ponedjeljak, 08.06.2015.

Kardinalna greška

KARDINALNA GREŠKA - teška, neoprostiva pogreška, greška koja se ne da ispraviti, najveća moguća

KARDINALNE VRLINE (kreposti) - teol. kreposti koje se postižu snagom ljudske naravi bez intervencije Božje milosti (pravednost, razboritost, umjerenost i hrabrost/jakost)


Na ovaj post potaknuo me naš dragi bloger Euro, svojim komentarom na mom prethodnom postu o posjetu Pape Franje Sarajevu:

• Euro
jos ako ukine Medjugorje...
08.06.2015. (08:47)


Dakle, ovih dana se govori o tome da su vatikanski kardinali proglasili Međugorje lažnim, te da su zabranili propovijedanje vjere „vidiocu“ Ivanu.

No prisjetimo se malo što je to Međugorje?! Svatko tko je bio u Međugorju posvjedočit će svoj susret s Bogom na tom mjestu! To što se događa u Međugorju više nema veze s vidiocima. Oni su samo poslužili svrsi, odnosno stvarnom Božjem planu, da u Međugorju okuplja milijune vjernika u molitvi i nadi!


Bila sam u Međugorju samo jednom i o tome sam napisala ovaj post. I naravno da sam išla sa spoznajom da su možda vidioci i vidjelice izmanipulirani. Nisam neuka pa da ne znam razmišljati svojom glavom. Ne treba mi nitko govoriti da vidi ovo ili ono, a da ću mu ja apriori povjerovati. U Međugorje sam otišla iz sasvim drugog razloga, a taj je upravo savršeni Božji plan. Htjela sam doživjeti to Božje djelo, u kojem dragi Bog okuplja na molitvu mase ljudi iz cijelog svijeta u malom selu, tamo negdje "bogu iza nogu". Bez Božjeg plana to bi bilo nemoguće i vidioci bi odavno bili zaboravljeni. Ono što je Međugorje postalo u srcima vjernika širom svijeta, to nikakve odluke vatikanskih kardinala, ne mogu poništiti. Zašto ne mogu?

Zato što je sam Isus poručio, a evanđelista Matej prenio:

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. (Mt 18,15-20)


Vatikanski kardinali po pitanju valorizacije međugorskog čuda čine kardinalnu grešku. Nije međugorsko čudo ono što su vidjeli ili nisu vidjeli vidioci iz Međugorja, međugorsko čudo je okupljanje vjernika iz cijelog svijeta, s jednim, jedinim ciljem: moliti se i izmoliti.

Da mogu, pitala bih vatikanske kardinale, koliko se ljudi iz cijelog svijeta svakodnevno sastaje na molitvi u Međugorju? Jedan? Dvojica ili trojica?

A kad ih je više od dvoje ili troje, tada je Isus s njima. Tako govori evanđelje po Mateju.

Tko su vatikanski kardinali da poništavaju Isusova obećanja? Kojim pravom? Kojim pravom odriču ljudima pravo na utjehu?!

Početna priča Međugorja, svih ovih desetljeća, nadmašena je onime što Međugorje danas jeste. Jer u Međugorju se događaju čuda. Ljudi dobivaju snagu za mukotrpni život. To je čudo!
Trebam li uopće spominjati mušku i žensku zajednicu Cenakolo, kojoj je upravo Međugorje zadnje utočište u kojem se rješava pitanje ili – ili!

Ne dolaze ljudi u Međugorje iz hira, niti dolaze zbog Vicke ili Ivana. Oni tamo dolaze moliti se. I sasvim su sigurni da će se tamo pronaći, ne dvoje-troje u molitvi, već dvjesto-tristo tisuća ljudi u molitvi. Koliko dragog Boga i Isusa ima među dvoje-troje ljudi, a koliko ga onda ima među dvjesto-tristo tisuća? Mogu li kardinali odgovoriti na to pitanje? Kada na njega odgovore, tada neka zabrane odlazak u Međugorje.

Moja pokojna sestrica je pohodila Međugorje, u zadnjoj fazi razarajućeg raka, pod visokom temeperaturom i u smrtnim mukama. Kasnije mi je rekla: „Te večeri kad sam stigla u Međugorje mislila sam da neću izdržati. No ujutro sam dobila nadnaravnu snagu i popela sam se na brdo Križevac! Noge su mi bile lake i gore nisam hodala, već lebdjela.“

Svi znaju koliko je udaljena Slavonija od Međugorja i koliko je visoko brdo Križevac. Trebalo je doputovati, a trebalo se i popeti. Ona je uspjela. Napunila se snagom za izdržati zadnje bolne životne trenutke.

To je samo jedna tužna međugorska priča. A takvih priča ima na tisuće, milijune!



When I was 13 I had a sister for 6 months
She arrived one February morning, pale and shellshocked, from past lives I could not imagine
She was 5 years older than me, but in no time we became friends
We'd listen to her mix tapes; Dead Can Dance, Felt, This Mortal Coil...
She introduced me to her favourite books, gave me clothes, and my first cigarette
Sometimes we would head down to Blackbirds moor to watch the barges on Grand Union in the twilight
She said "The water has no memory"
For a few months everything about our lives was perfect
It was only us, we were inseparable
But gradually she passed into another distant part of my memory
Until I could no longer remember her face, her voice, even her name
We have got, we have got the perfect life

Steven Wilson


Vratimo se na početak. Što su ono kardinalne vrline?

Kardinalne vrline (kreposti) teol. kreposti koje se postižu snagom ljudske naravi bez intervencije Božje milosti (pravednost, razboritost, umjerenost i hrabrost/jakost).

Očigledno vatikanski kardinali nisu uspjeli steći kreposti, koje se postižu snagom ljudske naravi bez intervencije Božje milosti. Možda im onda dragi Bog pomogne i rasvijetli pamet da spoznaju koliko griješe.

Međugorje možda nije mjesto ukazanja, ali Međugorje jeste mjesto molitve! A tamo gdje se na molitvu skupe dvojica ili trojica, tamo je Isus s njima! To je Međugorje. Mjesto susreta vjernika s Isusom! A to je i moj odgovor Euru.




*****************************************************************************
Draga seko,

sretan ti rođendan!





- 19:11 - Reci nešto lijepo (33) - Isprintaj - #