SVE I SVAŠTA,NIŠ I NIŠTA
01.12.2008., ponedjeljak
Romeo i Giulietta
|
O piscu: William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiću Stratfordu na rijeci Avon u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan građanin, pa je bio čak i biran za gradonačelnika. Međutim, oko 1577. obitelj je zappala u materijalne poteškoće i osiromašila. Godine 1582. William se ženi s osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se rađa kći Susan, a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit. Shakespeareu se zameće svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u Londonu i da se bavi glumom i pisanjem drama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo, a njegove drame su često izvođenje te stječe ugled najboljega engleskoga pisca komedija i tragedija. Finacijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog kazališta ˛ The Globe˛. Potkraj života vraća se u rodni Straford, gdje umire 1616. DJELA: Shakespeareove drame ( njih 37 ) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Najpoznatije su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbet ( tragedije); San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica ( komedije ). Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi ljubavni Soneti. Sadržaj: U moćnim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se žestoko neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju. Jedne tople srpanjske nedjelje gradom šeću Samson i Grgur Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukaže se kada sretnu sluge iz suparničke obitelji Montecchi. Dolazi do tučnjave i borbe mačevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju uključuju čak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu uspijeva prekinuti tek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje obitelji da će ih drastično kazniti budu li se neredi ponovili. Stari Montecchi i njegova supruga sretni su što u tučnjavi nije sudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponašanje u posljednje vrijeme je čudno: noću luta šumom, bolno uzdiše, izbjegava društvo, a preko dana zatvara se u svoju zamračenu sobu. Zabrinuti roditelji pokušavaju saznati od Benvolija, Romeova rođaka i najboljega prijatelja, što je tome uzrok. Benvolijo uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoložio, Benvolio predlaže da navečer tajno pohode bal koji priređuju Cappuletijevi, uvjeravajući ga da će ondje među veronskim ljepoticama pronaći lijek svojoj bolesti. Iako ima čudan predosjećaj da će se dogoditi zlo, Romeo prihvaća prijateljev prijedlog. Za to vrijeme u domu Cappuletijevih uzbuđenje raste. Ne samo zbog bala koji se treba održati već i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je došao isprositi Cappuletijevu kći Giuliettu. Stari Cappuleti izjavljuje da je Giulietta još premlada za udaju, no ne skriva svoje zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodišnja Giulietta prekrasna je djevojka puna života. Još neiskusna u ljubavi, smjerno obećava ocu da će se nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala na plesu. No te noći Giulietta susreće Romjea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada Tebaldo, nećak gospođe Cappuleti, prepozna maskiranog Romea i hoće se odmah s njim obračunati. Stari ga Cappuleti uspijeva nekako smiriti, ali ne i zatomiti njegovu želju za osvetom. Nakon bala, Romeo se nađe u vrtu ispod Giuliettina prozora. Dvoje zaljubljenih zaklinju se na vječnu ljubav i odlučuju se vjenčati. Fra Lovro, franjevački redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i strasne ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenčati, nadajući se da bi njihovo vjenčanje moglo prekinuti krvave sukobe između njihovih obitelji. Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenčao s Giulietom, ztaiće svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svađi sa Tebaldom, koji je došao osvetiti se. Tebaldo naziva Romea huljom i izaziva ga na dvoboj, no Romeo ne prihvaća borbu. Izjavljuje da Cappuletijeve voli jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenađeni Romeovim ponašanjem. Vatreni Mercuzio prihvaća Tebaldov izazov. Prije negoli ih Romeo uspijeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija. Ispunjen osjećajem krivnje i nabujale mržnje zbog stradalog prijatelja, Romeo nasrće na Tebalda. U borbi na život i smrt, Romeo pobjeđuje svoga suparnika. Zbog Tebaldovog ubojstva, Romeo mora u progonstvo. Giulietta s uzbuđenjem iščekuje svoju prvu bračnu noć kad stiže dadilja s lošim vijestima: njezin rođak Tebaldo je mrtav, a knez je potjerao Romea iz grada. Giulietti, skrhanom bolom, dadilja otkriva da se Romeo sakrio u ćeliji kod fra Lovre. Stari Cappuleti strašno je pogođen Tebaldovom smrti, a još više patnjom svoje miljenice Giuliette. Stoga odlučuje da je najbolje odmah sve pripremiti za Giuliettino vjenčanje s grofom Parisom. No Giulietta se odbija udati za Parisa, što naljuti starog Cappuletija. Ne nalazeći od nikoga razumijevanje i pomoći, Giulietta odlazi fra Lovri koji smišlja opasan plan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak koji će na 42 sata zaustaviti njezino disanje pa će svi pomisliti da je mrtva. Kroz to vrijeme fratar će poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom će se Romeo i Lovro sakriti u grobnicu i pričekati dok se Giulietta ne probudi. Romeo će je odvesti sa sobom, a kada fra Lovro objavi da su vjenčani, moći će se oboje vratiti u Veronu. Giulietta ispija napitak. Idućeg jutra, kada je dadilja došla u Giuliettinu sobu kako bi je pripremila za vjenčanje, vidi njezino beživotno tijelo i u kući Cappuletijevih zavlada duboka tuga. Fra Lovro šalje Romeu poruku, no pismonoša ne uspijeva stići do Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stiže do njega i priopći mu da je Giulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u Veronu. Pred grobnicom nalazi žalosnog Parisa, koji ga ne želi prpoustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa. Posljednja Parisova želja bila je da bude pokopan uz Giuliettu, što mu Romeo i obeća. Kada ugleda svoju voljenu Giuliettu, Romeo, misleći da je mrtva, ispija otrov i umire. Fra Lovro požurio je u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta probudi. Kada je stgao našao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak prestaje djelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav, ne želi izaći iz grobnice. Uzima Romeov bodež i ubija se. Tragična smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula dugogodišnju mržnju. Tema djela: Tema ove tragedije je velika ljubav Romea i Giuliette, čije su obitelji u svađi. Mjesto radnje:Mjesto radnje je talijanski grad Verona. Vrijeme radnje: Vrijeme radnje je početak 16. st. Radnja se odvija tokom pet dana. Likovi:Likovi ove tragedije su: Romeo Montecchi, Giulietta Cappuleti, Mercuzio, Benvolio, Tebaldo, gospodin i gospođa Cappuleti, gospodin i gospođa Montecchi, fra Lovro, Giuliettina dadilja i sluge. Romeo Montecchi: pametan je i simpatičan mladić pun plemenitih vrlina. Na početku Romeo je zaljubljn u lijepu Rozalinu koja ne mari za njega. No to i nije prava ljubav. Nju će otkriti tek kada upozna Giuliettu. Romeo je pomalo sanjar, osjećaji su mu najvažniji i ne obazire se na realan svijet koji ga okružuje. Kada upozna Giuliettu potpuno je zaluđen njome, ta zaluđenost i nedostatak zdravog razuma tjeraju ga da počini ubojstvo . |
Starac i more
|
ERNEST HEMINGWAY: STARAC I MORE 1.BILJEŠKA O PISCU Ernest Hemingway je poznati americki pripovjedac ovog stoljeca. Živio je od 1898. do 1961. godine. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istaknuo romanom o I. svj. ratu “Zbogom, oružje”, romanom o španjolskome gradanskom ratu “Kome zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rada”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu” itd. 2.TEMA Tema ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. 3.IDEJA Možemo reci da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o covjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjaceg neprijatelja. 