četvrtak, 12.02.2009.

Ponešto i Ero

Ovo što se događa oko Britt već svima vjerojatno izlazi na uši, pa neću više komentirati, osim objasniti zašto više vjerujem hrvatskoj policiji nego međunarodnim senzacionalističkim medijima. Da je netko u Hrvatskoj mislio zataškati slučaj Britt, njeno tijelo nikad se ne bi izronilo iz mora, već bi ga popapala magla, kao što je popapala mnoge missing persons - slučajeve u svijetu. Primjerice, u njenoj rođenoj Australiji, godišnje nestaje 35.000 ljudi tj. svakih petnaest minuta jedna osoba. Od tih 35.000 ljudi, čak 5% australska policija ne pronađe duže od šest mjeseci, možda nikad. To je cijela vojska od 1750 ljudi. Zašto novinari onda ne olajavaju australsku policiju da zataškava slučajeve? Gdje su njihovi ubijeni?! Jesu li njihove obitelji imale prilike dostojno ih sahraniti, kao što su Brittini sahranili svoju kćer, koju je hrvatska policija pronašla, a ne zataškala!!!! Kao da bi nekome bio problem zakopati leš da ga nitko nikad ne nađe. Eto, to je razlog zašto više vjerujem hrvatskoj policiji, nego bjelosvjetskim novinarima, željnim senzacija, od kojih dobro žive. Dakle, gdje je 1750 ljudi, koji godišnje netragom nestanu u Australiji i kojima se ni grobak ne zna. Trebam li pitati koliko ih nestane u drugim zemljama, pa i domicilnoj zemlji novinara bujne mašte! Naši pak novinari kao pravi mutavci ponavljaju međunarodne gluposti, umjesto da sami pokrenu kontra-akciju! Sram me hrvatskog novinarstva! Papige!!!! Da vam strane novinarske kuće serviraju g.vno i kažu da je kremšnita, vi biste u svojim novinama prenijeli tu "kremšnitu" i još uživali u njenu okusu. Ma fuuuuj.

Ono što me, između ostalog, oduševilo u svezi svjetskog rukometnog prvenstva, bilo je to što su konačno izmijenili glazbu na Konzumovoj reklami i stavili rukometnu pjesmu. Poveselila sam se da će nakon završetka prvenstva staviti neku novu pjesmu uz tu reklamu. Međutim ništa! Svakih pet minuta mi se s tv-Nove izdere "NIIIIIIIKOGA nisam voljela taaako....."....joooj to je toliko agresivno da svaki put doživim šok kad to čujem i zamrzim Konzum iz dna duše. Mrziiiiimmmmmm. Često kupujem u Konzumu u Toweru, to obično biva poslije posla, kad onako umorna zalazim među Konzumove police, jedva čekajući doći kući. A usred te kupovine mi zakrešti agresivni glas te pjevačice: "NIKOGAAAAAA....." ajoooooojjjjjjjj istog trena pobjegnem na kase i obećam sama sebi da više neću ući u Konzum, sve dok ne maknu tu pjesmu!!!!

No da ne ispadne sve na crnjaka, jer su još samo dva sata do petka trinaestog, završit ću jednim pozitivnim osvrtom.

Image and video hosting by TinyPic

Prije par dana ponovno sam gledala "Eru s onoga svijeta" u kazalištu "Ivana pl. Zajca". Tu operu prvi put sam odgledala kad sam imala svega sedam-osam godina i od tada sam zaljubljenica u kazalište, pogotovo opere.

Dakle, ova izvedba Ere bila je nešto prekrasno. Dugo već u kazalištu nije bilo bolje predstave. Bogata scenografija, obilje žarkih boja i veselja, krasna kostimografija, još ljepša glazba. Pa još i puno smijeha. Čak su na pozornicu doveli dva prekrasna primjerka konja. Istina je da su konji bili pomalo nemirni, pa je i pjevačima bilo pomalo nelagodno, ali sve je prošlo ok. Zapazila sam da je prekrasan sivo-bijeli konj pomalo cupkao u taktovima glazbe. Istina, gotovo neprimjetno, ali ipak. Uhhh što će na ovo reći prijatelji životinja, zacijelo neće blagonaklono gledati na životinje u službi naroda.
No, kako je u zadnje vrijeme bilo nekoliko slabijih predstava u kazalištu, tako se i publika odvikla od pljeskanja, tako da je ova izvrsna predstava dobila neopravdano kratak pljesak, što me malo iznenadilo od riječke publike. Pomalo mi je bilo žao što je izvrsni "mlinar Simo" dobio mlak pljesak, iako je izvrsno otpjevao svoju rolu.

