NOVA GODINA!!!!
I konačno je došao i taj dan kojeg sam ja s nestrpljenjem čekala!!!!..haha....i niš, tako, bila ludnica, bili smo u Opatiji u šatoru (ljetna pozrnica za neznalice), a tamo je svirao Cocktails band, Joso Butorac i grupa Vivak....da....ali sve u svemu bilo je odlično....u pol noći je bilo veeeliki vatromet (trajao je dobrih 10 min, ako ne i više) i onda pakal!!!! u šatoru živi ples i zajebancija....ah....bilo je odlično....
01.01.2008. u 14:15 | 5 Komentara | Print | # | ^Eh,da...
Danas smo ja i moja teta otišle gledat mog brata na nogometnoj utakmici:Ja sam slušala i-pod i gledala ga s dalekozorom. Pristigla je njegova cura,sjedili smo i gledali utakmicu i dok sam ja namještala iPod rekla mi je vidi kako Marin šepa. Ja sam joj na to odgovorila da kad to on ne šepa i nasmijala se. No kad sam se okrenula u njegovu smjeru vidjela sam da stvarno jako šepa. Usred igre ga je,pokušavajući mu uzeti loptu, igrač protivničke ekipe ozlijedio. Zglob mu je natekao. Gledala sam kako mu čovjek s tom dužnosti previja nogu i stavlja led. Maknuli smo se s terena i njegova je cura dovezla auto.bilo nas je četvero a kako je marin morao leći na zadnjem sjedalu nije bilo mjesta ja sam se vratila doma nakon što sam marinu donjela odijeću,ručnik i papuče od kuće i novac za ambulantu. Vratila sam se doma a moja mama je za sve to okrivila našeg psa
.
A u cijeloj toj priči meni je bilo najviše žao šta nisam mogla ić na hitnu vidjet sve to(ja njet normalna)...krivila sam sve oko sebe za to...a niko me nebi skužio zašto mi je to toliko važno. Ja nemogu podnijet da neznam šta se događa i zanima me sve kako to rade u hitnoj jer nisam to nikad prije vidjela.
Mom bratu nije ništa slomljeno al će dobit neki gips zbog kojeg će morat mirovat tjedan dana.
Zarina priča
Kao jako mala živjela sam sa obitelji koja je imala i rotvailera. On je bio puuuno veći od mene i kad smo se igrali me znao ozlijediti(ne namjerno). Ponašao se veoma zaštitnički prema svojim igračkama i pojeo bi mi svu hranu tako da sam nekada ostala gladna. Obitelj je to primjetila i odlučili su me prodati.
Dvoje mladih ljudi(moj brat i njegova cura) su došli po mene. Došla sam u kuću te cure i upoznala se s njenim psom koji je bio yorkshirski terier. Dugo smo se igrali i bila sam tada jednake veličine kao i on.
Nakon toga sam došla u svoj pravi dom i upaznala se s jednom curom(to bih bila ja). Primili su me u svoj dom. Prvih par mjeseci sam im stvarala probleme jer sam svoje ''poslove'' znala obaviti na krivom mjestu. No svejedno mi je bilo lijepo. Imala sam i svoju najdražu igračku(medvjedića) zbog kojeg bih zalajala kad bi mi pao s naslonjača(i u nikojoj drugoj prilici) Kod te jedne cure sam često znala zaspati u krilu dok bi ona gledala u nešto kričavo i drečavo(televiziju) što mi je ponekad znalo remetiti san.
Bila sam u kući sve dok nisam narasla. Sada imam svoju kućicu i dvorište pod jednim hrastom. Često idem u šetnju i trčim po livadi. Nedavno sam naučila i plivati, ali bojim se sama, radije plivam uz svoju vlasnicu. Sada često lajem kad me treba izvesti van i kada nešto žarko želim,ali i kada me strah.
Volim ići u šetnje i igrati se sa drugim psima pa čak i ako im to ne paše. Pogledajte u primjeru:
I da, to bih bila ja.
Sjećanje na Miška...
Sve je počelo jednog Božićnog jutra kad sam pod borom ugledala kavezić i preslatko stvorenje u njemu. To je bio hrčak. Prestrašeno me je gledao svojim sjajnim okicama i podizao prednje nogice. Brat i ja smo ga promatrali skoro cijeli dan kako trči uokolo i vrti kotač. Zvali smo ga Miško, jer je svojom građom podsjećao na mišića. To je ime i zadržao. Idućeg sam se jutra probudila i Miška nije bilo. Pobjegao je. Bila sam jako žalosna. Već ga je popodne zamijenio novi hrčak, ali ja sam htjela starog. Na sreću tata je pronašao Miška kako drhti šćućuren u kutu dnevnog boravka. Bila sam presretna kad sam ga ponovo ugledala.
