petak, 20.05.2016.

Obespravljeni

Ne mogu ja daleko od Ustava hrvatska

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.


Piše tu svašta, no fokusirat ću se na ovo iz članka 14 Ustava RH:

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o … rođenju…


Postoji grupa ljudi, kojoj su u trećem milenijumu ukinuta sva ljudska prava, uključujući osnovno ljudsko pravo.. pravo na život. Ovaj članak Ustava znači to što tu piše: svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o rođenju. Ovo doslovno znači da svatko ima prava i slobode neovisno od toga je li rođen, ili nije rođen.

Zatim, Ustav RH navodi:

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Članak 21.

Svako ljudsko biće ima pravo na život.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.


Mislim da je ovo dovoljno jasno. Piše da svako ljudsko biće ima pravo na život, a sukladno članku 14., neovisno o rođenju. Prema članku 21. Ustava, u Hrvatskoj nema smrtne kazne. A što je abortus nego smrtna kazna?!

Zatim:

Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.


Tko odlučuje o abortusu? Žena? Liječnici?.... prekoračuju svoje ovlasti. Nikome se ne smije oduzeti sloboda, o čemu odlučuje sud.

Zatim:

Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.


S kojim pravom liječnici vrše abortuse nad ljudima, bez njihove privole? O ljudskim pravima odlučuje sud!

Članak 34.

Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.


Dom nerođenog djeteta je utroba njegove majke. Dom je nepovrediv. Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se utroba majke pretraži. Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugog prostora, odnosno pri pretrazi utrobe majke. A što se danas događa? Samo liječnik i medicinska sestra pretražuju dom nerođenog djeteta, bez nazočnosti ikakvog suda!

Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.


Tko je dobio suglasnost nerođenog čovjeka da ga se ubije?

Članak 57.
Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.


Država nerođenoj djeci osigurava ubojstva.

Članak 58.
Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.


Zar je zdravstvena zaštita scalpel, kojim se rezuckaju organi živa čovjeka u majčinoj utrobi?

Članak 62.
Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.


Koga naša država štiti? Štrace? Umjesto nerođene djece!

Članak 63.
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.


Ne piše u Ustavu da roditelji smiju ubiti svoju djecu, pa ni nerođenu! Da se mislilo tako, pisalo bi da roditelji smiju ubiti nerođenu djecu!

Članak 64.
Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.


Zašto ih onda liječnici ubijaju?

Članak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.


Treba li ovome išta dodati?

Civilizacija je napredovala. Danas više ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da je dijete u utrobi majke mali čovjek. Ako ga i ne vidimo, vidi se na ultrazvuku. Ima svoje srce, svoje oči, svoje nožice i ručice. To nije abortus, već čovjek. Nekada smo bili neuki ljudi i možda je to bio neki izgovor, no danas to više nije i ne može biti nikakav izgovor. Malog čovjeka ne smije se ubiti, već ga treba pustiti živjeti. Mame koje nemaju uvjete za život, trebale bi ga iznijeti na svjetlo dana, a tada prepustiti društvu da se za nj brine, kao što je zapisano u Ustavu RH. U Ustavu RH nema smrtne kazne i nikoga se ne smije ubiti pa ni živa čovjeka u utrobi majke.

Sutra je dan kada svi savjesni ljudi imaju prilike podržati pravo nerođenog čovjeka na život i pravo majki nerođenih ljudi na dostojanstvenu skrb o nerođenom čovjeku.

Pridružite se stoga „Hodu za život“, u subotu, 21. svibnja 2016. u 10.00 sati na Tomislavovom trgu u Zagrebu hodom do Trga bana Jelačića, za život, obitelj i Hrvatsku, jer je zaštita nemoćnog čovjeka u trećem milenijumu pitanje čovječnosti i čovjekoljublja.

Nekada ste bili nerođeni čovjek, a sutra samo budite Čovjek!






- 21:21 - Reci nešto lijepo (76) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>