4.KRATAK SADRŽAJ UVOD I POCETAK:U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a takoder i malog djecaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo nacin starcevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose medu ljudima, tj. starca i ostalih mještana. ZAPLET:U zapletu se pocinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i djecak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naide na ribu, mnogo vecu nego što je i pomislio. Vec na pocetku je svjestan da ce imati puno muke i posla da je savlada. VRHUNAC:Starac, camac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeca dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraca se polako ploveci prema obali i razmišljajuci kako borba nije završila i kako ce ga sada poceti napadati more. I doista, tek tada pocinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraca kuci dotucen, a na neki nacin i poražen. RASPLET:Suprotno njegovom osjecaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeca poraženim. 5.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog covjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreci protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujuci kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jacinom i velicinom, uzbuden je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jacim. Starac je primjer covjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja. “Bori se", rece on. "Borit cu se dok ne umrem." Ali, sada, u noci bez tracka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra ucini mu se da je vec možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je osjetiti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leda na dasku, siguran da nije mrtav. Leda su mu to potvrdila.” citat, str. 89. “Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je? Ili je onda još veci?” citat, str.82 “Vec se citav sat smrkavalo starcu pred ocima, a znoj mu je pekao oci i opekotinu iznad ociju na celu. Nije se plašio svjetalaca koja su mu igrala pred ocima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlacenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu - a to ga je zabrinjavalo.” citat, str.69 SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potjece iz siromašne obitelji, i sam je siromašan, što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuce. “Starac je bio tanak i suh, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca s površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica, a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlacenja konopaca s teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim ociju, izgledalo staro, a oci su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.” citat, str. 13 “Koliba je bila sagradena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane "guano", i u njoj se nalazio krevet, stol, stolice, kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuhati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od prešanog, isprepletenog lišća žilavog guana visjela je slika svetog Isusovog srca u boji, kao i slika Gospe od Kobre.” citat, str. 18 No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag djecak Manolin, a može se reci da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za djecaka Manolina, želi ga poucavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj. “Djecaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraca svojim malim camcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupcad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.” citat, str. 13 “Djecak vidje da starac diše i onda ugleda starceve ruke i poce plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kave, i plakao je silazeci.” citat, str.94 6.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu izmedu starca i ribe. Taj dio nosi simboliku citave pripovjetke, jer nam predocava težinu i bespoštednost borbe covjeka za opstanak. Zato u tom djelu dolazi do izražaja starceve osobine kao što su : 1.Hrabrost “Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike vidjeti mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna, privezan je za najvecu ribu koju je ikada vidio, vecu od svih koju je ikada cuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrcena kao kandže u orla.” citat, str. 52 2.Poštovanje prema protivniku “Ipak cu je ubiti", rece on. "U svoj njenoj velicini i slavi." Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazat cu joj što sve jedan covjek može uciniti i izdržati.” citat, str. 54 3.Suosjecanje zbog ubijanja “Riba je takoder moj prijatelj", rece glasno. "Takvu ribu nisam nikada vidio niti cuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas nitko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.” citat, str.60 “Tada mu bi žao velike ribe koja nema što za jesti, no odlucnost da je ubije ni za casak ne popusti, usprkos tome što ju je žalio. Koliko ce ona ljudi nahraniti! Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu? Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada covjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.” citat, str.61 “Ubit ceš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to. Nikad nisam vidio vece, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Dodi i ubij me. Svejedno mi je tko ce koga ubiti.” citat, str. 73 4.Izdržljivost, ustrojnost “Vec se citav sat smrkavalo starcu pred ocima, a znoj mu je pekao oci i opekotinu iznad ociju na celu. Nije se plašio svjetalaca koji su mu igrali pred ocima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlacenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu - a to ga je zabrinjavalo.” citat, str.69 5.Pobožnost “Nisam pobožan", rece on. Ali, izgovorit cu deset "Ocenaša" i "Zdravo, Marijo" samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otici cu na poklonjenje Kobreanskoj djevici.” citat, str.53 7.METAFORICNOST Metaforicnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnošcu i mudrošcu. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogucnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simbolicnost je u prikazu borbe covjeka i prirode. Riba je bila fizicki jaka, ali covjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom covjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki nacin i dobiva i gubi. 8.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU) Ova pripovjetka E. Hemingwaya je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se covjek susrece u životu. Takoder je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upecatljivosti price. Okosnica je covjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu pricu treba svakako procitati i pamtiti. “Ali covjek nije stvoren za poraze<<, rece on. >>Covjek može biti uništen, ali ne i pobijeden." citat,str. 80 |
                            |
Junaci Pavlove ulice
|
F.Molnar - Junaci Pavlove ulice Bilješka o piscu: Ferenc Molnar je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku. Bilješke tijekom čitanja: pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu učenika 4. razreda - Čonakoš šalje pismo Boki u vezi sastanka na grundu - vrlo lijepo je opisan grund koji je dječacima iz Pavlove ulice značio beskrajnost i slobodu - Nemeček na grundu susreće Feri ača koji krade njihovu zastavu - dječaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika - Čonakoš, Boka i Nemeček odlaze na otok u botaničkom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom "Tu su bili dečki iz Pavlove ulice. " - hrabri Nemeček sam odlazi kod crvenokošuljaša, oni ga uhvate i bacaju u vodu "a on iz vode gleda tako tužnim pogledom kao kakva žalosna žabica" - dječaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda - hrabri mali Nemeček se razbolio - Gereb šalje pismo u kojem otkriva plan crvenih košulja, moli da mu oproste i opet prime u svoje društvo - započinje borba za grund "dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poželjeti. " - borba je opisana kao žestok susret dvije grupe dječaka "a mala truba je odjeknula u znak da tvrđave otpočnu s bombardiranjem. Pješčane bombe počele su letjeti. " - Nemeček je jako bolestan "taj tako veseli pješak, a sada tako žalosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio. " - Boka saznaje da će se na grundu, kojeg je toliko volio i borio se za njega, graditi nova zgrada "čitav svijet okretao se oko Boke, počeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce. " Doživljaj