la vida termina

vi sto ste svoje zivote dali za slobodu, mlada lica, nasmijana... za slobodu, ne svoju, vi je necete dozivjeti... sigurno niste ovo planirali, ovako otici... kamen u glavu... cudno je nekom kao meni razumjeti to... niste mi bili stvarni dok vam nisam vidjela lica, mlada lica, godina moje brace...

http://1000memories.com/egypt

trudim se da natjeram druge da osjete... da zazale... da bar se zainteresiraju za to sto se vama desava. ali ne mogu ih ni kriviti, njima je to toliko van njihove stvarnosti i drugacije od njihovih svatanja zivota, da je nemoguce razumjeti, nepojmljivo...
ne krivim ih... ali se ne predajem... moj doprinos je mali... ali to je nebitno...

taj je dan u mjesecu... dan kad mi se sve cini tuzno ljepo... plakala sam nad notama za klavir! zivjela si fantastican zivot... ma ne, ti si bila fantasticna... ne zivot... kad jednog dana odes, znaj to... zivot nas mjenja, stvarno nas mjenja... pogotovo oni sto bas moraju proziviti svaku emociju dvostruko, oni se vise trose... ljute i tuguju i zale vrjeme sto izmice... i ljude oko sebe... ja zivim zivot sto biram... ne znam da li sam sretnija od ikog drugog radi toga, mozda sebi vise prastam radi toga...