se u oči. Dijete koje ne komunicira s okolinom i kojeg vode ne samo kao autistično, već i kao mentalno retardirano i nesposobno za samostalan život. To dijete mi je prišlo, nagnulo se prema meni i svoj bistri pogled uprlo u moje oči. Osjetila sam da me skenira, da kroz moje oči, moj pogled, ulazi u moju dušu. Osjetila sam tremu, skrenula pogled...tko li je ta dušica koja me tako pomno proučava iz zjenica djeteta? Što bi mi htjela reći? Nije to bio tipični pogled djeteta. Bio je to pogled duše kroz oči djeteta!

Kriomice od drugih, rekla sam mu da znam da sve zna i razumije, pogledom u pogled, okom u oko, dušom u dušu. Još je malo gledao, bez pokreta, bez tjelesne reakcije, bez mimike... pa otišao. Pa se još koji put vratio. Nakon nekog vremena dobila sam naručenu kavu, prišao mi je i opet se netremice zagledao u moje oči. Rekoh dušici, koja viri kroz njegove oči: gle, uzela sam kavu..... iznenada brzo skretanje pogleda na moju šalicu kave i zatim istom brzinom natrag..dubokim pogledom u moje oči...bez treptaja...u sekundi...dovoljno da shvatim da zna i razumije, ali ne može komunicirati....ne može, jer je dušica zarobljena u nepoznatom tijelu s kojim jednostavno ne zna što bi!!!

Bože dragi, kako sam tog dana bila sretna. Upoznala sam dušu, tj. duša je izabrala mene za poznanstvo! Ima li veće časti, ima li veće sreće?!

Image and video hosting by TinyPic




"Song Of I"

I'm truly sorry but
This is my addiction
You're deep in my system
In my system

I gave it all up
I gave it up to show you that I care
To show you that I could
But don't you ever ask me to give up you

I gave up all the late nights
I gave up hunting bars
I gave up all the drinking
And trashing all the cars
I gave it all up

I gave up all the gambling
I gave up picking fights
I gave up saying sorry
I gave up being polite
I gave it up
I gave it all up

I gave it up
You are mine
I gave it all up

I gave it up
You're in mind
I gave it up


Lyrics: Steven Wilson
Album: To The Bone


Oznake: autizam



- 21:29 - Reci nešto lijepo (17) - Isprintaj - #


nedjelja, 03.09.2017.

Kamo su nestale boje

Ilustracija s net-a

sve sivo je, izgubilo boje
nit proplanci više mirisa nemaju
što nebo to odlučilo je
sunce ipak, il kiše se spremaju

riječi iščezle, osušila usta
u grlu steže, u grudima tišti
predati se nijemo il boriti sada
to tračak nade u nebo vrišti

po svijetu hodim koliko još dana
ima li smisla da ikom ugodim
ili da živim bez ikakva plana


Lion Queen Copyright ©





Song Of Unborn

It's not what you'll possess
It's how you will express
The essence of you

It's not the wage you earn
It's about the things you learn
And the love that you feel

It's not what you'll conceal
It's all that you'll reveal
That will make you be you
The perfection of you

Now the shadows are long
And the cities are lost [to rain/terrain?]
When you wake up every day
To find nothing's changed
But before you can speak
You will learn that it's all the same
And the dreams that you will have
Are public domain
And the country lanes are dead
With the time to come

It's not the years you pass
It's about the moments that last
Forever in you

Now the shadows are long
And the cities are lost [to rain/terrain?]
When you wake up every day
To find nothing's changed
But before you can speak
You will learn that it's all the same
And the dreams that you will have
Are public domain

Now the time that has gone
Doesn't matter to anyone
When the country lanes are dead
With the time yet to come
Now the world is exhausted
And the wreckage is all around
But the arc of your life
Will still be profound

Don't be afraid to die
Don't be afraid to be alive
Don't be afraid to die
Don't be afraid to be alive

Don't be afraid

Izvor: Steven Wilson, album To the bone


- 18:50 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>