|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LEPTIR
Simbol koji krscane podsjeca na Kristov otkup ljudskih grijeha i uskrsnuce. Za mnoge pagane, njegovo mitsko znacenej povezano je s dusom pokojnika u potrazi za reinkarnacijom. Postoji i novo znacenje koje se pojavljuje i u novom filmu, Butterfly effect koje kaze: „Postoji teorija prema kojoj ako jedan leptir zamahne krilima recimo, u Kini, zbog promjene u zraku to mkoze izazvati oluju u Kanadi mjesec dana kasnije.“ Ako je tako, zamislite moc vlastitih i tudih ideja da se poboljsa kvaliteta zivota!
Free Counters
Velika ljubav proizlazi iz velikog poznavanja voljene osobe, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je ili je uopće nećeš moći voljeti.
Leonardo da Vinci
Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa, čak ni naše vrline.
H. de Balzac
Nada je jedan od onih lijekova koji uopće ne liječe već samo produžavaju patnju.
A. J. Cronin
Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.
Paul Boese
Ne postoji toliko dobra krinka koja će duže vrijeme skrivati ljubav ako postoji, ili je glumiti ondje gdje je nema.
La Rochefoucauld
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: "Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: "Skrivača? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno cisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
Je li vam poznat taj osjećaj?
Ja mislim da većini vas je...
Svakome od nas dođe da se maknemo od svih ljudi i budemo sami sa voljenom osobom.
Ponekad mi je dovoljan samo njegov pogled,više od smješka.
Ponekad mi je dovoljan samo njegov smješak,više od zagrljaja.
samo njegov zagrljaj,više od tople riječi,
topla riječ više od poljupca...
Kad nekoga volimo dovoljne su nam male stvari,barem meni...
Obožavam kad me gleda pogleda i nasmije mi se.
Volim kad znam što misli u kojem trenutku,a najslađe od svega mi je kad me nasmijava
i kad se jako trudi da se smijem i budem sretna.
Kad nisam uz njega,pomalo se bojim i sve mi je sivo.
On je kao moj anđeo sreće,smjeha,ljubavi,...
Moja svjetla točka života.
Nažalost,nije MOJA,ali ja je čuvam kao da je i ponašam se tako,iako me to možda odaje,ali to skrivam koliko je moguće...
Volim ga i stalo mi je do njega,ali ja mu to nikada neću priznati i on u to nikada neće biti siguran...
Želim da onaj kog volim bude slobodan,čak i od mene...
Želim da i dalje bude moja sreća,ljubav,tuga i tajna...
Dragi moji danas neću pisat o tužnim stvairma jer su mi sinoć došle neke stvari iz guzice u glavu.
Shavtila sam da mi je moj PRIJATELJ pomogao da prebolim Glupka i da se mogu osloboditi pred njim sterat ga u tri PM bez pardona i da mu je više sve svejedno u vezi Glupka,što sam mi sinoć dala doznanja.
Malo sam prošvrljala po blogovima i ljudi su potaknuti životnim pričama sestara Pervan i shvatili su koliko su im bitne sitnice i koliko im se vesele.
Žalosno je da se veselimo sitnicama tek onda kad se nekome dogodi nešto strašno.
Ovo ljeto sam sa pijanim frendom opala sa motora i udarila glavom od prometni znak brzinom od 80 km/h.
Pala sam u nesvjest,sljedeći trenutak sam se probudila u grabi i vidjela kako s druge strane moj prijatelj leži u nesvjestici.Prišla sa do njega i pričinilo mi se da ne diše.Umrla sam od straha.Dala sam mu umjetno disanje i šupala ga dok se nije probudio.Meni je 2 mm od slijepoočnice izrastao hematom.Drugi dan sam završila na snimanju glave.Doktori su se čudili što se uopće krećem,a kamo tek to da uopće nemam potres mozga.
Nisam ništa shvatila dok nisam došla doma i zaspala.
Kad sam se probudila nisam se mogla pomaknuti,zvala sam mamu da me digne s kreveta kako bi mogla ne WC.
Tad sam shvatila kako je to sve bilo opasno.I kako se život može vrlo brzo ugasiti.
Najteže mi je bilo kad mi je došla baka i pogledala me te se počela plakati,zagrlila me i poljubila i nikako se nije mogla smiriti.Mama i ja smo zajedno plakale i mama se svaki put najžei kad se spomene groblje ili takvo nešto jer stalno misli kako me jemogla izgubiti.
Ja sam puno razmišljala i shavtila da imaljudi kojima je stalo do mene i kojima bi bilo jako teško da me nema.
Ja sam se otad počela veseliti sitnicama i malim stvarima,i svaki večer zahvaljujem Bogu na svemu i na još jednom proživljenom danu.
Budimo zahvalni na svakom danu i na svim trenucima života,pa makar nam oni nekada i nisu baš najsjanji.
Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima jer bi te sudbina mogla početi liječiti krupnima!
Ljudi moji.Puno razmišljam ovih dana.Jučer me pral jedan onak full bed i nisam znala kaj oću sama od sebe i sve mi je bilo užasno i ljudi koje volim i za koje bi sve dala išli su mi na živce.Sama sebe sam živcirala.
Ali onda sam razgovarala sa jednom frendicom i razgovarale smo o temi kako ponekad kad tražiš potporu kod svojih frendica one umjesto da su umene one me zbog toga optužuju i onda više nisi siguran u sama sebe.
Nesigurnost,to je tema mog prošlog posta.
Jako mi je teško i molim Boga da mi da snage da se oslobodim nekih osjećaja koje osjećam prema jednoj osobi,a znam da ne smijem.
I strah me je ako mu priznam da sam se zaljubila u njega i da sam ga počela voljeti,mislim da bise cijeli svijet srušio ne mene.
Strah me je da ga ne izgubim i bojim se da bi mi bilo još deset puta gore.
Nesigurnost,strah,nemir,žudnja,patnja to su osjećaji koji me muče i od kojih se nikako ne mogu osloboditi...
