Svelektire
27.01.2009., utorak
Gulliverova putovanja u Liliput
|
Jonathan Swift Guliverova putovanja - Lilliput Bilješka o piscu: JONATHAN SWIFT Jonathan Swift rodio se 1667. godine u Dublinu, glavnom gradu Irske, kamo je njegov otac u potrazi za poslom doselio iz Engleske nekoliko godina prije Swiftova rođenja. Roditelji su mu bili veoma siromašni, pa se školovao od škrtih darova raznih rođaka i tako već veoma rano osjetio poniženja i odricanja kojima su bila izložena sva sposobna i talentirana djeca nižih društvenih slojeva. Pisati je već počeo kao đak, no pravim stvaralačkim radom počinje se baviti u vrijeme kad postaje osobni tajnik engleskog velikaša i državnika Williama Templama u čiju je obranu i napisao svoju prvu satiru. Poslije Swift sudjeluje u političkim borbama te piše niz pamfleta i satira na politiku, religiju i političke stranke koje su se tada međusobno borile i izmjenjivale na vlasti. Kad je Swift uzeo pero u ruke da se nekomu naruga - odjeknuo bi smijeh širom zemlje. Godine 1726., kad je Swiftu već bilo pedeset i devet godina, izdao je svoje najljepše i najslavnije djelo “Gulliverova putovanja k raznim narodima u svijetu.” Posljednje godine svog života proveo je veoma žalosno. Razočaran u životu jer nije dočekao ostvarenje svojih snova i načela, za koje se borio, sam, gluh i bolestan, Swift je umro 1745. u 78. godini. Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: “Prođi, putniče, i ako možeš, ugledaj se na revnog pobornika slobode!” Tema: kritika engleskih državnih i društvenih prilika potkraj 17. stoljeća Vrsta djela: alegorični pustolovni roman O djelu: Upoznaje nas s pomorcem Gulliverom koji se suočava s nesvakidašnjom situacijom. Gulliver doživi brodolom i završi na čudnovatom otoku, na kojem ga očekuju pustolovine. Mislim da je tom pričom Jonathan Swift na satiričan način iznio svoje mišljenje o Engleskoj i njezinoj politici. Fantastična priča o pomorcu Gulliveru i njegovim pustolovinama poslužila je ujedno i kao okvir u kojem je dao svoju kritiku cjelokupnoga engleskog života. Skladnost toga dvostrukog smisla “Gulliverovih putovanja” osigurala je tome djelu besmrtnu vrijednost, a Jonathana Swifta učinila je jednim od najpoznatijih i najslavnijih svjetskih pisaca. Vrijeme radnje: krajem 17. stoljeća Mjesto radnje: Lilliput Likovi: Gulliver lilliputanski kralj Opis likova, gradova i građevina: GULLIVER – Otac mu je imao malo seosko imanje, a Gulliver mu je bio jedan od pet sinova. Sa 14 godina poslao ga je u Cambridge gdje se školovao, bavio se znanošću. Ono malo što je Gulliver dobivao od oca trošio je na bavljenje raznim znanostima.”Otac mi je imao malu farmu u Nottinghamshireu, a ja sam mu bio treći od pet sinova. Kad mi je bilo 14 godina, poslao me u Cambridge gdje sam se bavio znanostima. Premda sam dobivao veoma oskudnu opskrbinu, moje je uzdržavanje bilo preskupo za njegov mali imetak, pa su me dali na nauk gospodinu Jamesu Batesu ... “ OPIS LILLIPUTANACA – Vrlo su majušni, visoki oko šest palaca, a biljke i druge stvari nisu im nimalo više od ljudi. Imaju izoštren vid, ali ne vide na daljinu. Gullivera se vrlo dojmilo nekoliko stvari koje nije vidio golim okom. Kad su ga bili uhvatili, evo što je zapazio: “Učini mi se da je to čovjek srednjih godina i viši od one trojice što ga prate. Kako su stanovnici te zemlje visoki nešto manje od šest palaca, u istom su takvom razmjeru i sve druge životinje i biljke. Priroda je Lilliputancima ugodila oči da im sve stvari budu zgodne za vid ... Ali ne vide na daljinu. Vidio sam i kako mlada dama udijeva nevidljivu svilu u nevidljivu iglu.” OPIS HRAMA – Vrlo je star i smatra se najvećom građevinom u kraljevini. Tu su Gullivera strpali na neko vrijeme dok ga nisu pustili: “Velika vrata prema sjeveru bila su oko četiri stope široka ... Na prozor s lijeve strane prikovao je kraljevski kovač dvadeset i jedan lanac, nalik na lance koje se u Europi vješaju ženski satovi.” OPIS MILDENDA – Mildendo je prijestolnica Lilliputanaca, u kojoj se nalazi careva palača. Grad je opasan zidinama oko dvije do tri stope visokima i do jedanaest palaca širokima. Na razmaku svakih deset stopa nalaze se tornjevi. Ima više glavnih ulica od kojih je Gulliver najmanje dvije mogao prekoračiti jednim korakom. Prozori su bili zgusnuti, načičkani Lilliputancima te je izgledalo poput najnaseljenijeg mjesta na Zemlji. “Ceste u tom gradu široke su oko pet stopa, što je dovoljno da se po njima može sasvim sigurno voziti u kočiji. Zgrade i ulice u koje nisam mogao stupiti bile su vrlo male, široke oko dvanaest do osamnaest palaca. U grad se može smjestiti pet stotina tisuća ljudi: kuće su na katove, a dućani i ostale trgovine obilno su opskrbljeni. Careva palača bila je usred grada okružena zidom. Vanjsko je dvorište toliko veliko da obuhvaća i još dva druga dvorišta. U unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje koje sam jako želio vidjeti, ali sam razabrao da je to izvanredno teško jer su velika vrata iz jednog kuta u drugi samo osamnaest palaca visoka i sedam palaca široka.” OPIS LIKA PRAVDE – Pravda se prikazuje sa šest očiju, dva oka sprijeda, dva straga, i još jedno oko na svakoj strani glave. Time se, prema Lilliputancima, označuje opreznost, s otvorenom vrećom zlata u desnoj ruci i s mačem u lijevoj ruci kao znak kako je voljnija da nagrađuje nego kažnjava. 