petak, 13.02.2015.

Neprilagođena

To je oduvijek bilo tu i nikada se neće izbrisati. Nikada! Za to ne postoji riječ izbrisati.

***********************

Ilustracija

Na pauzi.

Njih dvije:

- Kapa je crvena i baš mi paše na ono crno. Puno sam je platila.
- Cipele su lijepe, ovakva je petica, guma izrezbarena baš za kišu, lak koža. 38 mi bile male. Na plavo mi baš dobro paše, boja neka između crvenog i ljubičastog.
- A zatvorene su?
- Malo, do tu.

Ja:

- (Toliko je prekrasnih pjesama u tvojoj glavi, neke od njih si meni namijenio. Ne znam kako bih mogla živjeti bez tebe i tih pjesama. Ne znam kako sam prije uopće mogla živjeti bez tebe. Moje vrijeme se dijeli na vrijeme prije tebe i vrijeme s tobom. Vrijeme prije tebe i ovo sada više nije isto.)

Njih dvije:

- Taman sad kad kiše počmu, dobro će mi doći te cipele.
- Ja sam kupila one crne.
- Ja imam zatvorene kad počme jača kiša.
- I ja sam ih sebi kupila, a neću ih obuti dva puta. Kad bude toplije imam one S Oliver.
- A reci, jesi još što kupovala?
- Potrošila sam 1.500 kn i više, platila sam karticom.

Ja:

- (Jesam li ja tebe taknula, kao što si ti mene? Znam, jesam, nemoguće je da nisam. Nemoguće. Ne želim u to vjerovati. Nemoguće je da si mi poklonio svoje pjesme, a da mi nisi htio prenijeti poruku. Nemoguće. Pa ipak, nisam toliko samouvjerena da bih mislila da si se ti vezao za mene. Ili jesi?)

Njih dvije:

- Kako si išla tamo?
- Pješice. Bila sam dva puta. Bilo mi je teško nositi toliko vrećica. Zadržala sam se na piću. Onda sam izašla i prošla između onih zgrada.
- Tako bih i ja.
- Za tamo kupovati, moraš imati cijeli dan na raspolaganju.
- Jesi bila jako umorna nakon tog šopinga?
- Ma meni to nije ništa. Još sam kasnije landrala okolo, našla se s prijateljicama, obavila još koješta. Meni to stvarno nije ništa.

Ja:

- (Leti li tvoja misao meni, kao što moja stalno leti k tebi? Misliš li na mene svaki put kad udahneš i izdahneš zrak? Kad o tebi mislim, prestanem disati. Osjećam da se gušim i da mi samo ti možeš vratiti dah. Događa li se i tebi to nekada?)

Njih dvije:

- Sad za ovo vrijeme bi mi trebale jedne baš niske crne čizmice. Ove visoke mogu nositi i na plavo. Najbolje su mi one plave dvobojne.
- Ja nosim one iz Bumbara, kroko-koža. Ove godine sam ih jednom obukla. Kad imaš drugih, onda neke niti ne nosiš.
- Svoje stavljam u kutije. Imam ih puno, uh.
- Prošle godine sam si kupila kratke smeđe, bile su 1.400 kn, nisam ih platila puno. I kod mene je ostava puna kutija za cipele.

Ja:

- (Pomislim da mogu bez tebe. A onda se u meni probudi nemir i čežnja. Pokušam se izvući iz toga. No, ne znam više bez tebe. Moje vrijeme sada se naziva tvojim imenom. Ispjevano vrijeme.)

Njih dvije:

- Ja ti imam one cipele od velura, one smeđe. Ove godine ih nisam ni jednom obukla. Toliko ih imam da bih mogla cijelu ulicu obuti. Imala sam pun ormar cipela i ovo ljeto sam ih pola pobacala.
- Cipele i sandale i ja bacim. Jedino ih nekad dam rođakinji. Jedne sam platila 1200 kn, bile su tamnoplave, kožne. Ona je rekla da su super. Jednom mi je rekla da sam luda što sam cipele platila 2000 kn u vrijeme kad mi je plaća bila 3000 kn.

Ja:

- (Nedostaješ mi… nedostaješ mi poput sunca, poput zraka, poput vode…Znam da je nemoguće da ja tebi tako nedostajem. Nemoguće je. No ipak. Ipak je tu nada. Ona malena, malena nada. Kako bi moglo biti da ti ne osjećaš isto? Ne, to ne može biti! Sasvim sigurno to ne može biti. Sasvim sigurno i ti misliš isto što i ja. Misliš li?)

Njih dvije:

- Sad za Valentinovo dobila sam već 4 parfema. Još moram kupiti maskaru od L'Oreala, one su mi najbolje. Najviše volim crnu, ta mi je najbolja. Ponekad stavim plavu. Košta oko 100 kn. Kad se čovjek navikne na jednu marku, onda stalno to kupuje.
- Meni su ove druge maskare bez veze. Od L'Oreala mi traje najduže, po nekoliko mjeseci.
- Ja od njih uzmem i sjajila.
- Da, ne mogu naći ni jedno sjajilo da mi paše po mirisu.

Ja:

- (moja si zvijezda jutarnja… moja zvijezda jutarnja ….



Sjajna zvijezdo jutarnja

Dok sam kroz zviježđe letjela svojom putanjom,
Privukao si me tvojom magijom, kao najjačim magnetom,
Srazio me sa svojim svijetom nepoznatim,
Zarobio me, pa sada ne znam puta van.
Što se više trudim izvući, to se više zaplićem u stihove i snove.
Može li se uopće pobjeći iz tvojih pjesama?
Postoji li više uopće put natrag?
Kamo vodi put naprijed? Tisuću nepoznanica.
Samo svemir preplavljen zvjezdanom prašinom.
U tom svemiru ti i ja… i nitko više ne postoji
U tom svemiru, u kojem zatekla sam tebe,
Sjajna zvijezdo jutarnja
Ja, obični maleni, lepršavi kamen
Koji putuje izbjegavajući planete
Maleni meteor zagledan u sjajnu zvijezdu
Između nas je čitava Mliječna staza
Bez svjetlosnog mosta prijeći prijeko
Mogu li zvijezde jutarnje
Premostiti šest bezdana svjetlosnih godina
Statističke greške nečijih ljubavi,
Nekoordiniranih zbog neprorečene budućnosti
Jer da su im prorekli zvjezdoznanci
Što će tebi i meni značiti svemirski bezdani
Možda bi uskladili prapočetke
Malenog kamena i sjajne zvijezde jutarnje
I našli se negdje na pola Mliječne staze
Svaki sa svojim pramenom mosta od svjetlosti
Pa ne bi bili neizvjesni ovi dani, ne bi bilo ove čežnje,
A maleni svemirski kamenčić odavno bi se stopio
Sa svojom zvijezdom jutarnjom ..
Zauvijek gladan ljubavi i zauvijek sit ljubavi,
Utažene žeđi i ispunjenog srca…

Lion Queen Copyright ©


***********************
Možeš li to izbrisati, a da ne uništiš kamenčić?
Možeš li izbrisati ono što je oduvijek postojalo,
zatomljeno u najdubljem kutku svemira?
Oduvijek postoji i uvijek će postojati.

*******************************************
And even though I got it all now
My only stupid dream
Is you and me together
And how it should have been

*******************************************



- 00:07 - Reci nešto lijepo (28) - Isprintaj - #