MOJE NAJMILIJE JE TU

05 prosinac 2020

Iako je možda otišla jako,jako mala,nažalost.
Iako ne živi u ovom svijetu,iako je i dalje ono što je u ovom momentu trebala biti,ona je svoju majku pronašla. Jako se ponosim njome. Iako je u svijetu koji osobe bez te sposobnosti ne mogu vidjeti,zahvalna sam što sam jedna od njih,jer sam dobila poklon koji nikada neću zaboraviti i pamtit ću ga dovijeka. To je bio kratki posjet moje nerođene bebe. Tada u trudnoći spol još nepoznat,ali sada kada smo trebale imati 7-8mj ona se pojavila. Da. Da mi kaže: -"Mama,ja sam curica,baš onako kako si željela." Zahvalna sam što sada znam da tamo negdje jako fizički daleko od mene,moja ljubav i ja imamo curicu ljubavi. Iako nije u ovom svijetu,drago mi je da znam da je narasla i da nije promijenila oblik te da je isto ono malo mamino sa početka trudnoće. Drago mi je što znam da ajde,ako nije bilo suđeno da joj srce kuca u ovom svijetu,znam bar da joj kuca u nekom drugom. Plačem dok pišem ovo jer isto tako sad znam kako anđeli izgledaju. Velike smeđe oči,na mamu. Puna,pućasta,crvenkasta usta,na tatu. Nije umjela da priča. Ali sam zato osjetila svaki njezin smiješak i svaki treptaj okica. Naravno,posebno što mi je kolko bi mi ispunilo srce,toliko bi mi ga i slomilo kada sam vidjela maleni palčić od rukice u ustima. Taj trenutak ne možete zaboraviti. Kada ugledate to malo,nevino kako vas gleda a vi u sebi razmišljate: -"Bože,ovo je moje djete." Nije mi puno trebalo da shvatim da je riječ o mojem malom slatkom bebeu. Rekla sam: -"Znam da si to ti,anđele mamin." Jako sam se iznenadila i ta sreća iznutra 'pa moja beba je curica.'
Težak je to moment i period od možda deset minuta za nju,a i za mene bio. Samo sam ju željela staviti u naručje,ali nisam imala tu mogućnost. Ono što sam mogla napraviti je uhvatiti se rukama za dušu i reći joj sve što mi je na njoj i srcu,uz pokoju suzu naravno. Nema opisa za tu bol u duši koju sam osjetila. Nema opisa za bol u tim krupnim smeđim okicama. Ali,ja znam da je ona bila sretna već samo time što je našla 'tunel' kroz koji će i je došla do njezine mame. A koja sreća kada joj je mama pričala i divila joj se kako je uspjela,kako je hrabra i kako je divna moja curica. Ali,kako ona voli da joj se priča i da osjeti majčine ruke,koje je nažalost neće moći čuvati i paziti kroz njezin daljnji život. No,mama je njoj rekla da je njezina mama uvijek i zauvijek tu. Kada god se moj anđeo pojavi,biti ću uz njega. I znate,nema veze što nismo u istom svijetu,nju majka čuva i misli na nju stalno. Jer naravno,taj osjećaj ne možemo maknuti iz sebe.
Bližio se rastanak,gledam u stvorenje koje mi maše i klima glavicom. Nisam mogla reći: -"Ne idi!" Što sam najviše željela. Znala sam da je vrijeme da se pozdravimo. Počela sam bolno plakati,gledajući kako se sjena moje mile bebe pretvara u savršeni svijetli polumjesec.
Poslije toga sam opet sama od sebe počela plakati iz dubine duše jer (kada ćeš se opet pojaviti anđele mamin?) prekrstila sam se i u suzama molila da ju čuva,onako kako bih ja.
Njezino ime je Tiana. Moje jedino sunce,moja jedina kiša.

Oznake: gubitak djeteta, tuga, andeli, slike, Strong

Grad noću

17 studeni 2020

Noć pada i ulice grada pale svjetla
palimo i mi al nismo neka prijetnja
kao noć u ovom gradu
što često ljudima ukrade nadu.
Imaju snove žele ih ostvarit
al kad noć padne prestanu marit
jer tu je zlo što šeta noću gradom
dođi i upoznaj se sa djecom gladnom.
Tu vlada nemar,tu vlada bjeda
kada sunce svane ugledaš lica bljeda
jer noć ih tjera da susretnu zlo
koje će ih ko vrtlog povući na dno.
Noć je još uvjek mjesec nas gleda,sunce pozdravimo čisto radi reda.

