četvrtak, 31.03.2016.

Dijagnoza: nesposobnjakovići

Čovjek može biti neke druge struke, a ne ekonomske, pa obavljati važne poslove u državi. Međutim, na čelu države moraju biti ekonomski stručnjaci, a ne neznalice. Pa i onaj tko nije sam ekonomski stručnjak, može danas, kad su sve informacije nadohvat ruke, barem uguglati za osnovne informacije o tome što ekonomija jeste.

Da je naša ekonomija u banani, to je poznato još iz vremena Sanadera, kad je tamo negdje 2009. stao ispred hrvatskog naroda i izrekao onu poznatu: "Mi smo u banani!", nakon čega je sve nepovratno počelo tonuti. No ne zato što mi jesmo bili u banani, već zato što je ta neprimjerena rečenica, koja nikada nije smjela biti izgovorena, zaustavila i onu mizernu spiralicu gospodarskog kretanja i okrenula je nezaustavljivo nizbrdo.

Dakle, što se dobije uguglavanjem pojma "ekonomija":

Ekonomija (dolazi od grčke riječi Oikonomia; oikos - kuća, nomos - zakon) je znanstvena disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima.

U osnovi gore navedene definicije su dvije ključne zamisli u ekonomiji.

Prvo: Sva su dobra oskudna. Ne postoji način da neka zemlja može proizvoditi beskonačne količine dobara. Iz toga proizlazi da bez obzira na to koliko ekonomija neke zemlje bila razvijena ona ne proizvodi dovoljno da bi mogla zadovoljiti čak i mali broj želja svih svojih stanovnika.

Pošto su želje neograničene, a dobra ograničena ekonomija mora pronaći način da dobra proizvodi na najefikasniji mogući način. Efikasnost je, dakle, druga bitna odrednica savremenih ekonomija.

Iz ove dvije zamisli se javljaju tri temeljna pitanja u ekonomiji. To su "što", "zašto" i "za koga" (proizvoditi). Odnosno svako društvo mora izabrati koje će robe proizvoditi, na koji način (više ili manje efikasno) i kako će dobra biti raspodijeljena. Ta tri problema su centralni problemi oko kojih se vrti ekonomija bilo kojeg društva u svijetu."

Izvor: Wiki


Ove vrlo jednostavne rečenice svakoj neznalici mogu predstaviti putokaz, odnosno smjer u kojem treba krenuti, da bi državu izvukao iz kala! Ključne riječi su: proizvodnja - dobra - što proizvoditi - kako proizvoditi - zašto proizvoditi - za koga proizvoditi.

Gdje tu u tim rečenicama Tihomir Orešković i Dario Nakić vide ukidanje zdravstvenih prava ljudi? Gdje??? Pa čovjek zbilja mora biti nesposobnjaković, pa da krene od nečega što nema nikakve veze s ekonomijom.

Ili ipak ima???

Da vidimo što za ekonomiju znači ukidanje ili smanjivanje zdravstvenih prava ljudi?

Hrvatska je, na žalost, među zadnjim zemljama uopće po svojoj ekonomiji. No ima li nade za nas?

Rekli smo da je za ekonomske resurse karakteristično da su oskudni, zbog čega je i potreban ekonomski pristup, da bi se moglo opstati.

U konkretnom slučaju pod dobrima se misli na ekonomske resurse, dakle input u proizvodnju.

Pa koji su to glavni ekonomsk resursi, odnosno inputi?

Dijele se na dvije velike skupine:

- primarni - u koje spadaju ljudska radna snaga i prirodni resursi (zemlja, sirovine i dr.)

- sekundarni - u koje spadaju kapital, informacije, tehnologija, obrazovanje, poduzetništvo..

Pa analizirajmo malo postoji li neki ekonomski resurs kojim Hrvatska obiluje?

Zemlja?? Hrvatska je teritorijalno relativno malena zemlja pa nema dovoljno zemlje, a ono što ima još je nedovoljno iskorišteno, dakle, potrebno je razvijati poljoprivredu, obraditi svaki kvadratić te zemlje.

Ima li Hrvatska svojih sirovina? Proizvodnja sirovina u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji. A i ono čime obiluje, primjerice drvom, to se kao sirovina izvozi na strana tržišta, umjesto da bude input u proizvodnju u Hrvatskoj. Dakle, zadržati drvo u Hrvatskoj i izvesti gotovi proizvod. Drugih bitnijih sirovina i nemamo, pa se može reći da i tu oskudijevamo.

Kapital? Treba li tu uopće išta reći?! Nema ga. Osim dugova i kamata, ni K od kapitala.

