utorak, 26.04.2016.

Tamo negdje u tami

Bit će tome već više od petnaest godina. Dogodilo se tako jednom da sam otišla sama na šetnju po predivnim morskim plažama u Opatiji. Bio je prekrasan dan i šetalište je bilo puno. Dugačko je otprilike nekoliko km i to mi je bilo dovoljno za moj svakodnevni plan hodanja. Kristalno plavo more, zelenilo primorskih čempresa i bilja, miris soli u zraku… jednom riječju idila. Toj idili prilagodila sam tempo, da mogu i brzati i istovremeno uživati u svemu.

Ilustracija

Iznenada se kraj mene pojavio lik, crne kose i plavih očiju, nasmijan. Nešto je pristojno rekao. Ubrzala sam korak, ali on me sustigao. Ni na treći pokušaj mog ignoriranja nije odustajao. Hodao je paralelno sa mnom i ljubazno mi se obraćao. Ponudio mi je čokoladu i ja sam konačno zastala, nasmijala se na njegovu upornost i pristojno odbila. Nastavili smo skupa hodati i razgovarati. Zanimalo me tko je taj neznanac.
Činio se drag i pristojan. Radio je u jednoj velikoj firmi. Poslove je mogao birati u bilo kojem kraju svijeta, tako da je često mijenjao mjesto boravišta. Bio je odlučan i imao je svoj stav.

Nakon te šetnje, tu i tamo popili bismo neku kavu u gradu. Naravno da mu nisam ukazala baš potpuno povjerenje, dok i sama nisam provjerila neke činjenice kod ljudi koji su ga znali. Bio je rastavljen, otac troje djece, koja su živjela u susjednom gradiću s mamom. Bili su već dulje vrijeme rastavljeni. Činilo se da nema nikakvih prepreka našoj vezi.

I tako je krenulo. Idlično.

Bilo je ljeto i išli smo na kupanje po okolnim mjestima, zabavljali se po kafićima, odlazili na različite skupove i domjenke. Upoznala sam ga s mojim društvom. Svi su ga prihvatili i nitko mi nije signalizirao ništa protiv njega. Blagdane je provodio sa svojom djecom, ali je zato ostatak vremena provodio sa mnom.

Kako je veza trajala, počele su se pomalo otkrivati neke skrivene činjenice o njemu. Iza vedrog i veselog bića krio se mračni psihopata.

Kad sam shvatila opasnost, pokušala sam prekinuti vezu. Tada je on počeo prijetiti meni i mojoj obitelji. Prijetnje su bile toliko strašne da noćima nisam mogla spavati, što od straha, što od pokušaja pronalaženja izlaza. Nisam se imala kome obratiti za pomoć. Zapravo, nisam imala ideju kome se obratiti, jer sam bila zablokirana od straha i jer me bilo sram bilo kome pričati o svojoj problematičnoj vezi. Nisam htjela da drugi za to saznaju, jer sam se na neki čudan način osjećala osramoćenom. Valjda se tako osjećaju sve žrtve, kad ih strah zablokira.

Prijetnje su kulminirale u vrijeme korote za preminulom bakom, kad sam bila očajna i slaba. To su trenuci slabosti koje psihopati koriste za još žešće napade na svoje žrtve. Kod njih ne postoji suosjećanje prema drugim ljudima. Po tome ih se i može prepoznati. Umjesto plača za bakom, ja sam plakala od straha za život svoje obitelji.

U međuvremenu je dobio posao u drugom gradu. No prijetnje su se nastavile. Prijeteće poruke su stizale u svako doba dana i noći. Najgore su bile one oko dva, tri sata u noći. Morala sam gasiti mobitel da se djeca ne probude. Oni nisu smjeli naslutiti ništa što se događalo. No užasno me bilo strah i za sebe i za djecu. Bila sam svjesna da on svoje prijetnje uvijek može ispuniti i da mu nitko ne bi mogao ništa.

A onda, iako teška srca, odlučila sam zamoliti za pomoć bivšeg supruga. I on se odazvao na moju zamolbu. Dala sam mu svoj mobitel. Kad je psihopata nazvao, očekivao je mene, a ne njega, pa njegovom iznenađenju i šoku vjerojatno nije bilo kraja. A to što je čuo nije mu se ni malo svidjelo, jer je konačno naletio na nekoga tko mu je odgovorio njegovim "jezkom". Bio je to jedini jezik koji zlostavljač može razumjeti. I prijetnje su nakon toga prestale.

Prošlo je par godina.

Jednog dana, stajala sam na blagajni velikog trgovačkog centra u Senju. Dok je blagajnica ukucavala artikle, ugledala sam ga kako dolazi. Pogledao je ravno u mene i prilazio. Spustila sam pogled i premrla od straha. Nisam znala što ću. Nisam se imala gdje skriti. Ni pobjeći. Kad sam sljedeći tren podigla pogled, vidjela sam ga kako odlazi dalje. Nije me prepoznao.

Nakon toga, više ga nikada nisam vidjela. Godine su proletjele…desetljeće i više… On je još uvijek tamo negdje vani…u tami...



"Routine"

Routine keeps me in line
Helps me pass the time
Concentrate my mind
Helps me to sleep

The most beautiful morning forever
Like the ones from far off, far off away
With the hum of the bees in the jasmine sway
Don't ever let go
Try to let go
Don't ever......





- 19:35 - Reci nešto lijepo (51) - Isprintaj - #