1. Sažeto ispričaj Gulliverov boravak u Lilliputu 2. Plan uzbudljivih pustolovnih događaja (kronološki) 3. Tablica s nestvarnim i stvarnim pojavama 4. Slikovit ili uzbudljiv prizor (duhovito opisati) 1. Gulliver doživi brodolom i spasi se na otoku Lilliput. Lilliputanci, stanovnici tog otoka, zarobe ga. Odvoze ga u Mildendo i tamo počinju njegove pustolovine. Pošto je već dugo zarobljen moli za oprost, car se predomišlja, ali ga na kraju pušta. On im pomaže protiv neprijatelja. Nailazi na barku i vraća se u svoju zemlju. 2. 1. Nastradao na moru te pliva da spasi život. Isplivao na obalu zemlje Lilliput. Zarobljuju ga i vode u unutrašnjost zemlje 2. Car lilliputanski pohađa Gullivera u zatvoru 3. Gulliver zabavlja cara i njegove plemiće i plemkinje na vrlo neobičan način. Uz neke uvjete daje mu se sloboda 4. Gulliver nudi svoju službu u ratovima protiv Blefuščana 5. Svojom vještinom Gulliver zarobljuje sve blefuščanske brodove 6. Mora bježati zbog silnih optužbi Lilliputanaca 7. Nailazi na barku i sretno se vraća kući 3. STVARNI DOGAĐAJI, POJAVE NESTVARNI DOGAĐAJI, POJAVE RAT LILLIPUTANCI POŽAR LIK PRAVDE BRODOLOM BLEFUŠČANI 4. Nakon otprilike četiri sata spavanja probudila je Gullivera vrlo smiješna zgoda: “ Na časak zastala kola da se nešto popravi, a dvojicu-trojicu snašla radoznalost da vide kakav sam kad spavam. Popeli su se na kola i sasvim polagano krenuli prema mom licu. Jedan od njih, gradski časnik, gurnuo mi prilično duboko u lijevu nozdrvu šiljak svojega koplja i poškakljao mi nos slamčicom, pa sam žestoko kihnuo. Onda su neopaženo umakli te sam istom nakon tri tjedna doznao zašto sam se tako naglo probudio.” VLASTITI DOJMOVI: Knjiga je uzbudljiva, drži nas u stalnoj neizvjesnosti. Puna je zbivanja i zanimljivih opisa. Najviše me se dojmila njezina alegoričnost jer je jasno da je njezina poruka puno šira od priče o divu i patuljcima. |
Emil i detektivi
|
ERICH KAESTNER: EMIL I DETEKTIVI Bilješke o piscu: Erich Kaestner je rođen 1899. god. u Dresdenu. Poznata djela su mu: Artur s dugačkom rukom, Trojica u snijegu, Emil i tri blizanca, Konferencija životinja, Blizanke, a najpoznatije djelo mu je Emil i detektivi. Bio je doktor filozofije i neko vrijeme bavio se novinarstvom. Mjesto radnje: Grad Berlin Vrijeme događaja: Ljeto Osnovna misao: Krađom i lažima ništa se ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti bolji detektivi od odraslih. Kratki sadržaj: Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin. Majka mu je dala 140 maraka da ih preda baki. U vlaku je Emil zaspao i čovjek u krutom šeširu Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao Emil je izašao iz vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo. Gustav je pozvao dječake. Grundijas je uzeo taxi spremajući se pobjeći. Dječaci su jurili za njim. On je otišao u hotel, a dječaci su se sakrili. Gustav je ušao za njim kako bi ga mogao špijunirati. Malo kasnije Grundijas je otišao u banku a tamo su ga dočekali dječaci sa službenicima banke i stražarom. Tu su ga i ulovili. Majka i Emil su se zajedno vratili kući sretni i zadovoljni. Analiza glavnih likova: Emil - Pošten, poslušan, zabrinut, dobrodušan, osijetljiv. Sviđa mi se zato što je hrabar. Profesor - Dobar prijatelj, pametan. Sviđa mi se što ima jako dobre osobine. Gustav - Pametan, ne odaje tajne. Sviđa mi se zato što je dosjetljiv. Sporedni likovi: Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta. |
Grga Čvarak lektira za 1.razrded
|
RATKO ZVRKO: GRGA ČVARAK Mjesto radnje: Zelengaj Ideja: U svakom čovjeku su dobre i loše osobine. Ne treba biti zločest i uništavati sve oko sebe, pogotovo prirodu i životinje. Analiza glavnog lika: Grga Čvarak Mršav i tanak dječak koji ima dobre i loše osobine. Dobre osobine: Bolesnoj majci nosi aspirine i limunadu. Jako se žalosti kad je mala Mila ogrebla koljeno i pala u jarak. Loše osobine: Grga Čvarak iz praćke gađa mačke, skida lastina gnijezda, lako plane, vuče kokoši za rep, radi sve naopačke i uvijek je spreman za svađu i tučnjavu. |
Mali princ
|
ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC Bilješke o piscu: Antoine de Saint Exupery se rodio 1900. god. u Lyonu. Izgubio je oca kad mu je bilo četiri godine, a sa sedamnaest gubi mlađeg brata. Antoine de Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu. Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”, “Noćni let”, “Zemlja ljudi”, “Ratni pilot”, “Tvrđava” i alegorijsku priču “Mali princ”. Godinu dana nakon objavljivanja Malog princa, tj. 31. srpnja 1944. god., leteći u izviđačkom avionu nestaje nad Sredozemljem. Tema: Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju. Stil: Ovo je dječji roman. Prilagođen je za djecu i pomalo je smiješan prikaz prinčevog života. Kratki sadržaj: Uvod Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa slikarstvom. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije posveti nečem drugom. Zaplet Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Jednog dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Bio je tisuću milja daleko od naseljenih krajeva, a imao je vode za nepunih osam dana. Vrhunac Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu. Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Upoznao je Malog princa koji mu priča o svojim pustolovinama. Rasplet Dječak i princ pričaju, a princa pogodi munja i on se nečujno sruši. Princa ugrize zmija i on umre. Dječak svoj doživljaj priča ostalima. Mjesto radnje: Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Prve je večeri morao zaspati na pijesku, tisuću milja daleko od naseljenih krajeva. Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Prinčev rodni planet je malo veći od obične kuće. Taj planet se zapravo zvao asteroid B-612. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao stavljati pod stakleno zvono. Na planetu je imao dva živa vulkana, ali i jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. Mali princ je počeo posjećivati asteroide 326, 327, 328, 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili pak našao nekakav posao. Na prvom asteroidu je živio kralj. Sjedio je na skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Planet na kojem je živio taj kralj bio je još manji od prinčevog. Na drugom planetu živio je umišljenko. Na sljedećem planetu živio je pijanac. Četvrti planet pripadao je poslovnom čovjeku. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Peti planet je stvarno bio vrlo čudan. Bio je manji od svih drugih planeta, zapravo, na njemu je bilo dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Šesti planet je bio deset puta prostraniji od prijašnjih. Na njemu je živio stari gospodin koji je pisao goleme knjige. Sedmi planet bijaše Zemlja. Mali princ je pao u Afriku u pustinju. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude, ali vidje tek oštre kamene vrhove. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Princ nastavi dalje i sretne skretničara. On je imao svoju kućicu. Citat: ”Osvijetljeni brzi vlak, tutnjeći kao grom, zatrese skretničarevu kućicu.” Umoran, princ je tragao za studencom u pustinji. Vrijeme radnje: Na početku knjige dječak je imao 6 godina. Dječak je dugo živio među odraslima. Prije 6 god. doživio je kvar na motoru. Bio je u pustinji i imao je vode za nepunih osam dana. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. god. teleskopom zamijetio prinčev asteroid B-612. Princ je jednog dana 43 puta gledao zalazak sunca. Morao je svaku večer ružu stavljati pod stakleno zvono. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje zvijezde. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Princ i nažigač su razgovarali mjesec dana. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četiristo i četrdeset sunčevih zalazaka. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si tjedno mogao uštediti 53 minute. Princu je osmi dan u pustinji nestalo vode. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Otada je prošlo šest godina. Analiza likova: Mali princ Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Princ je priznao da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta, odnosno bio je malo veći od obične kuće, bio je zapravo malo veći od njega. Njegov dom je bio asteroid B-612. Mali princ je bio divan, smiješan i želio je ovcu: Citat: “Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan, što se smijao i što je želio ovcu.” Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj planet. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio, bilo je dovoljno da pomakne stolac za nekoliko koraka. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce na zalazu. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor. Malom princu se jako svidjela ruža. Imao je tri svoja vulkana, dva aktivna i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Posjećivao je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio. Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. Nikad nije vidio zmiju, pa mu je to bila jako čudna životinja. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to nije mogao ni zamisliti. Lisica Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Stalo je razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednoličan. Ona lovi kokoši, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla: Citat: ”Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo”. Kralj Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom, ali ipak veličanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa čim je došao Mali princ uzviknuo je: “Evo jednog podanika”. Kralj se jako držao pravila, npr. nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. Kralj je bio jako star. Poslovni čovjek Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je Mali princ došao. Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio, i na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku. Pijanac Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Pio je da zaboravi. Princ ga je pitao čega, a on je odgovorio toga što pije. To je princa jako rastužilo. O djelu: Ovo je dječji roman. Govori o dječaku (piscu) koji je sreo Malog princa. Mali princ mu priča o svojim putovanjima. Govori o tome gdje je sve bio i koga je sve sreo na tom putu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno naučio, a uostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Sreo je mnogo čudnih ljudi, koji su imali razna zanimanja. Najčudniji je bio nažigač; on je palio i gasio uličnu svjetiljku, a budući da se taj planet okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti svjetiljku. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. To mu baš i nije polazilo od ruke, pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti nečem drugom. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Tamo je sreo Malog princa. Na kraju priče njih dvoje razgovaraju, te Malog princa ugrize zmija i on umre (pogodi ga munja). On se nečujno sruši. Dječaka se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. Priča je pisana za sve uzraste. Djeca vole bajke, a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeci tu ništa nije neobično, a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. Mali princ nešto predstavlja. Svako je dijete zapravo Mali princ, ali naravno za svoje roditelje. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva, jer mi dobre sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo, a one loše isčupamo dok se još nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života. |
Trojica u Trnju
|
PAVAO PAVLIČIĆ: TROJICA U TRNJU Bilješke o piscu: Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 1946. godine. Piše romane, eseje i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveučilišni profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalističkih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mladež. Značajna su mu djela: "Plava ruža", "Umjetni orao", "Dunav", Vukovarske razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora". Mjesto radnje: Zagrebačko naselje Trnje Naselje Dugave u izgradnji Vrijeme radnje: Ljetni praznici u vrijeme izgradnje naselja Dugave Tema: Pustolovno-kriminalistička priča sa naglašenom humanosti i poštenjem. Pouka: Prijateljstvo i odanost prijateljima. Poštenje, humanost i zajednički rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata. Kratki sadržaj: Hrvoje, Braco i Tut žive u nezanimljivom zagrebačkom naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajući iz pištolja na napuštenom gradilištu. Hrvoje je morao otići u Trnje, naselje u kojem je nekad stanovao, nahraniti bakinog psa i mačka, jer je baka otišla u toplice. No više se nije vratio. Svi su ga uzaludno tražili, a u isto vrijeme opljačkana je i banka u Trnju. Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem. Svi su im u tome pomagali i uspjeli su mu ući u trag. Konačno su na bakinoj kući u Trnju ugledali znak koji je Hrvoje uvijek crtao. Dječaci su odmah znali da im Hrvoje želi nešto poručiti. Našli su ključ bakine kuće i ušli unutra. Ugledali su poruku i postalo im je jasno zašto se Hrvoje krije. Dječaci su primijetili čovjeka kojeg je opisao Hrvoje i počinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se vratiše kući. Sutradan su se uputili u napuštenu baraku, a iz nje je izašao neznanac koji im je jučer umaknuo. Dječaci su se uputili na policiju i sve su ispričali policijskom inspektoru. Vratili su se natrag u baraku i pronašli torbu punu novčanica. U tom trenutku pojavio se Hrvoje. Dok je pričao svoju priču na vratima barake pojavio se susjed Cvik i tetovirani. Pljačkaši su ih vezali i zakucali vrata barake izvana, no nisu daleko stigli. Vani je već bila policija u zasjedi. Dovela ju je Biba po Hrvojevoj uputi. Slavlju nije bilo kraja. Analiza likova: Hrvoje Živi u novoizgrađenoj kući u Dugavama, a rado odlazi u Trnje gdje je prije živio i gdje ima puno prijatelja. Najviše voli djevojčicu Bibu i gospodina Solarića. Hrvoje je plemenit, hrabar, snalažljiv i uporan. Zahvaljujući njegovoj oštroumnosti i upornosti započelo je traganje za pljačkašem banke. Braco Živi u istoj zgradi kao i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se rastavio od mame. Dobar je prijatelj i inteligentan, po svojim osobinama pravi vođa. Tut Najmanj od trojice dječaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u svim akcijama iako se boji. Prilično je brbljav, pa često dovodi sebe i prijatelje u neugodne i smiješne situacije. Žgoljav je i slabašan i stalno radi sklekove kako bi ojačao. |
Strah u ulici Lipa
|
MILIVOJ MATOŠEC: STRAH U ULICI LIPA Bilješke o piscu: Milovoj Matošec je suvremeni hrvatski dječji književnik rođen u Zagrebu 1929. godine gdje je i završio osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet. Bavio se novinarstvom, bio je suradnik i urednik više časopisa, a radio je i na televiziji. Napisao je brojne priče, romane, radio igre (šezdeset ih je emitirano), scenarije za televizijske emisije, serije i crtane filmove. Najpoznatija djela su mu: Tragom brodskog dnevnika, Kapetan Tornado, Admiralov otok, Veliki skitač, Strah u Ulici lipa i dr. Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Umro je u Zagrebu 1982. g. Objavio je petnaest romana od kojih su najpoznatiji: «Tragom brodskog dnevnika», «Posada oklopnog vlaka», «Suvišan u svemiru», «Tiki traži neznanca», «Kapetan Trnado», «Admiralov otok», «Putovima gospodina Foga», «Veliki skitač», «Strah u Ulici lipa», «Okuka na zlatnoj rijeci», «Dječak sa Sutle», «Tri kapetana traže blago», «Pustolovina u dimnjaku». Romani su mu prevedeni na mnoge jezike. Roman Strah u Ulici lipa nagrađen je 1968. godine nagradama «Grigor Vitez» i «Mlado pokolenje», a roman Okuka na zlatnoj rijeci 1974. nagradom «Ivana Brlić Mažuranić». Vrsta djela: Roman za djecu Tema: Tema romana je dolazak dječaka Mungosa Nevade u Ulicu lipa. Ulica lipa je mirna ulica s miroljubivom djecom i Mungosovo nasilničko ponašanje unosi strah među djecu. Čitajući roman saznajemo da je Mungos zapravo povrijeđeni i nesretni dječak koji zbog svoje izgubljenosti glumi nasilnika i grubijana. Družina u ulici isprva je zatečena takvim ponašanjem, ali se brzo opravlja i pronalazi snage suprotstaviti se takvom ponašanju. Što je družina jača, Mungos je sve slabiji, da bismo na kraju uz pomoć Tugoljuba Prvog i Velikog Toma upoznali pravog Mungosa, odnosno Darka koji je samo usamljen, preplašen i treba prijatelje. Zapravo je glavna tema preuzimanje odgovornosti za vlastita djela i spoznaja da se sami svojim ponašanjem moramo potruditi da bismo stekli i održali prijateljstvo. „O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklnost drugih ljudi. To je posao koji mora obaviti sam.“ Citat: (str. 123.) Kratki sadržaj: „Ulica lipa vrlo je stara ulica. Kažu, jedna od najstarijih u gradu. Sve je u toj ulici lijepo i mirno, pa i kuće. Male su kao i ulica, ugodne, tihe i nekako zadovoljne i sobom i ljudima.“ Ipak, u ulici postoji jedno mjesto koje podsjeća na stara vremena. Tu je ponajprije ruševina vrlo stare kuće ili još bolje, ono što je od ruševine ostalo, a ostali su samo temelji, a pod temeljima mračan i prilično tajanstven podrum. Ne znamo, možda je kuća od koje su ostali samo temelji i podrum nekada pirpada Alkibijadu Kolotrku. U toj ulici živi složna družina: Šapica, Praporac, Veslonožac, Cvrkutalo i djevojčica Latica. Iznenada njhov mir remeti dolazak nepoznatog dječaka zastrašujućeg izgleda i grubog ponašanja koji se predstavlja kao Mungos Nevada. Cijela družina je prestrašena, samo se brbljavi Cvrkutalo ponaša kao ulizica. Mungos odmah izdvoji plahog Šapicu i natjera ga da ga odvede kući. Družina se međusobno posvadi jer nisu zaštitili prijatelja. Mungos prijetnjama pištoljem i prijevarom natjera Šapicu da kupi bezvrijednu srećku za četiri dinara, što je cijela Šapičina ušteđevina. Kada su se vratili, cijela družina je svjesna da se nešto ružno dogodilo i nadalje se pokoravaju Mungosu te mu pronalaze smještaj u hladnom i mračnom Alkibijadovu podrumu. Mungos ih prisili da ga prate u obližnji dio grada, ali im ne dozvoljava da vide gdje je do sada živio. Praporac i Veslonožac se znakovima sporazumiju i Veslonožac slijedi Mungosa do ulaza u stambenu zgradu. Družina se pomalo oporavlja od prvog straha, a Mungos se vraća sa zavežljajima koje treba odnijeti u podrum. U podrumu dolazi do novog sukoba i Šapica pokazuje veliku hrabrost i odbija donijeti konopac za sušenje rublja. «Šapica je drhtao, silno napregnut i silno uzbuđen. Hoće li izdržati? Mora! Ako još jednom popusti, Mungos će ga ucjenjivati do smrti. Sada konop, a kasnije tko zna što! Možda stol ili ormar. Ili štednjak. Ili novac iz tatine novčarke. Ne, neće popustiti.» Družini nije uspjelo iskoristiti ovu slabost jer ih je Munogs ucijenio rekavši im da su mu pomogli da iz tuđeg stana ukrade stvari, te da su i oni sada njegovi suučesnici u krađi. Oni bez riječi primaju zapovijed da se ponovno okupe u pet sati popodne. Družina ne zna što bi učinila i ljuta je na Cvrkutala, ali se on brani da je spasio život Šapici donijevši konopac umjesto njega. Svi mu oproste i pokušaju se dogovoriti što će dalje. Njihove muke se nastavljaju kad su došli kući. Šapica se boji priznati mami što se dogodilo, Latica pokušava skriti sve od mame, a ne zna kako bi sakrila njhove nevolje pred ujakom Velikim Tomom koji nekako pronikne u sve njihove tajne. Veliki Tom je šaljivac koji u vrijeme ručka kuha večeru i razumije sve njihove brige, ali mu se Latica ipak nije mogla povjeriti. Pomoć od Velikog Toma traži i Cvrkutalo koj izmišlja strašnu bolest ne bi li ga Veliki Tom poslao u bolnicu i tako riješio svih muka. Veslonožac pokušava istražiti što više o Mungosu, upoznaje skupinu starijih dječaka, ali o Munogosu ne uspijeva ništa saznati. Mungos je tijekom svog popodnevnog sna usnuo strašan san u kojem se otkriva da je on zapravo ipak samo uplašeni dječak koji doziva mamu. U pet sati dolazi samo Praporac i obavještava Mungosa da mu društvo iz Ulice lipa više ne želi pomagati. Praporac uspijeva zbuniti Mungosa i izvući mu Šapičin novac. Mungos je sada sam u podrumu i tu vidimo sav njegov strah i usamljenost, pokušava se ohrabriti razmišljanjem o junacima iz jeftinih vestern romana, ali mu to baš i ne uspijeva jer mu se ipak pričinjavaju duhovi. Tek kada je pala noć iskrada se iz svog skloništa, odlazi u stan svojih roditelja gdje uzima novac namijenjen plaćanju računa kako bi kupio hranu za nekoliko dana. Na povratku u podrum Mungosa čeka iznenađenje, u podrumu je novi stanar, starac koji je pobjegao iz staračkog doma, Tugoljub Prvi. Nakon prvotnog nepovjerenja oni se sprijateljuju. Tugoljubu preko noći pozli i Mungos trči po liječnika Velikog Toma. U domu Velikog Toma Mungos otkriva svoju tajnu. Njegovo pravo ime je Darko. Ima dvije jedinice i mora na popravni iz matematike i fizike, a roditelji zbog toga nisu htjeli pokvariti svoje ljetovanje. Ostavili su ga kod tatinog prijatelja da s njegovim sinom uči, ali se dječaci nisu mogli složiti. Povrijeđen postupkom svojh roditelja Mungos je uvjeren da ga nitko ne voli i odlučio je pobjeći od kuće i postati odmetnik baš kao i junaci romana koje on tako voli čitati. Veliki Tom pomaže Mungosu da shvati svoje zablude. «O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklnost drugih ljudi. To je posao koji mora obaviti sam. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv.» Veliki Tom pronašao je i rješenje za popravni ispit, u učenju će Mungosu pomoći umirovljeni profesor iz Ulice lipa, a i od družine je izmolio oprost za Darka ispričavši im da je i on načinio sličnu glupost kad je bio dječak. Na kraju Veliki Tom poziva svu djecu na večeru, ali u podne. Analiza likova: Mungos Nevada (Darko) Glavni lik romana. Svojim izgledom i nastupom nastoji izgledati opasno i zastrašujuće. «Na kraju ulice pojavio se dugonogi dječak. Veliki dječak, veći i od Praporca i od Veslonošca. Nije bio samo dugonog. Trudi se, koliko mu je bilo moguće, da u hodu iskrivi desnu nogu na desnu stranu, a lijevu nogu na lijevu stranu. Ruke spuštene niz bokove, u hodu su se lagano klatile, ali su bile spremne. Spremne za što? Spremne na sve. I da se nađu na dršcima pištolja i da stisnutih šaka dočekaju napad. Koraci su mu bili dugi, bili su meki i bili su tihi. Ako netko po hodu prosuđuje čovjeka, morao bi sada zaključiti: odlučan, oprezan, spretan.» Taj prijeteći izgleda Mungosa Nevade zapravo je smiješan jer se vidi da on nastoji oponašati likove iz jeftinih kaubojskih romana. Munogosov lik se u romanu mijenja i razvija. Tak kada ostaje sam u Alkibijadovu podrumu upoznajemo pravog preplašenog dječaka koji dršće na svaki šum iz podruma. «Jedna stvar nije jasna. Tko je dozivao mamu? On? Koješta! Nije Mungos beba! Ne, mamu nije nitko zvao. Neobično je tiho u Alkibijadovu podrumu. Toliko tiho, da jasno može čuti otkucaje vlastitog bila. I ne samo to. Čini se da čuje kako podrum diše. Jest, baš kao da diše. To nije moguće. Zašto bi disao neki Alkibijadov podrum? Zašto bi disao bilo koji podrum na svijetu?» Iako naslućujemo da je nesretan, pravog Mungosa upoznajemo tek u njegovu odnosu sa starcem iz staračkog doma, Tugoljubom Prvim. On mu je pružio prijateljstvo, a Mungos mu je uzvratio brigom kao o rođenom djedu. Na kraju kada saznajemo priču o Mungosu on u nama izaziva sažaljenje i želju da mu pomognemo. Praporac Promišljeni dječak koji prvo razmisli prije svakog svog postupka. On je bio i prvi koji je Mungosu jasno stavio do znanja da ne može zavladati Ulicom lipa. «Došljak je pogledao najprije Praporca. Osjetio je valjda na neki način da je Praporac u Ulici lipa najvažniji.» Veslonožac Svoj nadimak je dobio od oca jer stalno vesla nogama na svojoj dvokolici. On je hrabar i prati Mungosa do stana, vraća se i pokušava otkriti tajnu. I sam Mungos priznaje da su Praporac i Veslonožac hrabri dječaci. «Praporac i Veslonožac bili bi opasni protivnici – ozbiljno je prosuđivao Munogos.» Veslonožac je štuljiv i bistar dječak koji brzo donosi zaključke. «Mungos zbunjeno pogleda Veslonošca. Morao je priznati, bar sebi je morao, da Veslonožac nije naivan protivnik. On ne govori mnogo, ne toliko kao Praporac, ali misli brzo. I što je još gore, točno pogađa.» Šapica Plah dječak koji često nasjeda šalama svojih prijatelja. On je dječak «... koji je dobio nadimak jer se dugo nije usudio hodati bos. Nježan, povučen, čak i naivan. Zamisli, uvjerili su ga da je pred Alkibijadovim podrumom zakopano blago!» Mungos u njemu prepoznaje «poštara» i laku metu, ali njegova pobjeda nije dugog vijeka jer ovaj mali dječak pronalazi hrabrosti da mu se suprotstavi. «Šapica je drhtao, silno napregnut i silno uzbuđen. Hoće li izdržati? Mora! Ako još jednom popusti, Mungos će ga ucjenjivati do smrti. Sada konop, a kasnije tko zna što! Možda stol ili ormar. Ili štednjak. Ili novac iz tatine novčare. Ne, neće popustiti.» Ova Šapičina hrabrost bila je ključna i za odnos ostalih prema Mungosu, bio je to trenutak kada je družina nadvladala svoj strah. Cvrkutalo Svoj nadimak je dobio zbog svoje brbljavosti i nepromišljenosti. Ispočetka se prema Mungosu ponaša kao ulizica, ali i sam ubrzo shvaća kako je to lažno prijateljstvo. Veliki Tom je najbolje opisao Crvkutala ovim riječima: «Samo Cvrkutlao nije znao izabrati stranu – reče Tugoljub Prvi. - Varaš se! Izabrao je! Doduše u podne se razbolio. Naime, htio je da povjerujem u njegovu bolest, jer mu se činilo da bi najlakše izmakao neprilikama da ode u bolnicu. Kasnije se predomislio. Izabrao je svoju ulicu. Njemu treba vremena, mora se najprije snaći u događajima, ali kad se snađe, sumnjam da bi bio lošiji od ostalih.» Latica Jedina djevojčica u družbi, hrabra i iskrena prijateljica. Ona se odmah htjela suprotstaviti grubom došljaku, ali pristaje na njegove uvjete zbog straha za prijatelje. «Ako se vi bojite, ja ću poći! – reče