Laos

utorak, 21.09.2004.

Odlazak iz Laosa (1)

Ujutro rano dok su cak i geckoi bili budni (soba je nocu bila puna tih malih gustercica) odlazimo na bus, tj. kamioncic Jambo nazad u Pakse i od tamo do granice sa Tajlandom koju cemo morati prijeci pjesice. Dok se vozimo u Jambu na svakoj stanici ceka po 15-tak zena koje guraju raznu hranu na prodaju kroz otvorene stranice. Laosani doruckuju sve: raznjice od koze i mesa vodenog bivola, baquette, pecene pilece nozice, sticky rice cak i u vrecicama prodaju nekavu zasladjeno mlijeko sa rezancima. Kupujem 3 sticky rice u bambusu da se ima za po putu.

- 23:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

(2)

Jumbo nas iskrcava na nekakvom marketu gdje lovimo jos jedan Jambo koji nas dovodi do parkiralista sa mopedima. Jedini nacin da se dodje do mosta je da nas ogromnim ruksacima odvezu na motoru ili pjesacenje 3 km. Kratka ali i jeftina voznja ustedila nam je znoja na jutarnjem suncu. Prelazimo Lao granicu bez problema i pozdravljamo Mekong 7. navecu rijeku svijeta zilu kucavicu jugoistocne Azije. Uz ispunjavanje jos nekog formulara prelazimo u Tajland.


- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(3)

Istog trena kako se prijedje u Tajland osjeti se razlika izmedju dvije zemlje. Bolji auti, ceste, zapadnjacke reklame, modernije obuceni ljudi. Nesto kao prijelaz iz jedne od zemalja bivseg istocnog bloka na bogati zapad ali sve ipak u azijskom stilu. Ponovo se navikavamo da Tajlandjani voze ”engleskom”stranom ceste - ostavstina kralja Rame V koji je pocetkom 20. stoljeca studirao u Velikoj Britaniji i donio prvi automobil u Tajland.

- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(4)

Dug je put pred nama 4 sata do Ubon Rathnachari gdje cemo hvatati nocni vlak za Bankok.

- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.09.2004.

Vracamo se kroz selo pune kmerske djecurlije koji zicaju bilo sto od stranaca. Nazad do guesthousa idemo s kamionom. Odlazimo do restorana gdje jos jednom jedem sticky rice i mekongsku ribu. Sutra moramo lagano nazad u Tajland, a do Bangkoka je dalek put.

- 09:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

i evo jos malo ugodjaja plovidbe po Mekongu na granici sa Kambodjom.

- 08:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #
evo tu su vam negdje dupini

Ovdje je Mekong puno siri. Predvecerje je i sunce se bljeska na vodi. Dok piroga lomi mutnu vodu cijelo podrucje emitira takav mir i sklad i usporenost. Stajemo uz drugu obalu gdje kambodjanski vojnik samo mase da idemo naprijed. Svi gledaju u daljinu ne bi li ugledali peraju kako viri iz mutne vode. Ribar pokazuje prema nekakvom gustisu uz obalu i tamo smo na kratko ugledali meskoljenje vode i sivkasta ledja jednog dupina. Nazalost to je bilo sve sto smo uspjeli ugledati od dupina ali samo saznanje da smo blizu njih i predivni zalaz sunca u ovom carobnom kraju zadovoljavaju nas. Kazu da se Irrawady dupina ni ne vidi vise jer vrlo rijetko iskacu iz vode kao morski dupini.

- 08:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kamion nas vozi dalje do rampe sa Lao policijom i granicom. Drvena kucica okruzena kokosima s onako domacom atmosferom. Carinik nas je ovlas pogledao i mahnuo rukom. Silazimo sa kamioncica i odlazimo pjeske do sela sa jednom ulicom koje je u Kambodji. Ocito i ovdje u pogranicnim mjestima ima nesto slicno duty free shopovima tako da su u malim potleusicama smjesteni ducani sa Lao svilom, kambodjanskim vojnim uniformama, ruskim vojnim cizmama, ali i kambodjanskim rukotvorinama. Sve je neizmjerno jeftino tako da se kupujem neki ogromni svileni sal za par dolara. Silazimo do Mekonga i ulazimo u pirogu i ponovo plovimo u potrazi za dupinima.

- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
susene zabe

Uz slapove iz nekog meni neznanog razloga u kaficu tj. baraci uz pica i caj prodaju i susene zabe nabijene na stapic. Hrpa takvih zaba stoji poredana jedne uz druge. Kaze mi prodavacica najozbiljnije 1000 000 kips mister kad sam zainteresirano krenuo razgledavat ih.

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Brodic nas opet iskrcava i odlazimo kroz neko seoce do kamioncica i voze nas na slapove. Ionako do Kambodje ne mozemo brodom zbog prirodne barijere. Tat Somphamit Ovdje Mekong pokazuje svoju snagu i izgleda impresivno usprkos susnoj sezoni.

