subota, 02.11.2013.

Moje Njuške

Nedostaju mi moji psi. Znam da im je super na selu, da uživaju u prirodi, koja im je na raspolaganju dvadesetčetiri sata na dan, za razliku od grada i stana, gdje su s nestrpljenjem morali čekati na vrijeme dnevnog izlaska u šetnju. No u mom srcu je nastala praznina, koja se ničim ne da ispuniti. Nedostaju mi moje njuške. S tugom gledam svaki rez koji su oštrim zubićima ostavili na namještaju, a kad vidim kamen, koji je jedno moje pseto kriomice donijelo iz šetnje, suze mi navru na oči. Nema više dlaka po kući, ali nema ni njihovih predragih njuški, koje su me pratile u stopu i njuškale svaki put kad sam zbog nečega bila u bedu.

Stoga mi je kao melem na ranu došla predstava „Njuške“ Teatra Exit iz Zagreba, upriličena u srijedu, 30.10.2013. godine, u HKD-u na Sušaku.

NJUŠKE

TEKST: CJ Johnson

REŽIJA: Matko Raguž

IGRAJU: Enes Vejzović, Filip Križan, Janko Rakoš



Jeste li se ikada zapitali o čemu vaš pas razmišlja? I jeste li ikada svoj život usporedili s psećim? Pseći životi su jednako bogati i složeni kao i naši. Kao i mi, i oni komuniciraju o ljubavi, seksu, prijateljstvu, osveti, nasilju... U predstavi se pojavljuje petnaest psećih likova koji kroz monologe publici prenose svoje životne priče. Među različitim prikazanim pasminama nalaze se i sljedeći likovi: rotvajler s problemima u susjedstvu; stari mješanac koji otkriva ljubav u kasnijoj životnoj dobi; afganistanski hrt od kojeg se previše očekuje, iznimno uglađen i pomodan, koji je vrlo ponosan na svoje sposobnosti; policijski pas koji se bori protiv kriminala; hrvatski gonič kojem su glavne okupacije problemi stočarskog života i kako održati stado na broju; ostarjeli, slijepi pas koji se morao suočiti sa smrću svog gazde te carinski bigl sa stavom. U konačnici, svi likovi odražavaju glavne preokupacije ljudskog bića. Njuške su jedinstvena mješavina humora, tragedije, oštrine, nježnosti i romantike.

Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam. (Sigmund Freud)

Ako za novac želite kupiti ljubav, kupite psa! (nepoznat autor)

Ne postoji psihijatar koji će vam pomoći kao pas koji vam liže lice. (Ben Williams)




To predivno kazališno djelo vratilo me u one krasne dane, proživljene uz moje četveronožne kućne ljubimce. Nasmijalo me do suza, ali i rasplakalo do suza. Glumci su vrlo plastično (što bi vjerojatno rekao Plastik) prikazali tužni pseći život u sjeni svojih, ponekad okrutnih, gazda.

Nakon prve scene s terijerom (jedan od mojih pasa), prepune humora i smijeha, počela je istinita priča jednog rotvajlera, tijekom koje je, inače vesela, prepuna dvorana riječkog HKD-a, odjednom utihnula, da si tišinu mogao rezati nožem, a teške uzdahe i suze skrivala je dobrodošla tama. Koliko je ta priča bila teška i tužna, govori to što je cijela dvorana, nakon završetka te priče, nekoliko dugih trenutaka ostala u dubokom muku, dok se nije prolomio gromoglasan pljesak.

Nakon toga uslijedio je niz drugih predivnih priča o različitim psećim pasminama, protkanih humorom ili tugom, svejedno, sve jednako lijepe, tople i srdačne.

Ova slojevita predstava, dotakla se ne samo priča o našim ljubljenim kućnim ljubimcima, već i politike i društva u cjelini. U njoj su svi mogli pronaći ponešto za sebe, čak i oni koji ne znaju što je to pseći život niti kako je predivno iskustvo imati psa.

U predstavi su glumila trojica glumaca: Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš. Ne zna se koji je od kojeg vjernije odglumio dodijeljeni mu pseći lik. Sva trojica su bila izuzetno zanimljiva, smiješna, tužna, jednom rječju odlična u svojim ulogama.

Ova predstava napunila mi je pluća za idućih godinu dana.

Iz pristojnosti nisam fotkala, kako ne bih ometala gledateljstvo, pa prenosim njihovu službenu fotkicu i uvodni tekst.


- 19:17 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>