Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke......
____________________
U mojim venama
tvoja ljubav putuje
dusa mi gori
srce luduje
svi znaju da te
volim opasno
kraj tebe je sve
drugo prolazno
____________________
Blizina je kad nisi tu
a zivis u meni
i lice ti ne vidim
al' srcem zemlju okreni
Znam da si isti k'o pre
jos drhti ti ruka i srce ti lupa kad zoves me
priznaj to da ime sto pise
nije od bivse vec zivot tvoj
____________________
U oci me gledas opako,
a to mi prija
gledas me,
a ne das..to je provokacija
____________________
Ako jednom budes sam,
ostavljen i slomljen zivotom,
ako ti suze poteku niz lice,
ako se u svemu razocaras,
uvijek cu bit uz tebe, jer moje je ime...
PRIJATELJICA
____________________
Moje srce kao vatra gori
dise za prijatelje
i ludo ih voli..
i sad znam
zasto bog prijatelje stvori
jer su oni nada kad zivot zaboli.....
Lijepo na slijepo, te tvoje usne stranca
ma, lijepo do bola kad pokupis neznanca
ljubi me ti, nikada te vise necu vidjeti
al' koza pamti
____________________
Ej, kad te blize pogledam
zgodan si i ne
dobar si za jednu noc
al' ne i za dvje
____________________
Ponekad placem da niko ne cuje
jer biti sam, bijedno je
ponekad zelim da nekom predam se
ljubav me steze, a ja ne dam se
____________________
Kako da zaboravim
kako da srcu sad da objasnim
da proslo je sve, proslo je sve
___________________
Mislila sam da cu te preboljeti
a istina je drugog necu voljeti
kad si s drugom ja sam s tugom
jos volim te, jos volim te
____________________
Da imam pravo na jos jednu zelju
na onu koju zovu posljednju
po prvi put ja znao bih sta zelim
ja zelio bih, zelio bih nju....
____________________
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam precutao
sve sto je srce krilo....
____________________
Da imam pravo na jos jednu suzu
u nju da stavim ranu posljednju
ja znam za kime bih da zalim
u zadnju suzu stavio bih nju
____________________
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim...
Vise se tijela tvog
ne osijeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota...
____________________
Kako sada cujem
imas nekog pored sebe
a ja pjesmama se trujem
svaka sjeca me na tebe
i zamisljam kako stojis
ljubis me i zvijezde brojis
kako kazes da su nase sve...
____________________
Neke ptice nikad ne polete
cijeli zivot cekaju na to
i ja tako cekam tvoju ljubav
cekam, al mi nije sudjeno...
____________________
I eto ostalo mi da se kajem
i kafani sebe dajem
a s tobom u srcu ostarim
i vrijeme tugom mjerim
urezano ime tvoje
na usnama ostalo je
drugu nikad da ne poljubim....
____________________
Hladno mjesto pored mene u postelji od bola
na usnama jos uvijek slova tvoga imena
neke nepoznate zene tu oko moga stola
a ja daleko negdje s tobom jos u mislima...
____________________
Nemam kome da se vratim i kome da se nadam
u tvome oku ostale su moje nade sve
daj da i ovu turu platim pa idem dok je vrijeme
da dusmani u oku mome suzu ne vide...
____________________
Moj zivot bez tebe ko da je stao
srce mi trazila ja ti ga dao
vino ne pomaze jos peku suze
ljubav ti nudio ti dusu uze....
____________________
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se...
____________________
I da mi prstom pokazu
pred svima bih te branio
tebe sam takvu birao
sto bih se sada sramio....
____________________
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas....
____________________
Sta ja to radim sa sobom
sta sad cekam kad puklo je sve
sto se jos kockam sa tobom
i nedam da nada potone....
____________________
Gledam s tugom
gledam s bolom
gledam zaljubljeni par...
A, mi smo bili
a, mi smo bili to...
_____________________
Lazu me lazu zelene oci
lazan je njihov sjaj
ipak ih volim sta ja tu mogu
za moju dusu one su raj...
Kad pomislim na te oci
u meni razum se gubi
te nemirne zelene oci
ko zna ko sada ljubi...
_____________________
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna...