Prošlo je od tog dana već pola godine i sad sam ga mogla držati u ruci bez ikakva straha da će mi pobjeći. Svaki dan kad bih se vratila u škole i prišla mišku on bi pokušavao doći do mene. Igrala sam se s njim po cijele dane. Bio mi je on tada najbolji prijatelj. Svake subote kad sam mu čistila (novi i veći) kavez, njega bi stavila u loptu za hrčke u kuhinju, otvorila vrata i izašla van. On bi uvijek došao za mnom i vrtio mi se oko nogu sve dok mu kavez nije zablistao.
Onaj drugi hrčak bio je za mene samo hrčak koji jede pije i spava,ali Miško je bio mnogo, mnogo više od toga.
Jednog sam se dana probudila i otišla nahraniti Miška, kad sam
otkrila da ima ranu na prednjem dijelu tijela. Odvela sam ga veterinaru, no on ga je samo posuo praškom protiv nametnika. Miško je iz dana u dan slabio i svaki sam ga dan vodila veterinaru, no njegovo se stanje nije poboljšavalo.
Otišla sam s roditeljima na odmor tjedan dana i ostavila Miška bratu. Kad sam se vratila Miško je bio prehlađen i nije vidio jer su mu oba oka bila slijepljena. Bio je sav nekako šugav. Jasno se vidjelo kako je star i bolestan.
Taj isti dan, sestrična mi je došla u posjet. Govorile smo nešto o ribicama i ja sam upitala mamu kad ćemo imati akvarij. Odgovorila mi je da ću ga dobiti čim hrčci crknu. Naljutila sam se na njene zadnje riječi i ispravila je – kad uginu. Mama je htjela Miška odnjijeti na uspavljivanje, ali ja sam se tome protivila, s druge strane – nisam hjela da Miško pati. Posvađala sam se s njom oko toga da se ona samo želi riješiti hrčaka. Taj sam dan Mišku davala samo njegovu najdražu hranu: grožđice, orahe i jabuku koju je njušio i jedva žvakao u slabašnim ustima.
Iduće smo jutro sestrična i ja otišle pogledat kako je Miško, a ono što smo ugledale bilo je miškovo tjelace koje je beživotno ležalo na piljevini.
- Miško, Miško! – dozivala sam ga
Miško je crko – zajecala sam i sa suzama u očima otišla to priopćiti mami. Tada nisam plakala, ali sam dva-tri iduća dana stalno plakala za njim. Jako mi je nedostajalo njegovo veselje i htjela sam Miška, stalno sam ponavljala – ja hoću svoga miška, zdravog i razigranog Miška. Ribice i akvarij nisam dobila, a nisam više niti htjela.
Noć nakon što je Miško uginuo sanjala sam da mi se vratio iz zemlje kao što bi mi se vraćao kad sam mu čistila kavez. Kad sam se probudila, dotrčala sam do njegovog kaveza puna nade, ali njega nije bilo. Plakala sam tada jako zato što je to bio samo san, a ja sam htjela svog Miška, svog najdražeg miška, Miška koji mi je uljepšao život – Miška kojeg više nema.
09.08.2007. u 22:33 |
18 Komentara |
Print |
# |
^
Keep on dreamin'
Evo,''jutros'' sam se probudila u 3h popodne a legla sam u ponoć kao i svaki dan, ali se inače probudim oko 11 h.Sanjala sam da sam na koncertu od Peppers-a(mislim, iz tog sna se ne bih ni htjela probuditi i da sam morala...) Pol dana sam provela u billi jer nije bilo nikoga za boce...čekala sam otprilike pola sata...a drugu polovicu sam bila sa Zarom,evo vam je:
08.08.2007. u 21:41 |
12 Komentara |
Print |
# |
^
Anthony Kiedis i Shakira...
Evo danas sam bila kod Clo doma pa je ona radila ogrlice i narukvice sa fimo masom a ja sam crtala...za to vrijeme je zujala glazba mog iPOD-a kroz neke zvučnike sa premalo baterije...neko malo jače neš otpjeva pa zazuji...u ponedjeljak idemo to prodavat na voloskom pa ćemo si skupit pare i u aquapark(prošle smo godine tako isto otišle u /nisam krivo napisala/Gardaland).
Evo šta sam nacrtala:
Anthony Kiedis:
Shakira...shakira...
02.08.2007. u 13:40 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
Religions of the world
Taoism: Shit happens.
Hare krishna: Shit happens rama rama ding ding.
Hinduism: This shit happened before.
Islam: If shit happens, take a hostage.
Zen: What is the sound of shit happening ?
Buddhism: When shit happens, is it really shit ?
Confucianism: Confusius says, "Shit happen".
7th day adventist: Shit happens on saturday.
Protestantism: Shit won't happen if I work harder.
Catholicism: If shit happens, I desserve it.
Jehova's witness: Knock, knock, "Shit happens".
Unitarian: What is this shit ?
Mormon: Shit happens again and again and again.
Judaism: Why does this shit always happen to me ?
Rastafarianism: Let's smoke this shit!
27.07.2007. u 12:38 | 3 Komentara | Print | # | ^
Baby steps...
