ponedjeljak, 26.02.2007.
..
Cestitke Srbiji na oslobadjajucoj presudi. Sada sam naucio da ne vjerujem vlastitim ocima i usima i da su granate koje su padale na moju carsiju samo plod moje maste. Vjerovatno i razlozi zbog kojih sam odlucio da imigriram u 'meriku su ti sto mi je bilo dosadno u Bosni a ne zbog katastrofalnog drustveno-politickog stanja vrlo vjerovatno (cak mozda) uzrokovanim (nedaj boze) ratom. A rat nije bio izmedju susjeda koji su se borili oruzjem koje nije imalo oznake JNA i koje nije doslo iz Srbije. Sve je to bio jedan ruzan kosmar...
Ma da, Evropa je pokazala svoje staro kurvanjsko lice a UN svoju nesposobnost. Cetnici koji su srali po mojoj drzavi ce sada jos vise da slave i sve je na svome mjestu. Samo stare nane, bake i babe ce da oplakuju svoje sinove, kceri i unuke a svijet ce nastaviti da se okrece kao da se nikada nista nije desilo.
Presuda me je u najmanju ruku zatekla; prosto nisam mogao vjerovati ocima kada sam na Sarajevo-X portalu procitao oslobadjajucu presudu za Srbiju, drzavu koja je sponzorirala koljacke jedinice i koja je izrodila retarduse tipa Milosevic, Arkan i onog ludog cetnika u Hagu Seselja.
Balkan je za mene zvanicno prestao da postoji, a sledeci put kada budem prisao ovom poluotoku je kada budem dosao na djeznazu mojoj majki i kada budem prodavao maminu imovinu i budem je ukrcavao na avion za USA. Gotovo!
Neka idu u 3PM i Hag, i EU i UN i Srbija.... Toliko do mene.
