Nevjerovatno je kako se moze napravati lokalna atrakcija za turiste iz vrlo jednostavne ideje. Naime idemo na tubing ili ti spustanje uz rijecicu koja polako tece kroz predivan krajolik. Tubing je must to do za sve turiste uglavnom backpackere u Vang vienu. Odlazimo do bara blizu naseg guest housea i za 2 dolara po osobi dobivamo oooogromne pofarbane gume koje vozac ubacuje na Tuk Tuk i vozi nas uz rijeku. Nakon voznje od 20tak minuta ostavlja nas na nekavoj farmi gdje uzgajaju organske proizvode i pokazuje rukom prema rijecici. Uzimamo te slaufe i stavljamo guzice u tu ogromnu rupu i u vodu dok nam noge i ruke bespomocno vise. Lagana struja nas pocinje nositi i ubrzo vidimo da je stvar totalna guba. Totalno opusteni dok nas struja lagano nosi. Ja si mislim ”uf bas bi sad po ovom suncu hladna pivica dobro dosla” i vidi ga vraze u nekom sikarju uz rijecicu ugledam malenu splav na gdje lagano svira Bob Marley. Dva nasmijana Laosanina masu i pokazuju na Lao Beer i prenosni frizider dragocijene tekucine. Hvataju nas sa nekavim ogromnim cakljama i privlace nas uz splav i nude pivu i ”jointe”. Odbijam jointe mada sam u napasti (ipak je vrijeme experimentiranja sa laganim opijatima daleko iza mene,znam da sam dosadan) i zadovoljavam se sa 2 pivice ”pinte” u krilu,. Nastavljamo kliziti dalje u skoro pravoj nirvani lagano masuci dlanovima po vodi ne bi li uhvatili ljepsi pogled. Nailazimo na neke Juzno afrikance koji su u vise nego veslom raspolozenju (oni su ocito uzeli Joint) na splavu. Kazu da im je ovo 3put na tubingu i da im je ludilo. Stajemo uz nekakav bar uz rijeku gdje je instalirana lijana-trapez-ljuljacka i bacamo sa nje u toplu vodu. Totalno opustajuce i turbo zabavno.
Nastavljamo dalje ovaj put formirani u vlakic od traktorskih slaufa. i lagano klizimo mokrih guzica niz rijecicu. Nakon puna 4 sata tubinga dolazimo do otocica gdje tubing zavrsava. Tamo ostavljamo slaufe (svi ugostitelji imaju zajednicke slaufe tako da nismo morali vracati ga u bar gdje smo krenuli)