Nailazimo i na neku plocu na engleskom. Kaze da se ovdje neki neoprezni Francuz utopio dok je skakao u Mekong.

- 08:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.09.2004.

Riječni dupini

Na mobitelu mi se pojavila kambodjanska mreza (da, da, Hr mobitel ima roaming i u Kambodji), podsjetnik da idemo dalje nizvodno na granicu sa Kambodjom pokusati naci Orcaellu brevirotris - Paa Khaa ili rijetke irrawadske rijecne dupine kojih je ostalo samo 200 do 300 u cijelom svijetu. U ovim vodama ih ima 30-tak. Razlog njihovog nestanaka je ribolov mrezama, ali i eksplozivima. Strasan su pokolj pocinili Crveni Kmeri u 70-tima da bi suzbili lokalna vjerovanja o dupinima. Za Laosane i Kmere koji zive u ovom podrucju Irrawaddy dupini predstavljaju reinkarnaciju ljudi i to potkrepljuju brojnim pricama kako su dupini spasili mnogo ribara od utapljanja ili krokodila. Hm krokodili pa o njima nisam ni razmisljao dok sam sjedio na pirogi i tocao noge u Mekongu. Krcamo se u pirogu i nastavljamo nizvodno dok prolazimo pored sojenica uz obalu koje se mogu iznajmiti za dva dolara na dan. Obicne jednostavne kolibe sa krevetom i mrezom za komarce bez struje, s tusem i WC-om vani. Idealno mjesto za odmor sa 10-tak backpackera koji ovdje ostaju i po par tjedana.

- 10:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Pioniri

Na povratku prolazimo pored malo vece kuce na kojoj su izvjesene Lao zastava i crvena zastava sa srpom i cekicem. Uskoro uvidjam da je to skola iz koje su poceli izlaziti djaci s bijelim kosuljama, poznatim crvenim maramama i plavim saronzima. Jos je samo falilo da pocnu pjevati ”Pioniri maleni mi smo vojska prava”. Klinci kad ugledaju falanga stalno vicu ”heloo vat is jou nejm” i srdacno masu, dok se cijele familije odmaraju u svojim mrezama za spavanje razapetim u hladu sojenice. Cijelo selo je odisalo skladnoscu i opustenoscu.

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Izlazimo iz camca na blatnoj obali i hodamo kroz uspavano selo sojenica. Kuce od tikovine na stupovima zbog poplava dok se prostor ispod kuce za vrijeme susnog razdoblja koristi kao dnevni boravak. Setnja kroz selo je bila kudikamo zanimljivija nego pokazivanja zahrdjale parne lokomotive i polusrusenog mosta preko Mekonga. Vecina tracnica je poskidana i od njih napravljeni mostici preko mnogobrojnih kanala.

Tih 14 km pruge je jedina pruga koja je ikad postojala u Laosu.

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ujutro nas na trijemu guest housa docekala Lao kava i kroasani, pravi hruskavi.

Ocito da je prisustvo Francuza ovdje ostavilo dosta traga.
Jedan od njih cemo danas obici: prvi vlak izgradjen da bi se premostili brzaci na Mekongu koji je u to vrijeme bio glavna komunikacija izmedju Saigona na jugu i Luam Prabenga. Prvi put vidim i grupu francuskih srednjovjecnih turista (do sad su jedini bili backpackeri). Dogovaramo s gazdom guesthousa cijelodnevni izlet za tri dolara po osobi. S jos dva turista odlazimo nizvodno po Mekongu prolazeci pored mnogobrojnih otocica s mnostvom ptica i ribarima koji bacaju mreze iz uskih piroga.

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.09.2004.

Pogled iz restorana na Mekongu. Ritam zivota kao da je istvjetan proticanju rijeke i sve nekako polagano tece.

Divan otok ili tocnije ada .

- 12:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Splav

Ovako izgleda klimava splav trajekt na koju smo se ukrcali kad smo isli na otok Don Khong. Nije bas ulijevala povjerenje kad se potopila pola metra nakon sto je autobus dosao na nju. Moram priznati da dok je probijala mutni Mekong razne su mi se plivacke misli rojile po glavi.

- 08:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
svecenici

Budisticki svecenici cekaju bus na nekoj stanici. Put do Don Khonga.

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Don Khong

Stizemo na Don Khong, otok na Mekongu. Najveci od vise stotina otoka i otocica uz samu granicu sa Kambodjom. Dok se bus ukrcava na splav Mekong plijeni svojom snagom i velicinom. Bus nas iskrcava na polupraznoj cesti. Naci smjestaj nije bilo tesko. Umorni od dva dana putovanja i povlacenja po prasnjavim parkiralistima dolazimo da prvog natpisa guest house Khan Khong- bathroom incorporated i ulazimo u predivnu kucu cijelu od tikovog drveta.

Soba je uredjena u kolonijalnom stilu i sve odise na prosla vremena. Mreza za komarce i veliki drveni kreveti od ulastene tikovine. Nisam se nikad tako veselio tusiranju i brijanju. Izlazimo van na veceru i pijemo neku jaku rakiju od rize po kojoj je otok poznat.

