la vida termina

Evo me, jos jedan u nizu kraj...
sebe gledam, mirnija nego ikad prije
uspjela sam ovaj put, pobjeci od svojih demona
uvjek mislimo da smo najpametniji, da smo vrh onoga sto mozemo biti
da smo u pravu
previse toga se desilo, pala sam i prsnula u sitne komadice
i neko me je sastavio i zaljepio, ali neki djelovi su na pogresnom mjestu
a neki fale
ne vide ljudi moje pukotine
nekima su smjesne sve moje drame
ako sam preosjetljiva, nisam slaba
ako sam emotivna, nisam iracionalna
kod mene su samo misli i osjecanja u razlicitim sinama
i ja pokusavam da nadjem ravnotezu izmedju onoga sto zelim
i onoga sto bih trebala
nekad se razocaram u ljude i sebe
i ovaj svjet sto ne zna vise sta hoce
novo auto ili put u Tajland,
kad imas dovoljno da prezvis, zar nije vrjeme da se prestane razmisljati o sebi
i poceti razmisljati o drugima
steta sto sam ekstremna u mislima a ne u djelima
puno toga sam u mislima

Kidaju se djelovi mene
polako, komad po komad
ne mogu da prestanem,
moja droga su ideje
one me hrane i prazne,
sad vise prazne
ja ne znam stati
Zivot ide dalje
sjecam se kad sam sebi mogla sve objasniti
sve babaroge otjerati sa par recenica u dnevniku
mozda su samo neki dani takvi
koza mi postane tanja
puca, rjeci mi postanu teze, tuplje

Jos jedan izbor. Mozda
Sve teze mi te je ostaviti
Sve vise me tjelo veze za tjelo
I nije me strah
Cekam odgovor na pitanje sto nisam postavila
Pitam se da li zelim "da" ili "ne"
Pustim muziku da ne cujem
Mozda
"Mozda" je bilo jedno divno stanje
Mozda je vrjeme da napustim "mozda"
Mozda ne
Nekada sam sam te ostavljala i bojala se da mi neces oprostiti
Ako te sad ostavim, strah me da necu sebi oprostiti
Strah me da cu se promijeniti i zaboraviti
osjecaj tihog zadovoljstva na tvom ramenu
ispunjena tvojim mirisima
zadivljena tvojim izborom muzike
tvojim rjesenjima sitnim svakodnevnim problemima
...
mozda cu biti druga, ponovo, mozda ovaj put neces cekati
da