Ero s onoga svijeta

vedra opera, 180 minuta

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE IVANA PL. ZAJCA

Skladatelj: Jakov Gotovac
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Libreto: Milan Begović
Scenograf: Dalibor Laginja
Kostimograf: Dženisa Pecotić
Koreograf: Ljiljana Gvozdenović
Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić

Glumac:
Marko, bogati seljak - Siniša Štrok
Doma, njegova druga žena - Anđelka Rušin
Đula, Markova kći iz prvog braka - Olga Šober
Mića / Ero - Damir Fatović,
Sima, mlinar - Mirko Čagljević,
Momak - Marko Fortunato
Čobanče - Antonio Haller

Solisti baleta: Leonid Antontsev, Oxana Brandiboura,
Dirigent: Igor Vlajnić

Komičnosti pridonosi životnost likova Dalmatinske zagore o kojoj Begović piše beskrajno duhovito dok tu istu živost nadopunjuje i prati Gotovčeva glazba. U ovom djelu vidljiv je utjecaj verizma i melodike Mediterana, utjecaj narodnog melosa koji je u službi točne i duhovite karakterizacije likova i radnje te utjecaj i inovacija modernističkih shvaćanja glazbe.
Glazbeni kolorit usustavljen u složene ritmičke forme podjednako podsjećaju na specifičan nacionalni prostor, no tretman glazbe, shvaćanje orkestracije te djelomični postupci citatnosti otkrivaju ovu operu kao iznimno djelo vremena u kojemu je nastala.
Od praizvedbe u Zagrebu 1935. godine Gotovčeva opera ?Ero s onoga svijeta? počela je osvajati europske pozornice. Prije svega ovu operu karakterizira jedan od najboljih libreta ne samo u hrvatskoj opernoj produkciji, nego, kako je od brojnih stručnjaka ocijenjeno, radi se o jednom od najboljih, i to komičnih libreta slavenskoga svijeta.

Sadržaj opere:

I. čin

Na gumnu bogatog seljaka Marka, djevojke komušaju kukuruz i pjevaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula: majka joj je umrla a maćeha za nju ne mari. Đulin glas probudi Miću, momka kojeg nitko ne poznaje, i dok žene tješe Đulu, pa ponovo prihvate pjesmu, on sklizne s velikog plasta, na kojem je neprimijećen ležao, - kao da je s neba pao! Praznovjerne žene mu i povjeruju kada kaže: Ja sam Ero s onoga svijeta! - pa raspreda priču o onom životu tamo gore i izručuje pozdrave pokojnika. Izlazi Doma, Đulina maćeha, i grdi ih što ne rade, ali je Mića prijevarom vrati u kuhinju, pa, ostavši nasamo sa Đulom, izjavi djevojci da joj ga je njezina pokojna mati odabrala za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak, naiđe sam gazda i goni Miću, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No, i Doma je čula za mladića s onoga svijeta, pa, kada Marko ode, ispituje Eru o svome pokojnom Matiji; a kada začuje da joj prvi muž predbacuje što se preudala a za dušu mu nikad ništa ne daruje, da je uz to i praznog džepa, ona u grižnji savjesti uruči Eri punu čarapu dukata, pokojniku da se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za dukate, on odmah prikupi momke i daje se u potjeru za Mićom.

II. čin

U mlinu. Sima, mlinar, melje i veselo pjeva sve dok ne navale žene: svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi; a kada se pojavi Doma s Đulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa. Đula pokušava smiriti maćehu, ali se ova okomi na nju, pa bijesno ode. Djevojka jadikuje zbog svoje zle kobi; Sima ju tješi, i ona odlazi sa ženama. No, evo Miće, koji bježi pred potjerom. Sima se sklanja, a mladić se prerušava u mlinarskog pomoćnika i u najvećoj buci dočekuje potjeru: da, vidio je lupeža kako je maločas zamakao u planinu! Ovi ostave konje i nastave gonjenje pješice. Vraća se Đula i on joj, na njeno predbacivanje što je uzeo dukate, kaže da je to samo šala i nagovori ju da pođe s njim. Oni odu na gazda-Markovom konju. Dolazi Sima, a odmah zatim i Marko s potjerom, koji izgrdi mlinara zato što ih je njegov pomoćnik nasamario. No, dok se Sima brani, naiđe jedno čobanče i ispriča kako je Mića pobjegao sa Đulom, na gazdinu konju... Konačno, Sima ostaje opet sam.

