la vida termina

Eto, zavrsilo se i ovo. Bez da je i pocelo. Moj D to naziva borbom protiv patriarhata. On je uvjek tako intelektualan. Ali sam danas prazna. Odlazim za par sati i sad je sigurno da nista nece biti od mojih fantazija da dozivim cisto fizicko zadovoljstvo sa nekim ko me samo na taj nacin privlaci (D: Jebi i ne osvrci se). Dozivljavam to kao neuspjeh. Moje tjelo jos gori. Opsesija seksom ili fantazijama. Ne zelim sebi priznati da mozda ne bih mogla biti u stanju da krocim toliko van ramova moje kulture, mojih licnih strahova i definicija sebe. Ne zelim da smatram ni sebe i ne svoje tjelo necim dragocjenim, necim zasta muskarac treba da se trudi. Koliko god zvucalo ljepo, to me stavlja u inferiornu poziciju i uskracuje mi moju licnu potrebu za seksom. Ne znam u stvari, mozda to uopste ne bi bilo za mene. Ali me nervira sto ne znam. I kako je krenulo tesko da cu saznati. Ucinila sam sta sam mogla, bez da predjem preko mog ponosa. Javljao mi su u po noci, tad mu ne bih dosla. Nisam ni mogla pred rodjacima da se pokupim i odem sa njim kuci. U biti, bila je glupa situacija. A i nisam vjerovatno bila spremna. Sad su mi neke stvari tako smjesne. Kad je rekao: Pokazacu ti Dalmaciju. (D-ov komentar: Pokazacu ti Dalmaciju u mojim mudantama). A ima tako slatke zube. Tugujem za fantazijama koje nisam prozivjela. I da jesam vjerovatno bih opet tugovala, ali bi bar znala.