nedjelja, 21.06.2015.

Strukturne reforme (1)

Ilustracija:

Ovih dana, kako vladajućima, tako oporbi, ali i europskim bjelosvjetskim hohštaplerima, puna su usta strukturnih reformi, a da ni sami ne znaju što bi to moglo biti. Pa jedino što im pada na pamet da bi se moglo strukturirati, to je smanjenje prava na zdravstveno osiguranje, socijalnih prava, državne uprave i dodatno ugnjetavanje radničke klase, povećanjem fleksibilnosti rada, produljenjem radnog vremena, produljenjem mirovinskog staža i ukidanjem apsolutno svih sitnica, koje su mogle uveseliti iscrpljene ljude, poput dodatka za godišnji odmor i Božićnice. Svi obećavaju bolne rezove, ali pod jednim jedinim uvjetom, da te rezove ne provedu na sebi i svojoj obitelji. Ali magarca možeš tući dok ne crkne. Onda više nemaš magarca.

Nitko od tih nesposobnjakovića ne zna, ili je možda bolje rečeno da ga uopće nije briga, što bi to uopće mogle biti strukturne reforme?!

Kako ne mogu otrpjeti srozavanje države u svakom pogledu, svojevremeno sam pisala na neka važna mjesta, ako sami ne znaju kako iz krize, da pozovu struku u pomoć, odnosno profesore s ekonomskih fakulteta. Pa se tako dogodilo da jesu. Uostalom, i sami znate njihove glavne ekonomske "stratege".

E, kakva je to kardinalna greška bila! Ne možeš s profesorima ekonomskog fakulteta, koji nemaju dodira s praksom, koji su obični teoretičari ili bolje rečeno, ekonomski filozofi, provoditi strukturnu reformu.

Kako sam od prvog razreda osnovne škole u neprekidnom procesu cjeloživotnog obrazovanja, što formalnog, što neformalnog i informalnog, odgovorno tvrdim da su, obzirom na ničim opravdanu autonomiju sveučilišta, profesori zaštićeni kao svete krave. Obveza im je održavati desetak sati predavanja mjesečno, jedan sat tjedno primati studente na razgovor, dok ostatak radnog vremena provode u "znanstvenom" radu prepisujući citate i kompilirajući udžbenike ili studentske seminarske radove, te slažući članke za stručne časopise, ili su pak na kavicama u kantinama. To su ljudi, kojima sučelice stoje studenti na početku života, bez dana prakse, koji im ne mogu kvalitetno parirati.

No jedno je stati pred djecu na početku života i pričati im priče o ekonomiji, a drugo je stati pred ljude iz prakse i njima podastirati teorije, koje nemaju dodira sa životom i sadašnjošću.

I tako jedan profesor meni pokušava filozofirati o monetarnoj politici i makroekonomiji, dok ja njemu pokušavam objasniti što bi to moglo biti strukturna reforma. Kakve teorije o makroekonomiji, u državi u kojoj ne funkcionira ni mikroekonomija. Da bi mogao filozofirati o makroekonomiji, trebaš najprije znati sve, baš sve o situaciji na terenu. Ja to znam, ali oni ne znaju, niti žele znati. Jednostavno, ne žele saslušati onog tko zna, jer im to smeta filozofiranju i prikrivanju izgubljene veze s praksom.

Meni je dovoljno čuti bilo kojeg od njih, kad spomene rezove u državnom aparatu, pa da mi je jasno, da taj nema veze sa stvarnošću. Državni aparat je najmanji, apsolutno najmanji problem, u obilju problema ove zemlje.

A kako provesti strukturne reforme, ako nisi sposoban čak ni shvatiti u čemu je problem ove zemlje?!

Profesori ne mogu imati pojma s kakvom se problematikom susreću poduzetnici, s kakvom radništvo. To mogu znati samo ljudi iz prakse. Pri tome ne mislim na same poduzetnike, koji i kad znaju, imaju intresa šutjeti, jer im je jedini bog profit. Suvisla rješenja mogu dati samo neutralne osobe iz prakse i to one koje su socijalno osviještene da bi mogle razumjeti i poslodavca i radnika.

Zašto se osvrćem na radnika? Pa zato što radnik jeste Hrvatska. Hrvatska nije teritorij, to su ljudi, koji u njoj žive. A ti ljudi su u većini radnici. I Hrvatska treba biti po mjeri radnika. Poslodavci su u manjini, ali ta manjina ne može bez većine. Dakle, poslodavci ne mogu bez svoje Hrvatske, niti Hrvatska bez svojih poslodavaca. To je nužna simbioza i provoditi strukturne reforme po mjeri samo jednih ili drugih, nemoguće je. To je ono prvo što treba shvatiti, a što naši političari, željni donacija za provođenje novih izbora, uporno guraju pod tepih, zaboravljajući da donacije daju poslodavci, ali da glasove, sasvim anonimno i iza paravana daju upravo radnici!

(nastavlja se)


p.s. Uguglajte "strukturne reforme" na opciju "fotke" pa pogledajte face, koje će Google izbaciti i sve će vam biti jasno!

*************************************************************************
Love more than you can know
Have more than you'll ever need from me
Get all that you deserve in this world

Ilustracija
*************************************************************************

Oznake: strukturne reforme



- 08:26 - Reci nešto lijepo (31) - Isprintaj - #