III. čin

Na sajmu; gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Doma: svađaju se zato što joj muž ne da novac da nešto kupi i ona bijesno odlazi. Mlinar Sima prilazi Marku i priča mu da se Đula zapravo udala za bogatog mladića iz susjednog sela i da sretno žive; Đula čezne za ocem, ali Mića neće doći dok ga Marko ne pozove. Ovaj to i učini, a kad se Mića i Đula pojave u svečanoj odjeći, narod ih radosno dočeka. I sve se razjašnjava: po majčinu savjetu, Mića je, preobučen u siromaška, tražio sebi djevojku, jer koja ga takvog zavoli, ta će mu biti dobra žena. I on je, evo, voljan vratiti konja i dukate, ali traži blagoslov. Marko to rado učini, pa počinje opće veselje, koje se završava velikim kolom.

Rad na skladanju opere Gotovac je započeo 10. listopada 1932. godine i radio je u tri faze do 8. svibnja 1935. Opera je praizvedena 2. studenog 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije djelo južnoslavenske muzičke literature.
Praizvedbom je dirigirao sam Gotovac i već tada je osjetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu". Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu.
Prva sljedeća izvedba Ere je bila izvan granica Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. travnja 1937., dok je svoje sljedeće veliko postavljanje doživjela tek 27. veljače 1948. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. veljače 2003. godine).
Gotovac i Begović su glazbenu i tekstualnu osnovu za ovu operu našli u folkloru mnogih južnoslavenskih skupina, od dalmatinskog folklora (završno kolo) do kosovskih djevojačkih pjesama iz Gnjilana (početni zbor djevojaka Duni mi, duni, lađane).


Toliko volim ovu operu, da sam slušajući Mićinu ariju morala zapisati i tekst, a još malo pa ću i propjevati, kako je krenulo:

VIDJELE STE SIĐOH ODOZGORA
IZ KRAJEVA ŠTO SU IZNAD GORA
SA OBLAKA, S MJESECA, SA ZVIJEZDA
S BOŽJEG HORA, S ANĐEOSKIH GNIJEZDA
GDJE ILIJA SVOJA KOLA GURA
GDJE SVE VRVI OD BOŽJIH PANDURA
DA SVE REDU RAJU NE OMETA
JA SAM ERO SA ONOGA SVIJETA

JER MI SMO SVI NA SVIJETU ONOME
BAŠ ISTI KAO I NA OVOME
JEDAN BI RADO PIO
DRUGI BI DA KOCKA
TREĆEGA ŽELJA ZA LJUBAVI BOCKA
ČETVRTA BI SE GIZDALA
AŠIKOVALA PETA
ALI AŠIK SVETOM BOGU SMETA

A, AŠIK, LJUBAV, TIJELA UZDISAJ
POGLE, ŠAPAT, ŽARKOG OKA SJAJ
NO KAD IDE KO ZNA TAMO ONAJ SVETI KRAJ

I NIGDJE RUKE DA JE OGRIJEŠ
NI STRUKA TANKOG DA GA OVIJEŠ
ZALUDU TRAŽI GRUDI MIRISNE
GDJE LICE RAD BI DA SE UTISNE
IL BIJELO GRLO DA ZAGRIZU ZUBI
IL USNE RUJNE DA IH USNA LJUBI

TKO JE MLAD I ŽIV, TAJ VOLJET MORA
I JA ZATO SIĐOH ODOZGORA
DA PODARIM KOJU VOLIM VIŠE
NEGO DUŠU ŠTO POD GRLOM DIŠE
ZA NJOM IDEM, BEZ NJE BITI NEĆU
RAD NJE ŽIVIM RAD NJE JA UMRIJEĆU
KO IKONA ONA MI JE SVETA
JA SAM ERO SA ONOGA SVIJETA.

RAVNO S NEBA STIGOH JA

Na ovom linku se mogu odslušati tri pjesme iz Ere.

Na posebnu zamolbu, evo i teksta završne pjesme:

- Što na nebu sja visoko:
mjesec je il sivi soko?
U krilo mu zvijezda pada:
zvijezda je il moma mlada:
Što na nebu sja visoko,
nije mjesec nego soko!
Što u krilu zvijezda pada,
zvijezda to je moma mlada!
Sađi s njome moj sokole,
sađi s njom na ravno dole,
pokraj bistre izvor vode
kraj kog vile kolo vode,
džbun i trava gdje miriše,
slavuj ptica gdje bigliše,
pa je grli, pa je voli
dok se sunce ne pomoli.
Skokni, daj!
Skokni, dragi, u kolu, haj!
Skokni, draga, daj!
Veselo, haj!

Izvor: Jakov Gotovac: Ero s onoga svijeta, komična opera, HNK Ivana pl.Zajca, premijera 21. ožujka 1997. (knjižica-program)


- 22:10 - Reci nešto lijepo (14) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>