17.07.2007. u 14:22 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
I'm baaack again...
Znam da me nije bilo jaaako duugo jer mi se nije dalo ništa pisala....jednostavno a ovaj blog nemogu stavit što god želim je uvijek netko nešto nebi smio pročitat.Pa je to jedan veliki shit....Evo šta sam vam htjela reć...opet sam počela čitat knjige sad sam pročitala jednu tužnu knjigu-Osmijeh koji ću pamtiti i sad čitam The beach od Alexa Garlanda - fora kniga i usput učim engleski...korisno...ajde bok sad vam još ništa neću reć...kad bude vrijeme oću...pozzzdrav!
10.07.2007. u 21:38 | 3 Komentara | Print | # | ^Hugh Laurie(onaj koji glumi dr. House-a)
Britanac,komičar,svira klavir, gitaru, bubnjeve,usnu harmoniku i glumi u crnoj guji i glumi dr. House-a i za tu ulogu mora govoriti američkim naglaskom cijelo vrijeme. Može dobro imitirat američki južnjački naglasak i smiješno napravit glas(pogledaj ovaj 2. video-nije elektronski).
fora...
Divim se...
Dobrima-njih je stvarno malo,
upornima-koji se nadaju i bore do zadnje sekunde,
heteroseksualcima-...priznajte...sve nas je manje,
optimistima-jesu li preglupi da shvate kakav je svijet? Zavaraju li oči na loše stvari? ili samo prihvaćaju stvari kakve jesu i ne njurgaju i vesele se običnim stvarima?
Koji mogu učit gradivo koje je dosadno- nemogu,nema šanse,
istraživačima-koji gledaju svijet radoznalim očima,
posebnima-koji se ne srame bit drugačiji i ne povodit se za čitavim društvom, sociumom
strpljivima- onima kojima živci ne popucaju crtajući sitne detalje na likovnom...ili tako nešto...ne mislim pritom na one koje mogu nekog ili nešto čekat sto godina
originalnima- ljudima puni ideja i koji ne ..kopiraju druge...naravno,
koncentriranima-zato jer nisam takva....to mi je najteže...
odanima- koji ne odaju tajnu i neće te napustiti kad ti je najteže...
otvorenima- koji nisu sramežljivi i ne boje se nikome prići
onima koji kad donesu neku odluku, drže je se,- nemam tu osobinu
onima koji drže obećanja- to mi je jako bitno
Nekonzervativcima- kojima nije sve ili crno ili bijelo,
Zaljubljenima- u vrline ali i umane voljene osobe,
onima koji se ne boje izrazit svoje osjećaje- osjećajnost smatram vrlinom...
...i što da još kažem...to je to...pozzzdrav!
NOVI post
Mogla bih vam toliko toga reći...ali...osjećam kao da su neka vrata između nas. Želim ti pogledati u oči i sve ti ispričati...ovako preko slova i brojki je sve hladno, beznačajno...neintimno...neznam smijem li...i ne! Ti me ne poznaješ , niti jedan trenutak u mom srcu...vidiš površinu...vidiš ponašnje...razmišljaš - sviđam ti se,možda i ne, ali ko da je to bitno jer to nisam ja...strpljivo čekam na nekoga za koga ću smatrati da mu mogu reći sve...malo je onih koji riječi neće izvrnuti...odati tajnu...a mnogo je onih koji su otkrili da je ovo nasmiješeno lice, ovo nezrelo i blentavo dijete, netko drugi, dublji i drugačiji u sebi...jedan mi je čovjek rekao, nakon što je pročitao jedan tekst koji sam napisala da nije očekivao tako nešto zrelo od mene i da po mom ponašanju nebi nikad rekao kako razmišljam...mislim i shvaćam neke stvari...
05.07.2007. u 22:07 | 3 Komentara | Print | # | ^Two days ago
30.06.2007. u 13:40 |
2 Komentara |
Print |
# |
^
I'm baaack!
Evo vratila sam se s kupanja. Bilo mi je super i još imam pjeska u gaćama(haha). Sad doma razmišljam o budućnosti...u ponedjeljak su mi upisi u srednju školu(ić ću u jezičnu gimnaziju) tu opet u ovom gradu ali ćeu isto toliko vremena provodit u rijeci jer ću tamo ić u glazbenu(juuupiii juuuupiiii jeeeeeeej!!!!).
Još jedno mjesto gdje ću moć pjevat!
E da i još nešto-Jučer sam crtala portrete od Avril i Beyonce. Beyonce sam improvizirala da više izgleda kao na onom spotu beautiful liar a Avril mi je ispala ko' da ima 16 godina, pogledajte:
Beyonce:
Avril:
Budimpešta
Bila sam prije tjedan dana u budimpešti pa evo neke slikice. U pozadini svira mađarska muzika...
hellooooooo!
Ja sam Gloria i peace!!!!!!!!
28.06.2007. u 19:42 | 2 Komentara | Print | # | ^