četvrtak, 29.04.2010.
Život nakon bacanja atomske bombe
Nakon rata Sadako je opet živjela sa cijelom svojom obitelji. Živjeli su u jako teškim uvjetina jer je njihova kuća i sve bilo uništeno. Obitelji su patile zbog gubitka imovine a i voljenih ljudi. Preživljavali su skupljajuči svakakve stvari (metalne predmete..) pa cestama i prodavajuči ih. Kasnije se otkrila još jedna negativa strana atomske bombe- opasne zrake zbog radijacije. Kao da svi ljudiski životi za vrijeme bacanja nisu bili dovoljni.
Bacanje bombe
Sve se zbilo u jednom kratkom trenutku. Ljudi su radili uobičajne poslove kad ih odjednom više nije bilo. Više nije bilo ni njih ni gradiva. Srečom Šigeo je bio ispod vode, no Sadako nije. Bacanje bombe jako osuđujem. Svi ti civili ništa nisu bili krivi. Ubijeni su samo nevini ljudi, a drugi oboljevaju zbog radijacije. Atomska bomba nije donjela ništa dobro ovom svijetu. Bez njih bi rat ionako ubrzo završio jer je Japan bio pred samom kapitulacijom. SAD je bacio bombu kako bi zastrašio SSSR. Tko takav način zaustavljanja rata ne smatra bolesnim onda je on bolestan.
http://www.h-alter.org/admin/fckeditor/Image/0807/Hiroshima.jpg
-> slika praska
Sadako
Sadako je glavni lik ovoga djela. . Mala bucmasta djevojčica. Bila je pametna i hrabra. Uvjek je poslušala što joj je njeni brat rekao , bio joj je uzor. Sadako mi se najviše sviđa. Imala je vjeru u jednu legendu. Do zadjeg dana je vjerovala da će ju 1000 ždralova spasiti od tužne , trgične smrti koja joj je dijagnosticirana 10 godina poslje bacanja bombe. bila je bolena zbog radijacije. Njezina vjera i nada u život pokraj sigurne smrti vukla me da čitam knjigu. Ona i njezina životna priča su srce ove knjige.
Sadako i Šigeo
Šigeo je bio Sadakin stariji brat. Oni su bili dobra djeca, odgojeni po njihovim običajima. Poštovali su starije i uvijek bili spremni pomoći. Puno su se žrtvovali sa obitelj. Šigeo je jako volio Sadako. Tjekom rata bio joj je jedina potpora i uvijek ju pazio. Nastojao je priskrbiti hrane za nju. Pomagao joj je u svemu kao i kod izrade 1000 ždralova. Šigeo je brata jako voljela. Bila je mala i nije sve razumjela al ga je ipak slušala.Ponekad joj je Šigeo malo teže nešto objasnilo i to miu je išlo na živce. Šigeo je toliko volio Sadako da se nije mogao pomiriti da će ona umrijeti. To je bila prava, neraskidiva bratsko-sestrinska ljubav.
Život prije bombe
Ljudi su u Japanu prije bombe živjeli nemirnim i jadnim životom. Nije bilo dovoljno hrane, poslova, prijateljstva i dobrih ljudi koji ti mogu pomoći. Žene su obavljale muške poslove no bile su manje plačene. Brinule su se o djeci i o svemu ostalome jer su muškarci morali u rat. Starci su dobivali nešto malo hrane, no ne dovoljno za preživljavanje pa su se morali svakako snalaziti. Djeca su bila prepuštena sama sebi. Majke na poslu, očevi u ratu. Gladovala su i dosađivala se izvan kuće, nisu išla u školu. Vani su pokušavali naći bilo kakvu igru dok su neprijateljski avioni letjeli iznad njihovih glava. Svaki komadić hrane jako se cijenio. Glad, siromaštvo i neimaština pogodila je obične ljude.
Mišljenje o djelu
Ovo djelo je jedna vrlo potresna priča koja nam pokazuje kako je bilo u vrijeme bacanja bombe, prije i poslje toga. Knjiga mi se izričito svidjela zbog toga što preko nje mi saznajemo o svim grozotama bombe koje su se dogodile tada, a i poslje. Ljepoti knjige pridonosi i vjera male Sadako koju je vjest o bolesti potresla, ali je ipak vjerovala da če preživjeti ako napravi 1000 ždralova. Knjiga je naravno i tužna. Nitko na te grozote nemože ostati ravnodušan. Osuđujem kao i pisac i jednu i drugu stranu. Rat nikad nije ni trebao početi.
Lorena Krajnc
8.b