Sanjat će i dalje,iste snove
ali teško će im bit jer će imat manjak love.
Snovi koštaju kolko god bili mali
al ne pitaš se koliko love ste već dali,
jer uvjek vam je bolje kad se nešto vari.
Bili stari ili mladi to im se ne gadi.
Kao što nije,niti nama
al zapitala sam se kada ostala sam sama.
Koji nam je cilj? Koja nam je svrha?
Nije valjda da cjeloga života letam kao muha.
Iz sranje u sranje iz većih u veće
pa da poslje gledaju me kao da sam smeće.
Aal proklet grad,proklete noći
konstantno se vilica nama koči.
Hladne noći ulice i betoni
svako malo u ušima nam zvoni.
Gledaš koji kurac,jasno ništa nije
pa poslje shvatiš da to ti je od brije.

Pa se zapitat gdje je nestao taj san
o kojem si mašto baš svaki dan.
Različiti snovi različito rade
kao svaka droga
kao svaka baba roga.
Ne bojite se,baba roge
jer ona nam tu donosi razne droge
al to neće sigurno dignut nas na noge
zato bolje bježi jer put je sve teži.
Snove snivale smo noći
kad smo bile mlade
iz noćnih snova mi vratit ćemo nade.
Nada nije kurva onae eskort dama
i kad najmanje misliš onae sa nama.

Da ti kažem nešto u to budi siguran
gledaj u sunce tako je bolji dan.
Budi taj rjedak i ne budi bedak
prirodno svjetlo prati
tvoji snovi šansu će ti dati.
Zgrabi je čvrsto i ne puštaj
u daljnjem životu sa njima guštaj.