djela: Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da me taj roman na kraju rastužio. Sadržaj: Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili su "einstand" a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček. Grund je bio njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke hrabrosti. Mjesto i vrijeme radnje: Radnja je smještena u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu "ono je peštanskom djetetu ravnica, poljana, livada. ono za njega znači beskrajnost i slobodu." Vrijeme radnje je mjesec ožujak ("mart") "prozori su bili širom otvoreni tog martovskog dana." Mislim da se radnja romana događa krajem prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća. tema djela:Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka. Ideja djela: Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići bolji rezultati, nego svađom i borbom. Analiza likova: Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele, Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri, Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac - Nemeček - mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji kao takvog žele u svojoj družini. Bio je "običan vojnik" pa su mu svi mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teška bolest skrhala je tog malog junaka "u krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu. " - Boka - hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali "jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko, pošteno i muški opstati na svom mjestu." Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na "njegovom" grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce. - Feri ač - krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan. Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka. Analiza stila:Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka. Književna vrsta: dječji pustolovni roman |
Benediktinci
|
Benedikt se rodio oko 480.g. u Norci,malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda.Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja.498.g napustio je Rim i studije.Kako bi našao Boga u što većoj mjeri,nastojao se osloboditi svih prepreka koje bih ga mogle spriječiti.Želja za svojim idealom odvela je Benedikta u potpunu samoću.Možda je na taj izbor utjecala i sama lektira o životu,strogosti,samoće i pokore mnogih redovnika tamo daleko na istoku.Životopisci spominju da je osjetio veliki pritisak,protiv njega je postupio veoma odlučno.Svukao se i gol bacio u kupine,koje su ga dobrano izbole.Još jedno važno iskustvo doživio je Benedikt.Prihvatio se vodstva neke monaške zajednice u Vicovaru.Bio je to težak posao, jer kod pojedinaca te zajednice bilo je mnogo samovolje i neposlušnosti.Benedikt je htio uvesti red,ali ga raspušteni monasi htjedoše otrovati.Pružili su mu čašu otrovanog vina i samo ga je čudestan božiji zahvat spasio od smrti.Kasnije će Benedikt napisati svoje pravilo Pius Parsch koje glasi ovako:knjiga vrijedna za stoljeća,odgojna knjiga za sva vremena. Benediktinci u Hrvatskoj Benediktinski je red najstariji crkveni red na zapadu.Utemeljio ga je Sv.Benedikt oko 529.g u Montecassinu,pod izrekom:“ora et labora“ (moli i radi).Već po doseljenju Hrvata u novu domovinu oni dolaze u dodir s benediktincima.Benediktinac opat Martin dolazi u naše krajeve da sakuplja moći krščanskih mučenika.Ubrzo nakon njega dolaze i drugi benediktinci i na ovim prostorima počinju osnivati svoje samostane,kako u primorskom tako i u kontinentalnom djelu današnje Hrvatske.I tjekom cjele naše povjesti oni su odigrali vrlo važnu ulogu u odgajanju naroda na vjerskom i kulturnom polju.No zbog raznih razloga mnogi su njihovi samostani bili s vremenom napušteni,a konačan udarac zadala im je Napoleonova okupacija hrvatskih krajeva kada su svi samostani zatvoreni,a benediktinci protjerani. Poznatiji samostani:Ćokovac iznad Tkona na otoku Pašmanu danas je jedini muški samostan ovog reda u Hrvatskoj.U Mađarskoj je poznat samostan u Pannonhalmi(sveta gora Mađarske).Sv.Benedikt umro je 21.ožujka.547.g i njegov se blagdan stoljećima.Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte cassino.To je mjesto koje će posjetitelj rijetko kada zaobići jer na njemu se osim svetčeva groba,može još mnogo toga lijepoga vidjeti. |