_____________________
29.03.2007., četvrtak
.. najbolji prijatelj ..
dont speak
imala sam najboljeg prijatelja ..
davala sam sve od sebe za to prijateljstvo..
znao je sve o meni..i ja o njemu..
citao me kao otvorenu knjigu..
malo sam ga volila..malo mrzila..
al on mi je uvijek bio najbolji prijatelj..
ali jednog dana se sve pocelo mijenjati..
neznan tocno kad..ali je ..
sve je postalo drugacije..
pocela sam se zaljubljivati u svog najboljeg prijatelja..
nisam mogla skinuti pogled s njega..
mislila sam da to nikad nece bit moguce ..
mislila sam da ne mozemo biti nista vise od prijatelja..
ali eto..no..
i on se poceo mijenjati..
vise nije djelio sve sa mnon..pocea se zatvarat u sebe..
posta je drugaciji..prominia se..
i.. napokon je dosa dan i kad su se nase usne prvi put spojile..
sve je bilo lipo..
bila sam uvjerena da toj vezi nece bit kraja..da ga nikad necu izgubit..
kako je vrime prolazilo i nasa se ljubav gubila...
a zajedno s njon i prijateljstvo ..
svatila san da ljubav i prijateljstvo ocito nemogu zajedno...
ali da mogu birat..
izmedu prijateljstva s njin i ljubavi...
izabrala bi prijateljstvo..
jer ljubavi cu imat jos al prijatelja ka sta je on.. ne ...
By : Leona
Traži se dečko !
Što zgodan, što jak !
Na pola anđeo čuvar
i na pola vrag.
Nevin ko suza
i stasit ko bor !
Frajer sa otrovnim smiješkom.
Simpatično spor.
On će me grliti, on će me maziti,
on će me ljubiti po čitav dan.
A ja ću vrištati, i ja ću stenjati,
odmah ću mijenjati zbilju za san.
Ref.: Budi moj lav,
budi moj vuk,
bit' ću ti janje !
Traži se dečko !
Što mio, što krut !
Model za praktične dame :
I bogat i lud !
Pjesnik po duši.
Košarkaš po tjelu.
Romantično srce mornara
u bijelom odjelu
On će me grliti, on će me maziti,
on će me ljubiti po čitav dan.
A ja ću vrištati, i ja ću stenjati,
odmah ću mijenjati zbilju za san.
Ref.: Budi moj lav,
budi moj vuk,
bit' ću ti janje !
Ljubi me, moja divlja zvijer !
Mili moj, snažni buldožer !
ewo jedan post..malo je tuuuzan..
ali...ja san vesela...
oporavljam se..oporavljan se od bola koji mi je nania..
ili je to samo utjeha..utjeha koja mi pomaze da ga
prebolim..da zaboravin sve sta je bilo izmedu nas..
i da jednostavno nastavin sa zivoton..
ma koliko to tesko bilo..
njegov jedan pogled vraca me natrag ..
natrag u proslost..gubim se..nestajem iz stvarnosti..
vracam se u one nase lipe dane..
sanjam otvorenih ociju..ali nakon njegovog smijeha
svacan da je to samo proslost..da nista vise nije isto..
da me vjerovatno vise i ne voli..tko zna..tko zna..
sta je u njegovoj glavi..to neznan i nikad necu znat..
al jedno u sta san sigurna..je da iza njegovog osmijeha
da se krije tuga i bol..jer osmijeh mu nije iskren..
cudno se osjecan..zivot mi se mijenja..ali..
promijene su tako nagle..i sve ono sta san znala..
sada blijedi..
ali znam jedno:nekad je prekasno za sve ..
najrade bi da ga nikad nisan volila..da ga nikad nisam dotakla..
jer bi mi mozda sada bilo lakse..uspomene me nebi ovoliko
bolile..ali...
al iman i puno lipih uspomena koje cu uvik pantit..
koje mi niko nece moc oduzet i koje se nikad nece izgubit..
ka sta smo se izgubili on i ja... neznan kada..zasto..ni gdje..
jednostavno smo nestali u vrtlogu zivota....
By : Leona
Svi kažu:
tko čeka - taj i dočeka...
Nekad mi se čini:
tko čeka - taj se načeka...