Tehnologije? Da, imali smo suvremenu tehnologiju, ma koliko tko govorio suprotno, ali je uništena, što za vrijeme rata, što u pretvorbi i privatizaciji. Malo što je ostalo netaknuto i nastavilo se razvijati u tehnološkom smislu. Dakle, kao ekonomski resurs na koji bi trebalo računati.. vrlo, vrlo slabo.

Danas su i informacije na cijeni. Ali gdje smo mi od informacija?! Na zadnjem mjestu valjda..

Poduzetništvo? Buahahahah Gotovo svi poduzetnici koji su dobili nekakve poduzetničke nagrade za poduzetništvo, uskoro su završili pod istragama i u crnim kronikama, a njihove velebne firme u stečajevima. Poduzetništvo u Hrvata je gotovo nepoznat pojam, a i ono malo njih što su nešto i pokušali, uskoro su bivali uništeni korupcijom i bezakonjem, odnosno nefunkcioniranjem pravosudnog sustava.

I što nam je dakle preostalo od ekonomskih resursa, odnosno inputa?

Radna snaga!



I onda, je li u Hrvatskoj radna snaga oskudni resurs, ili Hrvatska obiluje radnom snagom?

Treba li tu biti previše pametan pa zaključiti, da kraj toliko nezaposlenih ljudi, Hrvatska jednostavno obiluje ekonomskim resursom zvanim radna snaga. Obiluje resursom rada!

Jedini resurs koji možemo korisno iskoristiti je dakle ljudski rad. A da bi radnom snagom mogli igdje konkurirati, ta radna snaga mora biti kakva?

Kvalitetna!

A kakvu imamo? Nekvalitetnu, jer je nezapošljiva... što je vidljivo iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao i Državnog zavoda za statistiku, a i skoro svaki poslodavac će vam to isto i reći.

A kako se podiže kvaliteta glavnog hrvatskog ekonomskog resursa, jedinog ekonomskog resursa, kojim Hrvatska obiluje?

Samo su dva načina, trećeg nema:

1. ulaganjem u OBRAZOVANJE, odnosno ZNANOST
2. ulaganjem u ZDRAVLJE

Što je dakle potrebno učiniti da bi se poboljšala kvaliteta hrvatske radne snage, jedinog ekonomskog resursa, kojim Hrvatska obiluje: POVEĆATI ulaganje u zdravlje i obrazovanje, jer ovo do sada očito nije bilo dovoljno!


A od čega su prvog Tihomir Orešković i njegova ekipa krenuli, što su prvo pokušali učiniti:

- srezati ulaganja u znanost i obrazovanje...

- srozati zdravstveni standard, tako da nam radna snaga bude još bolesnija, jer rekli smo KAPITALA NEMA, da bi sami mogli financirati zdravlje, pogotovo ga nemaju nezaposlene osobe.

Gospoda Tihomir Orešković i Dario Nakić, koji dižu velebne plaće, nisu objasnili ovom narodu tko će dati novac za dopunsko osiguranje nezaposlenim osobama? Upravo onima kojima zdravlje najviše treba, kao uostalom i svima ostalima, kako radnicima, tako umirovljenicima, koji su financirali taj zdravstveni sustav u vrijeme dok su bili radno sposobni, dakle unaprijed. Gospodin Nakić ne zna što znači 200 kn u životu obitelji, čija je plaća minimalac od 2.000 kn i od koje mora platiti režije. Njemu je glava u Sloveniji kad su u pitanju plaćanja, ali ne i kad su u pitanju visine minimalaca.
Tko će educirati i prekvalificirati nezaposlene osobe, da im omogući uključivanje u radne procese, u proizvodnju roba i usluga, kojom se jedinom podiže ekonomija neke zemlje, ako se smanji ulaganje u obrazovanje i znanost?!

I što sad tu reći? Kad sam ih birala na vlast, očekivala sam da će se pozabaviti krucijalnim ekonomskim pitanjima poput:

- što proizvoditi
- kako proizvoditi
- zašto proizvoditi
- za koga proizvoditi

A oni se uhvatili uništavanja jedinog ekonomskog resursa, kojim Hrvatska obiluje. To je da čovjek ne povjeruje svojim ušima!

Kolinda, Karamarko i Božo!

Smjesta nađite nekog drugog da vodi ekonomiju ove napaćene države! Do sada je svaki dan uludo utrošen, očito. Tko ne valja, treba ga mijenjati pod hitno!!! Dosta je bilo!


- 10:58 - Reci nešto lijepo (19) - Isprintaj - #