Od srca smijem se kad je najteže. ♥

Istina. ♥ ♥ ♥ ♥

Iz zadaćnice sam dobila četiri. Zašto? Nastavnica je rekla da je bilo previše filozofije. Khm, khm...možda bi mogla na filozofski fakultet. Škola je gotova tj. još samo sutra, ali imamo Dan škole tako da nastava neće biti održana. Obećajem da ću se samo zabavljat i odmoriti od škole kao nikada. Upoznala sam puno ljudi koji me nasmijavaju, ali kao što rekoh u naslovu smijem se iako mi je teško. Promijenila sam se dosta kao osoba, ali sad ne znam jel na bolje il na gore. Istina je da što se zabave tiče, više je dobivam, ali gubim svoj ponos i neke prijatelje. Ali ako me ostavljaju nakon svega je su li onda zbilja prijatelji ili samo poznanici (?). Ne želim se zamarati. Frendovi prolaze i odlaze, samo pravi prijatelju ostaju, a s vremenom ću saznat tko je pravi Prijatelj.



Od uvijek sam voljela pjevati. San mi je kao maloj bio pjevati na pozornici, a iza mene veliki bend ili sl. San mi se ostavrio. Imat ću svojih zvjezdanih 5 minuta. Znate tko su bili Cicibani? Karlovački zbor malih. Svi koji smo prije išli na to, sada se ponovno okupljamo i nastupamo u dvorani Vatroslav Lisinski. Ja pjevam solo i zbog toga sam ushićena. No ne nadam se previše jer tko zna što se može dogoditi (mogu se razboliti ili tko zna što). Što se više nadam, moje je razočarenje je još manje. No ipak, ne mogu sakriti radost.