la vida termina

Kuci
Nakon Hrvatske bio je Berlin, pa Norveska. Dosla puna ideja i zelje za zivotom. S je divan. Mislim da sumnja da nisam bila njegova ovo ljeto, bar ne u mislima. Mislim da ne zeli da zna. Cudilo me to da moja osjecanja prema njemu nikako nisu bila u konfliktu sa osjecanjima prema M. Cudilo me sto me nije grizla savjest. Sad me malo gricka. I pored cinizma kojim sam se ogradila, ne mogu se ubjediti u to da moje odstupanje od nas nije bilo protiv mojih principa. Ipak vjerujem u Iskrenost. Ali moje laganje nije pocelo sa M. Pocelo je kad sam pocela da zamisljam buducnost bez njega, daleko prije. Kad sam trazila skolu u New York-u, kad sam odlucila da ipak zelim zivjeti van Svedske ma sta radila, kad sam nasla sebe van nasih snova i pocela sanjati individualno. On ne zna koliko sam odstupila od bajke o stvaranju familije, od zivota u ovom stanu... A volim ga. Ali ne volim sebe. Ne ovako. Mislim da jos nije vrjeme da se upale lampice u mozgu, jos nije vrjeme za kocnice.

Eto, zavrsilo se i ovo. Bez da je i pocelo. Moj D to naziva borbom protiv patriarhata. On je uvjek tako intelektualan. Ali sam danas prazna. Odlazim za par sati i sad je sigurno da nista nece biti od mojih fantazija da dozivim cisto fizicko zadovoljstvo sa nekim ko me samo na taj nacin privlaci (D: Jebi i ne osvrci se). Dozivljavam to kao neuspjeh. Moje tjelo jos gori. Opsesija seksom ili fantazijama. Ne zelim sebi priznati da mozda ne bih mogla biti u stanju da krocim toliko van ramova moje kulture, mojih licnih strahova i definicija sebe. Ne zelim da smatram ni sebe i ne svoje tjelo necim dragocjenim, necim zasta muskarac treba da se trudi. Koliko god zvucalo ljepo, to me stavlja u inferiornu poziciju i uskracuje mi moju licnu potrebu za seksom. Ne znam u stvari, mozda to uopste ne bi bilo za mene. Ali me nervira sto ne znam. I kako je krenulo tesko da cu saznati. Ucinila sam sta sam mogla, bez da predjem preko mog ponosa. Javljao mi su u po noci, tad mu ne bih dosla. Nisam ni mogla pred rodjacima da se pokupim i odem sa njim kuci. U biti, bila je glupa situacija. A i nisam vjerovatno bila spremna. Sad su mi neke stvari tako smjesne. Kad je rekao: Pokazacu ti Dalmaciju. (D-ov komentar: Pokazacu ti Dalmaciju u mojim mudantama). A ima tako slatke zube. Tugujem za fantazijama koje nisam prozivjela. I da jesam vjerovatno bih opet tugovala, ali bi bar znala.

vrucina, nervoza, stres...
nocas sam lezala u krevetu, ispunjena srecom, htjela sam plakati tu okruzena ljudima koje volim
moj Dino, moje prvo sjecanje ikada, moj rodjak i druga strana mene, mir mog nemira, Lana, preljepa Lana, moja rodjaka, sestra, djete, prijateljica, moj Sandi, njezni rodjak, brat, moje skriveno blago, moja mama, moj teco... Ovaj stan u kojem se tetka nastavlja, tu je precica do srece... htjela bih zivjeti ovde, u ovom svjetu gdje me sve ispunjava...
Sanjarim o mom flertu jos uvjek, iako se nista nije desilo. Javio mi se na Face ali ja nisam bila tu. U po srece ja zelim jos. Cudi me moja licna ravnodusnost prema mom zivotu u Svedskoj, i on bi bio jos jedan bjeg od toga. Mislim se da mu se javim. Ali zar to ne bi bio i veci grijeh?(Pade mi na pamet vic o kokosi sto je ganja pjetao. Kokos bjezi i misli se: "Ako stanem svi ce misliti da sam kurva, ako pobjegnem necu nista dobiti, bolje da se spotaknem". Dosadila mi je ta kokosija pamet) Ne znam, bilo bi drugacije biti tako sebican i drzak, samo misliti na sebe i svoje potrebe. Malo onako kako mi zene volimo opisivati muskarce, misliti sa onom stvari. (Sad mi pade na pamet jedan grafiti sto je dugo krasio jedan Splitski tunel: Muskarci su samo ruzna izraslina na kurcu.Grozno.) Samantha u Sex&City. Ipak nesto me koci. Vise puta sam napisala sms pa obrisala. Sve zvuci glupo. Suvise sam ponosna i premalo i sama znam sta zelim od njega i svega toga.
vrucina, nervoza, stres, jos ovde nesto grade pa pocnu u sest ujutro, ne mogu se naspavati.
a mozda me grize savjest