Oznake: droga, lutanja, noć, snovi, mrak, Sunce

Duša voli,srce želi

08 studeni 2020

UVOD
Sjedila sam tako za razbacanim stolom,prepunim nebitnih stvari.Pripalila sam cigaretu te uzela gut već načetog vina.Razmišljala sam što bih i o čemu bih mogla pisati,time,iznesti svoje stavove,gledišta i mišljenja. Razmišljala sam na što smo mi ljudi zapravo slabi. Što je ono što je čovjeku bitno,neophodno zapravo.A ako nastavite čitati,objasniti ću vam o čemu se radi.
DEFINICIJA?
Baš iz svoje znatiželje da vidim kako na to svijet gleda utipkala sam samo pojam 'ljubav' na google-u.Zaprepastila sam se kada sam ugledala naslov 'Definicija ljubavi' Kaže:-"Glavna uloga ljubavi je snažna naklonost prema nekome." "Emocija ali i motiv." "Strast." "Potreba." "Osjećaj privrženosti."...
Onda sam naletila na kratku opasku u tim komentarima. Napisao je:"-100 ljudi ima 100 definicija." Pitam se opet,definicija? Ljubav? Definicija?
Definicija ne postoji,onaj koji ju je doživio ne može definirati taj pojam.Jer sve ovo navedeno niti nisu definicije. To su puste riječi složene u nizu glupih i površnih rečenica. Da se vratim nakratko na jednu personu koja je napisala da ljubav ima glavu ulogu naklonosti prema nekome. Oprostite,šta? Ljubav ima definiciju,čak i glavne uloge. Dođe mi da na sve to napišem tragikomediju.No,trenutno nisam ovdje kako bih pisala tragikomedije niti bilo kakve žanrove.Pišem ovo samo kako bih iznijela svoje mišljenje te nadam se,učinila nešto korisno i dobro time.
POČETCI
Eh da. Sjećate se ih sigurno.Uglavnom su to bili mladenački dani,gdje smo osjetili po prvi put taj neki novi,nepoznati osjećaj u nama. Strujio nam je kroz tijelo kada bi ugledali tu osobu.Nebi znali kako se isponašati,pobrkali bi se živi. Onda kada dođemo doma bi se pitali "Šta je to bilo??" E to su prvi znakovi zaljubljenosti. Tužno je što ljudi danas ne rade veliku razliku između 'zaljubljenosti' i 'ljubavi'.
-ZALJUBLJENOST
Po nekoga obostrana simpatija,dok drugi nisu bili te sreće,no i dan danas itekako ju pamte. U nekom svijetu,možda samo mom,imaginarnom,smatrala sam da to ima neki slijed događaja.Kao knjiga,pjesma ili kao dobro napisana lektira. Oni koji su imali obostranu simpatiju jedan prema drugom su ušli u fazu zaljubljenosti,fizičke privlačnosti. Provodili bi vrijeme zajedno samo kako bi mogli čuti tu osobu kako priča,gledati joj usne kako se miču. Promatrati svaku mimiku. Izlazili bi sve češće i češće,kako bi podijelili dio dana pričom s tom osobom. Tu kreće upoznavanje,shvaćanje nečijih karakteristika. Ali,kako bi se to događalo sve češće neki bi shvatili da to nije osoba koja odgovara njegovoj/njezinoj nutrini. Čast izuzetcima no budimo realni i ne pišimo bajke. Uglavnom prve simpatije ne slavno i ne slavno se završavaju,po nju ili njega. Vrijeme je nešto što svatko od nas prakticira drukčije. Nekima je vrijeme vrlo bitno,neki ne obraćaju pažnju ako im nije neophodno. Neki ne prate vrijeme a neki prakticiraju vrijeme sada,tada,tog momenta. Ista stvar kao sa zaljubljenošću. Prolazno vremenski,prolazno normalno,s kojom ranom samo u sjećanju.
DALI JE OVO STVARNOST
Svi imašesmo jednom tu osobu u nekom periodu života,većinom u onim mlađim,kada smo na trenutak zastali i pomislili "ah to je to." Nekima se desilo spontano,neočekivano. Neki su željeli samo jedno a to je pronaći osobu za sebe,njihove 'srodne duše'. To se ne nalazi. Vratiti ću se ovome malo poslije. Željeli su biti sretni u ljubavi,da naiđu na tu osobu,koja ih razumije naravno,da imaju slične interese, da pronađu taj zagrljaj u kojem nije hladno. Da se iz te zaljubljenosti rodi ljubav koja nema granice. Želje su se ostvarile,zar ne? Bilo je toliko lijepo da nikad niste mogli vjerovati u to. Naravno.. Bili ste sretni,ali da vam kažem nešto. Sreća je u trenutku,zadovoljstvo traje. Bilo je ko u bajci. Budite se pored voljene osobe. Ili jedva čekate dio dana kada ćete moći provesti s tom osobom. Maštate o zajedničkim željama,lakše vam je jer se imate požaliti nekom ko vas razumije kada vas nešto mori. Onda,jedan dan,uvidite da nešto nije uredu. Nije to,to. Nešto se promijenilo. Ali,što? Pa sve je bilo uredu,čak i više od toga. E,došli smo do čina koji bih ja nazvala 'Vatreno krštenje' po prvi put srce se oglašava. Prvi put smo povrijeđeni i susrećemo se sa takvom vrstom boli,svijet nam se ruši,srce nam se guši. Ostali smo bez Te osobe. Boli,sto pitanja u glavi,sto misli,nigdje rješenja.