Latica i htjede ustati s ograde. Nije ustala. S jedne strane ju je uhvatio Praporac, a s druge Veslonožac.» Latica je vesela i dovitljiva djevojčica koja sa svojim ujakom Velikim Tomom ima vrlo dobar odnos i od njega sazna i dobije sve što poželi. Veliki Tom Liječnik i Latičin ujak. On je i veliki prijatelj djece iz Ulice lipa koji je ujedno i pun razumijevanja za njihove dječje brige. On je odrasla osoba koja se još uvijek živo sjeća svog djetinjstva i odrastanja i svih komplikacija s kojim se djeca ponakad susreću u svom odrastanju; od borbe s lošim ocjenama do uvjerenja da ih nitko niti voli niti razumije. Tugoljub Prvi Neobičan starac iz staračkog doma, i sam pomalo osamljen pa povremeno pobjegne iz staračkog doma. On prvi uočava da je Mungos Nevada samo jedan osamljeni i uplašeni dječak i uz pomoć Velikog Toma uspijeva pokazati Mungosu da nije sam i da ima onih koji će mu pomoći. Dojam o djelu: Strah u Ulici lipa počela sam čitati kao napeti kriminalistički roman u kojem jedan zao i opasan lik dolazi u mirnu ulicu, i dovodi u opsanost dobru i miroljubivu djecu koja nisu navikla na silu i grubost. Sa zabrinutošću i zebnjom sam čekala na kakva opasna i strašna djela će Mungos Nevada prisilti djecu, da bih s vremenom shvatila da čitam priču o jednom zbunjenom i osamljenom dječaku koji je sam sebe uvjerio da ga nitko ne voli. Bilo mi je drago vidjeti kako su djeca smogla snage i odlučnosti da se suprotstave Mungosu. Najljepši dio romana bili su mi ulomci u kojima se vidjelo kako dobrota i razumijevanje Velikog Toma i Tugoljuba Prvog otapaju masku neprijateljstva i kada se iza krinke Mungosa Nevade pojavljuje običan nesretni dječak Darko spreman da se suoči sa svojim slabim ocjenama i krene u borbu za stjecanje pravih prijatelja. |
Sebični div
|
SEBIČNI DIV Mjesto radnje: Divov vrt Tema: Bezosjećajnost, pohlepa i sebičnost osobine su koje ljudi moraju uvidjeti i mijenjati ih. Ideja: U životu treba činiti dobra djela i dobro će se dobrim vratiti kad tad. Kratki sadržaj: Djeca se igraju u divivom vrtu koji je prepun prekrasnog cvijeća i sočnih breskvi. Nakon sedam godina div se vraća u svoju kuću i ljutito rastjera svu djecu iz dvorišta. Sagradio je visoki zid oko svog imanja i zavukao se u kuću. Djeca se više nisu imala gdje igrati. S vremenom su divovo dvorište zavolili jedino snijeg i mraz. Izmjenjivala su se godišnja doba, a u divovom dvorištu snijeg nikad nije kopnio, lišće na granama nije listalo, ptice nisu pjevale. Jednog dana začu se pjev konopljarke, presta tuča i vjetar prestade hučati. Div skoči iz kreveta uvjeren da je stiglo proljeće. Vidjevši ga djeca pobjegoše, a u vrtu ponovno zavlada zima. Div shvati da je pogrešio, sruši maljem zid i pusti djecu da se igraju u njegovom dvorištu. Proljeće se vratilo i vrt zazeleni. Bilo je tako sve do divove smrti. Nagrada za promjenu divova ponašanja je njegov odlazak u raj. Analiza likova: Div Sebičan, pohlepan, netolerantan, ne želi ništa podijeliti s drugima. Navedene ga osobine udaljavaju od ljudi te ostaje sam i s vremenom postaje nesretan. Uvidjevši svoj pogrešan životni stav div se mijenja. Postaje tolerantan, nesebičan i voljan je sve svoje podijeliti sa drugim ljudima. Prijatelji su se vratili i div više nije bio sam i napušten. Djeca Djeca nalaze mjesto za razonodu i zabavu u divovom vrtu. Ona su bezazlena i razigrana. Boje se diva i bježe pred njim iz njegovog vrta. Opraštaju mu njegovu pohlepu i bezosjećajnost, te se vraćaju natrag u njegov vrt na igru. |
Romeo i Julia
|
WILLIAM SHAKESPEARE: ROMEO I JULIJA Tema: Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja. Ideja: Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju. Kratki sadržaj: Uvod Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji, Montecchi i Capuleti, u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capuletija. Početak Glava obitelji Capuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu. Zaplet Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života. Romeo i Julija se tajno vjenčaju. Vrhunac U jednoj svađi, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza. Rasplet Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capuletija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio, zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život. Kraj Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću. Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova: Romeo Mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuleti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji. “Zublja sama Nek od nje uči sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noći sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, čista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja ću je potražit I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.” Citat (str. 74.) Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju. “Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oči njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oči tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeća od sunca, A njezine bi oči na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.” Citat: (str. 83.) Julija Potječe iz ugledne obitelji Capuleti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka. “Iz ljute mržnje niče ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!” Citat: (str. 78.) Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom. “Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ćeš, Prisegni da me ljubiš, pa ću ja Poreći da se zovem Capuleti. ROMEO (za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA. Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti noga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sačuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bića tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!” Citat: (str. 84.) Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije. “ROMEO. Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izađi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smućen već i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“ Citat: (str. 82) ”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu sreću naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.” Citat: (str. 108.) Najzanimljivije u romanu: Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan. Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju. “LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline. I najslađi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jedući uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju –.“ Citat: (str. 107) Dojam o djelu: Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećaju ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tome živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capuletijeve. Ako Romeo i Julija možda i nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.” |
Put u središte zemlje
|
JULES VERNE: PUT U SREDIŠTE ZEMLJE Mjesto radnje: Hamburg (Njemačka), Island Vrijeme radnje: 1863. godina Tema: Putovanje profesora Otta Lidenbrocka i dječaka Axela u središte Zemlje. Osnovna misao: Treba biti uporan kako bi se nešto ostvarilo. Likovi: Stric Otto Lidenbrock, dječak Axel, vodič Hans i Marta Kratki sadržaj: U nedjelju 24. svibnja 1863 god. gospodin Otto Lidenbrock, koji je bio profesor mineralogije, a bavio se i geologijom i proučavanjem starih knjiga, vratio se kući ranije nego inače. Odmah je žurno krenuo u svoju radnu sobu i pozvao svog nećaka Axela da mu se pridruži. Stric je uzbuđeno pokazivao staru knjigu koju je toga dana kupio. Bila je pisana na islandskom jeziku i govorila je o životu norveških prinčeva u XII. stoljeću. Iz knjige je iznenada ispalo pismo koje je kasnije navelo profesora i njegovog nećaka na čudno putovanje. Dešifrirali su pismo, a u njemu se govori da je neki Arne Saknussemm preko kratera Sneffelsova Yocula bio u središtu Zemlje, i poziva da to učini i onaj koji uspije dešifrirati pismo. Kada su proučili kartu s naznačenim mjestima krenuli su iz Hamburga u Island, odakle je trebao početi njihov put u središte Zemlje. U jednom selu unajmili su vodiča Hansa koji je pošao sa njima. Počeli su se penjati na ugašeni vulkan kroz koji su trebali stići do središta Zemlje. Put je bio dug i naporan. Dok su lutali podzemnim hodnicima dječak se odvojio od strica i vodiča i potom se izgubio. Dječak ih je dugo vremena tražio. Kasnije, kada se našao između zidina, počeo je vikati i dozivati i baš na tom mjestu čuo je strica i vodiča kako ga dozivaju. Bili su jako daleko ali su se ipak čuli. Stric je rekao dječaku da kaže jednu riječ i pogleda na sat, pa će izračunati koliko su udaljeni. Dječak je krenuo dalje i slučajno se poskliznuo i pao. Kad se probudio nalazio se u spilji gdje su ga donijeli stric i vodič. Njemu se učinilo da čuje pjusak valova. Stric mu je rekao da se odmara. Kada se oporavio opet je čuo valove. Uskoro su naišli na more pod zemljom. |
Regoč
|
IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ: REGOČ Bilješke o piscu: Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu, posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela. "Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. godine. Mjesto radnje: Legen grad, selo Vrijeme radnje: Davno Tema: Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati kraj. Osnovna misao: Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu. Likovi: Regoč, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed Kratki sadržaj: Jedne ljetne noći dok su čuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom običaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela nekako uspjela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji je Regoču zakačila za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom misleći da će umrijeti, jer će Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. No, prevarila se. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa. Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašli su na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao da joj više neće trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. Liljo je znao da će i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji kako bi voda otišla i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoč, koji im je želio pomoći ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje. |