Sretni kraljević
|
IME I PREZIME PISCA:Oscar Wilde PODATCI O KNJIZI:Divič,Zagreb,1999. BILJEŠKE O PISCU:Engleski književnik irskog podrijekla Oscar Wilde rođen je 1856.godine u irskom gradu Dublinu,školovao se na Oxfordu.Pisao je pjesme,romane i drame.Najznačajnija su mu djela:zbirka bajki Sretni kraljević i druge bajke,prvi put objavljena 1888.godine,roman Slika Doriana Graya,drama Saloma i mnoge druge.Umro je u Parizu 1900.godine,gdje je i pokopan. VRSTA DJELA:Sretni kraljević i ostale priče iz ove zbirke nazivaju se suvremenim bajkama. Radnja suvremene bajke je nestvarna. TEMA DJELA: Sreća nije u posjedovanju. VRIJEME RADNJE I MJESTO RADNJE: Kao i u svakoj bajci vrijeme i mjesto nisu točno određeni. Radnja ove bajke odvija se u jednom gradu u vrijeme jeseni, tj. početaka zime. FABULA: 1.Građani se dive kipu i lastavić ostaje u gradu. 2. Susret kraljevića i lastana. Lastan postaje kraljevićev glasnik. 3. Kraljević daruje svoje dragulje i rubine siromasima. 4. Gradonačelnik uklanja kip kraljevića i lastavić umire. 5. Kraljević i lastan su u raju. GLAVNI LIKOVI: 1. Kraljević- je kip koji stoji visoko nad gradom na visokom stupu. Njegov vanjski izgled je prekrasan.Sav je bio u krašen lističima od zlata.umjesto očiju imao je dva sjajna safira.Sretni kraljević nikada ni u snu ne pomišlja,da bi plakao zbog nečega. Citat str 7 „Sav je bio ukrašen lističima od žežena zlata.Na mjestu očiju imađeše dva sjajna safira,a krupan rujan rubin blistao na krsnicama njegova mača.“ 2.Lastan-mala i obična ptičica,hitrovita i tvrdoglava.pomaže kraljeviću i postaje mu glasnik.Žrtvuje se za siromašne i voli kraljevića.Malom lastaviću je bilo hladnije i hladnije,no on nije htio napustiti kraljevića.I na kraju lastan umire od hladnoće. Citat str. 16 „ubogom malom Lastanu bivalo sve studenije i studenije,ali ne htjede otiči od kraljevića.“ DNEVNIK ČITANJA:Meni se ova bajka jako dopala jer govori o ljubavi i požrtvanosti mladog Lastana.Sretni kraljević nakon sretnog života otvara svoje oči i srce kako bi vidio patnju siromašnih.Kako bi pomogao siromašnima, pomaže mu hrabra mala ptičica Lastan.Lastan poskida sve rubine,safire i zlato te daruje ih siromasima.Kako je lastanu bilo sve hladnije i hladnije,ali nije htio napustiti kraljevića, jer mu je bio drag.Mali lastavić govori sretnom kraljeviću da odlazi,ali kraljević je mislio da mali lastan ide u Egipat , lastan mu na to odgovori da ide putem smrti i poljubi lastavić kraljevića i padne kod kraljevićevih nogu.Kraljevićevo srce se raspukne na dva djela od tuge i on zajedno s lastavićem pođe u smrt.Jedino što mi se nije svidjelo jest to što je ova bajka bila jako |
Trojca u Trnjuuuuuuuuuuuuu
|
Ime i prezime pisca:Pavao Pavličić Naziv djela:Trojca u Trnju Izdavačka kuća,mjesto i godina izdanja:Hrvatska tiskara,Zagreb 1992 Vrsta djela:Pustolovni roman za djecu Mjesto radnje:Zagrebačko naselje Trnje,baraka,Dagave Citat str. 6 „Njihovo naselje zvano Dugave,bilo je dovršeno tek tog proljeća i još je veoma nalikovalo na gradilište.“ Citat str. 7 „Baraka je bila smještena uz samo korito potoka koji je tuda tekao prije nego što je naselje izgrađeno,a onda su njegov tok presjekli cestom,i to na dva mjesta.Ali,ostalo je korito,vrbe,razni krupni otpad,korov i baraka.“ Citat str. 8 „Usput im je Hrvoje objasnijo kako mora u Trnje da bi nahranio psa i mačku.“ Vrijeme radnje:Ljetni praznici Citat str.6 „Praznici tek bili počeli i cijelo ljeto je bilo pred njima.“ Citat str. 7 „Pred njima je bilo cijelo ljeto i baraka je mogla poslužiti za najrazličitije namjene“ Tema djela:Potraga za Hrvojem i pljačka banke Glavni likovi:Hrvoje,Braco,Tut Hrvoje-živi u novoizgrađenoj kući u Dugavama.Rado odlazi u Trnje gdje je prije živio i gdje ima puno prijatelja.Najviše voli djevojčicu Bibu i dedeka Solarića.Hrvoje je plemenit,hrabar,snalažljiv i uporan. Citat str.9 „Bili su dobro pogledali i Hrvoja,i njegove bistre plave oči iza naočala,njegove obrve koje su stalno bile uzdignute,kao da se čudi,pogledali bi i čak njegove malko klempave uši...