kAd izA LiepoG liCa vRReba đAvoLLica...
18.07.2007., srijeda
when I move, you move...just like that =O)
|
Da ne bi netko pomislio da se ovaj jednostavno predivan blog, što dizajnom što sadržajem, zatvorio, bilo bi red da nešto nabrzaka napišem... Već je neki 18. 07., pa što se novo moglo dogoditi? Kako sam ja provela zadnjih 2-3 mjeseca? Nakon nekako prebrzo došlog dana maturanata, inače predobrog (stavila bi slike, ali brižni usb kabel mog mobitela je negdje nepovratno izgubljen među hrpom papira i knjižurina mog upisa na fax i sestrinog doktorata) postavilo se ono vječno i neizbježno hamletovsko pitanje „biti ili ne biti“ ili u prijevodu jednog prosječnog 18-godišnjeg gimnazijalca „na koji fax se PROBATI upisati“... Budući da sam ja uvijek bila prekarakterna i preodlučna djevojka koja je u zadnje 2 godine od hrvatskog jezika i socijalnog radništva, preko prava došla sve do menadžmenta posve logičan slijed događaja nalagao je da se probam upisat na- opću medicinu. E sad da ne bi netko pomislio da je to odlučivanje bilo najveći dio posla...da pojasnim onim koji nisu upoznati sa strukturom jezičnog razreda Prve sušačke hrvatske gimnazije...sasvim dobra kemija...prosječna biologija...fizika...nikakva...a samo mjesec i pol vremena. Ustvari prijemni je došao kao olakšanje. A kuloarski tračevi govorili su da su prijave ove godine vrlo slabe. Pouka broj jedan: ne slušajte tračeve. Na opću medicinu prima se 120 ljudi, od čega 85 uz potporu ministarstva, odnosno prima ih se 85 što se mene tiče, jer mi nekako stari nije Bill Gates i nema 9, 300kn za moje vječno studiranje. A prijave su rezultirale brojem od 170 ljudi. Na što sam ja rekla odlično. Odlično. ALI pošto se kaže da Bog čuva budale, upalo je 60 ljudi, od kojih sam ja bila 18. (osamnaesta). Osamnaesta!!!!! Napokon, mogla sam ponovo imati život nakon mjesec i pol dana proučavanja heksaklorcikloheksana, sinaptičkih pukotina i neurohormona i zaustavnog puta kočenja. Napokon. Ovim putem zahvaljujem se svim ljudima koji su me trpili tih mjesec i pol jer PMS je jednostavno preblaga riječ da se opiše moje mentalno stanje u to doba ( moji starci i sestra, dragi, i neizostavne frendice Anja, Miny, Ady, Rea, Nina itd. itd.)  .A sad na reviziju ostalih, ali ne i manje bitnih dijelova mojeg života.  LJUBAV : Evo, za nekih 4 dana , ja i moj dragi proslavit ćemo 6 mjeseci podnošenja jedno drugog. Bilo je uspona i padova. Našli smo se na nekoj dobro pozitivi. Valjda će tako i ostat. Nisam dobra s patetikom. Recimo da bi svoj ljubavni život na ljestvici od 1-5 trenutačno ocijenila sa 4, 71 jer uvijek može bolje.DRUŠTVENI ŽIVOT  : Ostala sam preugodno iznenađena kad smo u subotu navečer ispred Capitana uz neizostavni alkohol (malo viski, malo coca-cola...) dobile posve besplatno tortilla chips i umak...ko da mi misli čitaju. Ja sam naravno sve pojela. U El riu olfa bio Akvinta party...u Phanasu svi prestari. Na Nini svi veseli, pogotovo otkad su mog „najdražeg zaštitara“ (pogledati box lijevo) strpali u zatvor na duuugo duuugo vremena.  TRENUTAČNO ČITAM  : „The devil wears Prada“, duhovita chic-lit knjižica jer moj mozak trenutačno ne može probaviti ništa više . SLUŠAM  : cajke jer moj mozak ne može probaviti više ; tipp: Nikola Rokvić _ Ja sam tvoj i kad spavam sa njomPREPORUČAM: 1) posjetiti slijedeći koncert Liričkih Hijena za koji čujete 2) Dove summer glow sa šljokicama (nula bijelih mrlja) 3) Manhattan High shine lipgloss 4) L'oreal Carbon black maskaru 5) Uživati u ljetu  6) Izbjegavati MUP što je više moguće    |
kad imam koga za nazvat kad god mi je teško...Anja, Minnie, Ady, Rea, Nina 
sve oblike juha iz vrećica budući da sam nesposobna za kuhanje
svoju family iako mi znaju dignut tlak jer sam najmlađa i uvijek sam za sve kriva
Ninu subotom i jednu određenu ekipu koju mi je dovoljno samo vidjet da se odvalim smijat (Gucci-man, Prada-man 
caikice i komercijalu
shopping! (i svu robu bijelo-crnih tonova 
odvojeno od shoppinga imam užasan fetiš na cipele, čizme i sav kičasti nakit; a posebna kategorija su nepostojeće suknjice 
Rijeku...ne bih voljela živjet nigdje drugdje u RH
svoje bivše dečke i nadimke koje su mi davali
licemjerne dvolične ljude koji su prividno dragi i simpatični
meso i ribu
nepotkrijepljeno tračanje (bar prikupi pravilne informacije 
kad me ljudi tretiraju kao nesposobno dojenče i kad mi se obraćaju svisoka
jednog određenog zaštitara na Nini, zna on tko je, i jednog u El riu, al njega manje 
malograđanštinu i neukus općenito
pse srednje veličine (ne znam objasnit)
svađat se i međuljudske sukobe općenito
kad moram objašnjavat muškom rodu da su krive neke stvari koje su tako očito krive
kad me probudi poruka u neko doba noći