Brojeći minute, sate i dane,
mjesecima lutajući
hodnicima vremena...
Ali nešto jednostavno ostavi
neizbrisiv trag
i uporno opet čekaš
da se vrati natrag...
Čudno je,
kad pogledam u tvoje oči
vidim svoje snove,
osjetim nešto
što me k tebi vuče,
osjećam srce
kako ludo u grudima tuče...
Nisu tvoje oči
ništa posebno i novo,
iste su kao i druge,
dva oka zelene boje,
ali ima nešto u njima,
zbog čega želim
da budu moje....
Kako da zaboravim oči te
oči pune sjaja,ljubavi,razumjevanja.
Kako da zaboravim pogled taj čaroban
kad su svi pogledi jednaki kao tvoj.
Kako da zaboravim usne te
kad sam ih osječala na svojima.
Kako da te zaboravim
kad te stvarno volim.
Ne,ne mogu da zaboravim
tvoje oči,pogled,usne,tebe
jer neznam što bih bez tebe!
Tren si tu,
tren nisi.
Jedino sto volim,
znaj ti si.
Zapravo,
to nikad neces znati
u tisini cu te voljeti.
Zbog te ljubavi cu patiti,
a ti nikad neces shvatiti
sto za tebe sam ja
spremna uciniti. Nemogu podnjeti sva ova pitanja
koja nosim i skrivam od tebe.
Toliko bih te toga pitala,
ali se bojim sama sebe.
Ponekad te gledam, onako kao danas,
i tisucu pitanja se pojavi u meni;
jesi li volio nekoga vise od mene,
koliko su ti znacili osmjesi njeni?
Je li jos neka prije mene
voljela tvoju kosu, ovako kao ja?
Jesi li ti mozda volio njenu,
je li tvoje ruke ovako voljela?
Jeste li zagrljeni setali ulicom
u kojoj smo se prvi put poljubili mi?
Jesi li joj ikada pricao sto i meni
prije nego ste skupa zaspali?
Jesi li za neku prije mene
davao od sebe sve?
Jesi li se bojao kraja, kao ja,
da ce prebrzo prestati sve?
Jesi li volio necije oci
koliko ja volim tvoje, barem upola?
Je li ti govorila njeznije rijeci
nego sto ti ih danas govorim ja?
Jesi li ti bio taj
koji je u svadama prvi pogled spustio?
Onako znas, kako ja to radim s tobom,
a ti ni rijec ne bi izustio. Jesi li neku prije
zvao kao sto mene zoves danas?
Jesi li za neku davao vise
nego sto sada dajes za nas?
Je li ti nedostajala onako jako
kada nisi bio sa njom barem na tren?
Je li ti znacila mozda vise od mene,
jesi li volio vise osmjeh njen?
Jesi li i njima obecavao vjecnost
i sve ono sto si obecao meni?
Jesi li mastao o necem dalekom
i o njoj kao svojoj zeni?
Je li ti ijedna pruzila vise srece
nego sto sam ti ja ikada dala?
Je li te ijedna vise mogla umiriti
nego sto sam ja ikada znala?
Jesi li s nekim vec osjetio ovo
sto ti ja sada pruziti se trudim?
Jesi li ikada bio sretan
kao ja kad se kraj tebe budim?
Jesi li? Reci mi.
Barem da prestanem pitati sebe...
Zeljela bih znati,
jer ja nikad nisam to sve prije tebe.
Ti si stvoren valjda zato da se sve ovo desi,
valjda zato da mi snove dotices sobom.
Da sve moje zelje i zudnje postanu grijesi,
da pozelim cijeli svoj zivot provesti sa tobom.
Ti si valjda stvoren da postanes mojim pjesmama tema,
i da bih svakoj od njih tvoje ime dala.
Ja znam da vjecne ljubavi mozda cak ni nema,
ali otkako te znam...sumnjam u sve sto sam znala...
I vjeruj, nije slucajno da je to bas tako,
da bas svaki put kad te zagrlim osjetim nesto iznutra...
Nije to bez razloga da te volim bas ovako,
da si mi prva pomisao, bas svakoga jutra...