Osobe koje su bile toliko ustrajne da pronađu svoju 'srodnu dušu' kada su ostali sami,vrlo vjerovatno je da su shvatili da to nije bila Ta osoba. Srodne duše se ne traže. I zbog te želje,zbog ljudske nestrpljivosti,se ne postaje površan,tašt,autodestruktivan. Onda vam se želja ostvari ali,da vam na kraju da lekciju. Oni kojima se neočekivano taj čarobni period desio,vjeruj te,njih je više bolio gubitak nego ove vječne tragače prave osobe. Pitate se zašto? Zato što su oni u to ušli spontano,ne razmišljajući previše,bez opterećivanja dali je,dali nije to ta osoba. Zaljubili su se,polako počeli voljeti dio te osobe. U toj vezi bili su ambiciozni,predani,prilagodljivi,bili su bili su svoji. Nisu niti razmišljali dali će i kada jednom doći do raskrsnuća.
Opet ove osobe koje silom žele ljubav,srodnu dušu,razmišljaju o svemu,nisu svoji. U ljubavi nema puno razmišljanja što se tiče nekih stvari. Ljubav ne da ne može uspjet,nego se ne može niti dogoditi ako je jedna od strana ušla u to predstavljajući da je netko tko nije. A bude li tako nastavila ta osoba tako,ponavljati će joj se iste lekcije. Po prvoga puta slomljeno srce,sjećate li se tog osjećaja? Svi ga pamtimo,ali učimo. Tu je razlika između zaljubljenosti i prvih tada svima 'prave ljubavi' tu smo već zavoljeli jedan dio,ovisi,kako ko. Ali,prolazno vremenski,prolazno normalno,sa kojom ranom u sjećanju,sa kojom ranom na srcu.
LJUBAV,DUŠA
Ljubav se dogodi jednom i ona je nešto čarobno i za to nema opisa. Onaj tko čita,a koji ju je doživio,znati će.Ljudi,mi,svi,bez ljubavi,kroz život nebi mogli,ne može nijedno živo biće. Kakva god to ljubav bila. Skrećem pažnju da ima puno vrsta ljubavi,od puno različitih osoba u našim životima. Venuli bi,kao biljka koja nema koga da ju zalije. Tonuli bi,emocionalno uništeni.Zatvorili bi dušu. Da,dušu. Duša je ona koja ima umijeće voljeti. Sve ono prije ispisano je tek vrlo kratko što bih mogla sve o emocijama napisati. Bitno mi je da onaj tko čita,shvati,te razumije. Razlike i određena postupanja do čega dovedu. Duša voli,srce želi. Emocije su prisutne u svakoj sekundi našeg kratkog života. Emocije vezane za osobu striktno muško-ženski odnosi su vrlo važne a bitno ih je znati protumačiti,jer znaju zeznuti kao ništa na svijetu. Ako težite ka ljubavi,budite strpljivi,budite ambiciozni,pozitivni,pozitivnih emocija,prema sebi prvo. Naučite ih tumačiti,ne pitaj te nikoga za savjet,pitaj te sami sebe što točno želite.Pratite intuiciju i krenite tim putem. Bitno je vjerovati u ono što želite,što osjećate. Prirodno je povrijediti i biti povrijeđen.
BIT LJUBAVI,BITI VOLJEN,ZASLUŽITI TO ZADOVOLJSTVO
Ovo je zadnje što ću napisati,svoje mišljenje o ovoj temi. Ljubav ona ke naš pokretač.Vodi nas kroz život i čini pozitivnima.Tamo gdje je duša daleko zatvorila svoja vrata,netko će igrom slučaja okrznuti o njih. Vama neće biti jasno,pa ćete sasvim malo otvoriti,čisto da škicnete što se to zbiva. Upitati će vas "Smijem li ući?" Otvoriti ćete vrata,i to će biti vaš najbolji potez u životu.Priliku ste dobili,jer ste zaslužili. Sudbina je poslala na put osobu da okrzne vaša vrata i započne s vama,kreativnost.To je ljubav,kreativnost,umijeće kompromisa i cijenjenje te razumijevanje s obje strane.Zaslužili ste zadovoljstvo. Nemoj te biti ustrtareni i sramežljivi,pričaj te što otvorenije možete,preuzmite inicijativu. Započnite stvarati,ali dovršite.Prava ljubav je ona bezuvjetna. Nema:-moje,tvoje,to zapamtite. U ljubavi nema vraćanja za neku pogrešno učinjenu stvar.Oprost,razumijevanje i bezuvjetnost. Kada čujete "volim te" ne odgovorite sa "i ja tebe"..Ti mene šta?! -"Volim i ja tebe". To je tako uska i suha rečenica nasprem onoga što se u takvoj ljubavi osjeća. No ne zaboravite,sloboda je vrlo bitna,onaj tko čita shvatiti će o kojoj se radi. Jer sloboda je jedina odgovornost bez straha.
Djela. To je bit ljubavi.

Oznake: ljubav, emocije, zadovoljstvo, sudbina, djela

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.