ponedjeljak, 13.10.2008.

Međugorje

Image and video hosting by TinyPic
Prošle su godine. Svi su već bili. 8 milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta godišnje posjeti Međugorje (netko tamo u prolazu reče da će od tolikih ljudi uglačano kamenje jednog dana postati ravan mramorni pod). Ja nisam bila, iako sam imala velikih razloga za otići, već odavno....no čekala sam poziv odozgo. Znala sam da ću jednog dana posjetiti Međugorje, ali nije stizao taj poziv...sve do četvrtka....kad je stigao. Sve se poklopilo...i poziv...i slobodno vrijeme...sve. Istog trena odlučila sam i nisam pogriješila. Sve što se od trenutka prihvaćanja poziva, do povratka događalo, bilo je uklopljeno poput mozaika, čije su se kockice same slagale i tkale jednu neviđenu sliku najljepših boja.

Od Rijeke do Međugorja ima ravno 8 sati puta. Nakon dolaska, prva jutarnja kavica u tek otvorenom kafiću...i lokalne lole bekrije. No na svim putovanjima neizmjerno je bogatstvo upoznati i lokalno stanovništvo. Tako je i ovo bila svojevrsna privilegija, zastati i popričati s domaćim ljudima. Kad su čuli da smo iz Rijeke, vele da su najčešći hodočasnici u Međugorju iz Rijeke i Zagreba.

Odmah potom, put na brdo Crnicu, brdo ukazanja.

Image and video hosting by TinyPic

Uz molitvu i svoje misli. Svatko od nas imao je neki svoj razlog dolaska. A onda krenu misli, pa shvatiš da si došao s jednom mišlju, a skupilo ih se taman toliko koliko je označenih križnih postaja. Još nisi ni pobrojao sve po redu, a već završetak puta i dolazak na mjesto ukazanja. A tamo mir. Svi u dubokoj tišini, svatko sa svojom nekom brigom, koju polaže Mariji pred noge. Zatim, prepun vjere, ostavlja brigu Mariji i odlazi nizbrdoukazanja bez tereta, lako, gotovo leteći.

Je, onaj tko možda i nije pravi vjernik, usudi se na sav glas dvojiti oko toga je li se dogodilo čudo na brdu ukazanja ili nije? Pravi vjernik se to neće upitati, zato jer zna da je Krist tamo gdje se i samo dvojica skupe na molitvu.

JER GDJE SU DVOJICA ILI TROJICA SABRANA U MOJE IME, TU SAM I JA MEĐU NJIMA
                                                                       (1 Mt 18, 20)


A 8 milijuna vjernika okupljenih na molitvu u Međugorju u samo 365 dana u godini nikako nije zanemariva stvar.

E sad, ateisti se hvataju komercijalizacije Međugorja. Da, ima tamo ljudi koji prodaju raznorazne predmete za uspomenu iz Međugorja. Ali što to meni znači, što mi to smeta?! Ja sam kupila dvije krunice, svaka po 8,00 kn i dvije naljepnice. Ništa više. Toliko potrošim doma na dnevni tisak, kojeg ionako čitam na internetu. To što sam sa sestrom otišla na večeru i isprobala njemačko crno pivo, to bih napravila i da sam ostala kod kuće. To što sam odspavala jednu noć u hotelu, ah, koliko noći sam provela po zagrebačkim i inim hotelima, po službenim i privatnim putovanjima. Kakva komercijalizacija?! Pa čovjek negdje mora prespavati. Imati čistu plahtu i čist ručnik, čisti toalet i toplu vodu. Sve to ima u Međugorju. Pristojno, čisto, uredno, sapuna...ništa ne fali.

No sve je to marginalno u odnosu na ono zbog čega sam zapravo došla u Međugorje, kao i 8 milijuna drugih vjernika. Ne po neko čudo. Došla sam na molitvu, obnoviti snagu za podići svoj križić. Koliko god mi se moj križić činio težak, u Međugorju vidiš da je zapravo lak, jer drugi ljudi nose teži i to sve do vrha križnog puta, a s lakoćom, vjerom i nadom.

Image and video hosting by TinyPic

U Međugorju susretoh mlade žene, koje su odlučile ostaviti svoje dotadašnje živote i istkati nove. Ženski Cenacolo. Zajednica mladih žena koje su, svaka iz svog razloga, odlučile započeti život ispočetka. Žive u Cenacolu jednostavnim životom. Djevojke, kojima je glavni film u životu bio doći do najnovijeg modela automobila, najnovijeg modela mobitela, ili čega drugog i koje su se u tom materijalnom svijetu izgubile u potrazi za onim što zapravo čini čovjeka, a to je ljudski duh, u Cenacolu su zaboravile na materijalno, a vratile duhovno. Te jednostvne djevojke pronašle su novi smisao života. Dok nam pričaju svoje životne priče, svakom od nas otvara se stotinu novih pitanja. One strpljivo odgovaraju na tu bujicu pitanja, usput im se zapliću talijanske riječi, jer je u Cenacolu univerzalni jezik talijanski. Tu se, naime, skupilo preko trideset djevojaka i žena iz cijelog svijeta. Sve one u ispunjavanju svog cilja, novog života, doprinose ostvarenju usputnih ciljeva, kao što je pomoć siromašnoj djeci bez roditelja u Meksiku. A same žive od onog što im život kojeg dana donese, nekad je to kocka čokolade, nekad pomoć Caritasa... ako ima, ima, ako nema, nema. Ali uvijek ima molitve i pjesme.

Ta njihova pjesma razlijegala se međugorskom dolinom u ranim jutarnjim satima, dok smo mi penjali križni put uz brdo Križevac.

Image and video hosting by TinyPic

Bio je to nezaboravan doživljaj. Uzbrdo, ponetko bos, netko u tenisicama, netko sa štakama, netko ovako, netko onako, od postaje do postaje... nebo bez oblačka, jutarnje sunce ljeska se na istoku, a iz doline dopire prekrasna duhovna pjesma mladih žena iz Cenacola. Deseci ženskih glasova, stopljeni u jedan, koji puni dolinu mirom i srećom i uzdiže se do nas, koji stremimo velikom križu na Križevcu, kako bismo položili vruće čelo na taj križ i predali Gospodinu svoju brigu i nadu....

Image and video hosting by TinyPic

.....iz onog istog otvorenog srca koje je prethodne večeri na Misi u Međugorskoj crkvi upijalo evanđelje, izrečeno na dvadesetak stranih jezika. Toliko se ljudi sa svih strana svijeta okupilo na toj Misi, u zajedničkoj molitvi svojoj Majci Mariji.

Image and video hosting by TinyPic

Mir, mir, mir, mir, mir......to je ono što ostaje u duši nakon posjeta Međugorju....to je ono zbog čega je vrijedilo otići u Međugorje...to je ono zbog čega nisu u pravu oni koji osporavaju međugorska ukazanja. Mir u duši je to čudo....mir čovjeka sa samim sobom!
Međugorje je čudo. Mir.



- 23:07 - Reci nešto lijepo (28) - Isprintaj - #