Vise nije vazno sto nam vrijeme sprema,
moze unistiti svasta...ali nikada nase sne.
Dok se borim sa tobom, za mene poraza nema,
dok plovimo skupa, vjeruj, mozemo sve.
Ti si stvoren valjda zato da ti moje godine dam,
i da mi pokazes koliko se moze voljeti...
Ti si stvoren, da samo tebi pripadam,
da te nikada ne pozelim i ne mogu preboljeti.
Ima nesto u meni sto je prazno,
samo ono uvijek place
i zeli da kuca kod tebe.
Tamo u sebi cuva uspomenu ...
To je oblik tvoga lica.
ti si kriv sto ono place;
jer si bio moja ljubav.
Ono zove tvoje ime svaki put kad u meni kucne,
ono samo tebe ceka da mi vratis moje sunce.
Ono uvijek zaboli kad te vidim kraj druge,
to je moje usamljeno srce puno tuge....
Želim te zaboraviti
jer ti si samo požutjela slika
u mome sječanju.
Želim te zaboraviti
jer ti si prošlost,
a oni koji dolaze su sadašnjost.
Želim te zaboraviti
jer ti si samo u mojoj mašti
daleko od stvarnosti.
Želim te zaboraviti
jer ti si..................
ma ne mogu lagati sama sebi.
Ne mogu te zaboraviti
jer ti nisi samo požutjela slika
u mome sječanju.
Ne mogu te zaboraviti
jer ti si vječnost, a oni koji dolaze
ne postoje.
Ne mogu te zaboraviti jer
ti si stvaran
daleko od moje mašte .
Kad bi mogla zgužvati sjećanja,
baciti ih u nepovrat i ne misliti na tebe..
Kad bi barem mogla zaboraviti te
i prestati voljeti, kao što si ti zaboravio mene
Tvoja malena kroz noći te doziva
al od tebe nema poziva,
tvoje malena pruža ti ruke
al od tebe ni poruke...
Sad te za jedno moli
PUSTI JE DA TE VOLI!?
A MOGAO BI DA ME IMAŠ,
DA IMAŠ ME KO NA DLANU
PUSTI NEKA MASKE PADNU
PRIZNAJ MI DA ŽELIŠ
ISTO ŠTO I JA...
A MOGAO BI DA ME IMAŠ
DA IMAŠ ME BILO KADA
DOKLE DA SE TEBI NADA
OVO SRCE ŽELjNO
TVOJIH DODIRA...?
Volim te bez kraja i početka,
voljet ću te uvijek bez daha i izuzetka,
volim ovo vrijeme što teče pred tobom
volim te bez obzira na to što nisam s`tobom..
Nikoga nisam volio tako , dusom i tijelom beskrajno lako
Mislis, bilo bi kao prije
Rjec u grlu stane,
kad mi proslost po nekome vrati se na rame,
kada netko te spomene,
nezna..u otvorenu ranu dodirne..
Cini mi se zauvjek cu ostati sama,
u tugu ziva zakopana,
jer sve sto sam osjecala nestalo je s nama...
Pa voljeti neznam ispočetka,
nekom se davati bez izuzetka..
Bol u oku ispliva,
kad netko isto ime doziva,
kao na strasnom sudu da me priziva..
Cini mi se nijedan put ne vodi od tebe nego k tebi,
i da izlaza iz sjecanja nema
mogu samo lagati samoj sebi..
===========================
Mozes slobodno ici..
tebe vlak tuge nece stici,
niti bol zapljusnuti..
Mozes slobodno dalje,
Bog na moja ledja za nas bol salje,
ti si slobodan..
Samo racunaj na mene,
kad zatreba ti rame za plakanje,
jer znam stic ce te kajanje..
Kada shavatis da bez mene ne ide,
da svi drugi ti na sreci zavide,
a da si tuzan nepoznaju te i ne vide..
Mozes svojim putem,
sa nadom u bolje pod kaputom,
racunaj na mene
kad te bol dostigne...
=======================
ovo dvoje mi je prelipo ...
E SADA POST SLIJEDI ...