“ Citat str. 121 „Otišao sam do Bibe i sve joj ispričao.Onda sam se vratio ovamo u Dugave.Ali nisam mogao kući,jer je Cvik stalno sjedio na platformi i čekao kada ću naići. Braco-živi u istoj zgradi kao i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se rastavio od mame. Dobar je prijatelj i inteligentan. Po svojim osobinama pravi je vođa. Citat str. 5 „Pravio se važan,ne samo zato što je pištolj bio njegov,nego i zato što je doista bio najbolji strijelac.“ Citat str. 8 „Braco je pomalo ismijavao Hrvoja što se nikad ne želi zamjeriti ocu.Jer,Braco nije imao oca ili on to barem tako tvrdi.“ Tut- Tut je najmanj od trojice dječaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u svim akcijama iako se boji.Prilično je brbljiv, pa često dovodi sebe i prijatelje u neugodne i smiješne situacije. Žgoljav je i slabašan,stalno radi sklekove kako bi ojačao. Citat str. 6 „Tut je uvijek tako govorio ,jer on je sve trenirao:i pucanje iz pištolja, i matematiku, i pjesmicu napamet, i švercanje tramvajem...Bio je veliki sportaš i stalno je hodao u trenirci,a ipak,bio je malen i žgoljav kao šibica.I stalno je pipao mišiče,svoje i tuđe.“ Sporedni likovi:Biba,dedek Solarić,Rista,Hrvojeva mama,Bracina mama,Valent,Cvik,Tetovirani dr.Petelić... Dnevnik čitanja:Mene je posebno dojmio i nasmijao Tut.Zato što ga je pisac prikazao na dojmljiv i humorističan način.Humorističan mi je bio zato što u svakoj pustolovini ili posjetu bio užasno nestrpljiv te bi skakutao i radio sklekove po cijeloj prostoriji.Kada bi pucali iz pištolja Tut bi promašio te rekao:lako vama dečki vi uvijek trenirate,a ja nikad.Stalno govori kako će on sve trenirati. Tut je bio najmlađi među dječacima. Osnovna misao djela:Prijateljstvo i odanost prijateljima. Poštenje, humanost i zajednički rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata. Zločin se za ispunjenje ciljeva ne isplati. Bilješke o piscu: Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 1946. godine. Piše romane, eseje i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveučilišni profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalističkih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mladež. Značajna su mu djela: "Plava ruža", "Umjetni orao", "Dunav", Vukovarske razglednice", "Trojica u Trnju", vrata" i "Pok"Zeleni tigar", "Koraljna ora". |
lektira zagrebačka pričaaaaaaaaa
|
Ime i prezime pisca:B.D.Matković Podaci o knjizi:Mladost,Zagreb,1987 godina Bilješke o piscu: Blanka Dovjak Matković rođena je 1920. u Zagrebu. Dječje knjige su Neobična ulica, Priče iz Dubrave, Neke male važnosti, Zagrebačka priča.Nagrađivana je za kajkavske pjesme i priče za djecu.zastupljena je u antologijama,školskim udžbenicima i u pet stoljeća hrvatske književnosti.Umrla je u Zagrebu 1993 godine. Vrsta djela:roman Tema djela:u prvom djelu romana opisuje se sretno razdoblje u kekečinu životu.u drugom djelu romana opisuje se smrt tateka,mame... Vrijeme radnje:Ljeto,zima Mjesto radnje:kuća,ulica,Zagorje,Zagreb i bolnica. Fabula: Dolazak Milke Rađenje prvoga sina Boreka Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku Stigla je nova pomoćnica, a Kačkica nije bila zadovljna sa njom. Majka se razboljela i odveli su je u bolnicu.Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula.To je jako pogodilo njezinu obitelj Tetek je počeo piti.Kačkica i Milka bile su jako tužne .Pali su u krizu i nisu imali što jesti. Tatek je počeo prodavati i druge vrijedne stvari mijenjati za novac.Tako su živjeli neko vrijeme Kada je bila gotova školska godina Kačkica i Milka otišli su u Zagorje U Zagorju su bili dva mjeseca Jednog dan došlo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je Persida kupila njihovu kuću na dražbi.Oni su se vratili u Zagreb. Kada su htjeli ući u kuću vidjeli su da brave na vratima nisu iste.Sve njihove stvari Persida je izbacila na ulicu.Oni su si našli novi dom u podrumu jedne kuće.Tatek je preminuo. Glavni likovi:Kečkica,Milka,mamica i tatek. Sporedni likovi:Borek,Berti,učiteljica,pradjed,Pepica,Persida... |
