Treći trećeg, drugi drugog & treći prvog sam priznao & opet priznajem...
Priznajem...Kriv sam! Kriv sam što u komentarima ne podilazim autori/ca/ma postova. Komentiram, ali ne vrijeđam. Direktno, nikoga.Indirektno, svakoga koji to zasluži. Svaki obrisani komentar, napisao bih ponovno. Tužno je što je to istina, koja bude bolna za mnoge autore posta. Zadnja, koja nije izdržala komentar & odgovor na meni upućenu uvredu, Rubie, dva puta je pokušala pobjeći od istine. Dva puta je obrisala moj komentar. Ali, vrijedi truda...Danas mi je dopušteno kao & mnogim anonimcima da ostavimo kod nje komentar. Daklemm, možemo se mijenjati. Sa jfk sam imao žestok dvoboj. Prošli smo sve faze & mogu konačno reći ,pobjedila je demokratičnost, potreba za argumentiranim dijalogom. Neko mi reće da sam zloban. Nisam, ali ću se potruditi da mi komentari ne budu tako obojeni.Priznajem, ne razumijem kako mlade, upitno pismene osobe, nisu spremne na dijalog, na kritiku, na sučeljavanje sa onima koji ne misle kao oni. Umjesto borbe argumentima, prelazi se vrlo brzo na osobno vrijeđanje. Na žalost, ne postoji kultura dijaloga. Ne postoji tolerancija.Zbog navedenog, ne mislim odustati od komentara postova. Dok se drugačije ne naredi... Još uvijek sam uvjeren kako ima nade za mlade blogere... I, za raspravu sa argumentima...Ne dopustimo gubitak & jednog blogera. BLOG je savršena ŠKOLA DEMOKRACIJE. Učimo od srijede do petka...na mom ili tuđem...blogu...
|