I
I
V
kada te gledan ..i nakon svega u tebi vidin samo ono najbolje..
i strah me ...cudin se sama sebi kako to uopce moze bit..
kako te nakon svega mogu jos uvik volit..
kako mi je do tebe jos uvik stalo ..
onako kako su se nasi pogledi sastali..
tako je i sve u sekundi nestalo...
nestalo i ostalo samo u mojin , nasin sjecanjima ..
1000000 san puta plakala..puno je teskih suza poteklo..
zbog tebe .. zbog nas..
izgubili smo se ..
ni sama neznan tocno kada..
ni gdje ...
neznan di smo nestali "mi" ..
nesto nas je rastavilo ..
rastavilo je dvoje ljudi ..
dvoje kojih su se voljeli ...
onda kada san pomislila da je sve u redu..
da cemo opet biti sretni..
onda se jednostavno sve pocelo rusiti..
polako ali sigurno...
svakin danon je tvoja ljubav nestajala ..
svakin danon si je pokaziva sve manje i manje..
moja je jos uvik tu..
malo napuknuta..al je tu..
neznan...
neznan sta ti mislis..
neznan sta se sve zbiva u tvojoj glavi..
tko zna..mozda jos ima nade za nas..
mozda ce jednog dana i nas sudbina opet spojit..
iza onog tvog "osmijeha"
znan da se krije tuga ..
jednostavno znan ..
jer taj tvoj osmijeh nije iskren..
to vise nisi ti..
kao da se u tebe uvukla sjena tuge..
sjena bola ..
ja znan istinu..
znan kako ti je..
za razliku od mnogih..
jer se i ja tako osjecan..
nije se lako kriti iza osmijeha..
to boli ...boli iznutra ..
znan da se svemu ovome blizi kraj..
a mozda je sve vec i odavno zavrseno ..
mozda je nasa prica odavno objavljena ..
Ajme dosadilo mi je pisat postove ..
ah ..
ewo samo da van se jawin ..
reda radi ..
ajme ovi 3.misec mi je ..
a nezna ni ja ..
iman previse rodendana u 3. misec ..
ewo samo u 3 misec ih ima :10
isuse ..
ah sta .. nema veze ...
sta van se tice skole,ekipe,ljubavi i tih shema ..
a to van je ka super ..
otprilike ..
ima par stvari koje ne stimaju..
al nemoze sve bit super :)
Zašto ?
Nikada necu shvatiti
Zasto su bas nas morali rastaviti ?
Zasto su rastavili dvoje koji se vole ?
ZASTO ?
Zasto kad unistene ljubavi bole ?
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Samo tko voli
zna što boli
i kako je teško sreću naći...
I onaj tko pati
može da shavti
što u životu sreća znači...
Utjehu ću tražiti kasnije,
moja snaga još ne izdaje...
kuda god me vodi moja sudbina
biti ćeš uvijek u moji mislima....
Ja ću tebe jednoga dana
ipak preboljeti,
ali drugoga kao tebe
nikad neću voljeti
sinjala san ovo
na nekom blogu :
Oce nas koji jesi
BMW mi donesi!
U imen oca i sina
nek bude pun benzina!
Sveti se ime tvoje,
nek bude metalic boje!
I molin te boze
da mu sjedala budu od koze!
Nostalgična - TBF
Može bit da san potrošio i ono malo suza,
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga...
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ironično, zaista, da citira Krista,
jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista,
u mraku,
u miješanom braku,
u nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku,
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan.
A razliku između zla i dobra
nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa.
Kad su zavladali oni šta su pali s kruške,
božji ljudi su blagoslovili puške.
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga,
za ludilo svoga ideologa.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
i ludilo uvik promjeni tijek
povijesti,
ispiše novu, krvavu stranu,
u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla,
daleko iznad poimanja dobra i zla,
visoko gore, ka suncu, u nebesa.
(di se gužvaju poruke es em esa)
Iz ovog vrimena izlazin van,
i zaranjan u neki davni, zaboravljeni san,
u neki bolji dan,
pun smija i vica,
di su sritni ljudi i njihova dica.
I gledaju u sutra ozarena lica,
puni nade,
u tom svitu pravde,
jednakosti, bratstva i slobode.
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
jednog dana svi ljudi moć živit sretni.
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj,
i znaj,
neće bit ironije za kraj