Na veceri upoznajem doktoricu iz Njemacke koja je vec tri mjeseca sama na putu po Aziji.
Kaze da joj je Laos najdrazi upravo zbog jednostavnosti ljudi i nerazvijenog turizma. Dogovaramo se za izlet camcem sutra dok trpamo u sebe neku ljutu ribu i rezance od rize. Idemo u Kambodju ploviti po mekongu traziti slatkovodne dupine.

Ok 9 navecer padam u duboki san i budim se tek u 8 ujutro.

- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 31.08.2004.

Pricljiva zena u busu

Ovako je izgledalo nase drustvo u busu. Svi hoce pricat, a nitko ne zna ni rijec engleskog ili bilo kojeg drugog osim Lao. Kad citam iz Lonely planeta neke fraze uglavnom umiru od smijeha.

- 14:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Čekanje busa za Si Phan Don

stara prodavacica na trznici

Stizemo na kolodvor koji je u biti trznica gdje staju busevi. Nalazim bus za Si Phan Don, ali ide tek za 2 sata. Velim tipu da rezervira mjesta i on samo vice no problem, no problem. Naravno nakon 2 sata bus je popunjen, a frajer i dalje vice no problem i kaze da se mogu voziti na krovu sa prtljagom. Naravno nakon dana i pol putovanja ne pristajem nego cekam drugi bus koji dolazi tek za 5 sati. Kad je dosao kasnio je u polasku sat i pol. Poludio sam od cekanja i voznje. Napokon krecemo za cetiri tisuce otoka sto na Lao znaci Si Phan Don.

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Voznja po mraku sa Tuk Tukom

Prilazi mi u mraku neki tip i kaze where you go?? Ubrzo nam objasnjava da busevi za Si Phan Don idu sa juznog kolodvora. Koji crni kolodvor , mislim si ja, sta smo mi na nekom kolodvoru, pa ovo je obicno prasnjavo parkiraliste. Sjedamo u razvaljeni Tuk Tuk kojem nakon 2 minute voznje crkava svjetlo i tip se usred onog mraka hvata popravljanja pod svijetlom upaljaca. Dajem mu mali Mag-lite koji je obavezna prtljaga na ovakvom putu i nakon neuspjesnog popravka moj Mag-lite biva zicama zavezan za svijetlo Tuk Tuka i tako nastavljamo put. Mogu si mislit sta bi ostalo od nas da nas je u onoj mrakaci puknuo kakav jureci kamion ili autobus.

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Put za Pakse

prodavacica ribe na trznici


Sjedamo oko 8 navecer u Ok bus nakon sto smo podigli ruksake iz garderobe. Bus se lagano puni samo s domacima dok jedini bijelac sjeda bas pored mene. Pored mene se odvija neka zucna rasprava na Laoskom ocito oko sjedala. Najglasniji je Budisticki svecenik. Odjednom bijelac na cudjenje sviju progovara Laoski i svi ga u cudu gledaju i prepirka je gotova. Upoznajem tipa od oko 50 godina koji mi kaze da predaje njemacki u Tajlandu vec 25 godina. Ide jednom godisnje u NJemacku i to ljeti. Pitam ga sto se dogodilo a on kaze da ima kartu za to sjedalo ali je Budisticki svecenik htio urgirati kod konduktera da makne falanga(bijelca) negdje drugdje jer je njemu ionako svejedno. Kaze da je bio vrlo prost a razlog zasto su svi naglo usutili je bio jer su se posramili kad su shvatili da ih razumije. Kaze da zapadnjaci imaju neku uzvisenu sliku prema budistickim svecenicima a oni su u biti nekad i bezobzirniji nego oni koji to nisu.
Prica mi da je ozenjen za Korejku i da je cijeli zivot proveo u Aziji. Kaze ja sam sa svojom zenom 20 godina ali jedan bijelac nikad nece moci shvatiti azijatkinje . Kaze to je jedan drugi svijet obiteljskih odnosa pogotovo kad su zajedno u Koreji. Zato kaze da je odluka Laoskih vlasti da se Laosani mogu udat/ozenit za stranca iskljucivo uz dopustenje Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova Pokazuje mi neku mrsavu curu u busu koja stvarno djeluje anoreksicno i kaze da ima vjerovatno malariju koja nije precesta ali je velik problem. On izlazi ranije jer kaze da nije vise u formi prespavat u busu a mi se vozimo cijelu noc dok nas nisu iskrcali rano ujutro na nekavo parkiraliste i rekli nam da je to Pakse. Nasa namjera je otici na Si Phan Don arihepalg otocica na Mekongu odmah na granici sa Kambodjom.

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.08.2004.

Sareni Tuk Tuk

Laosani kao i vecina Azijata vole kititi vozila. Evo jednog dosta ukrasenog Tuk-Tuka

- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Rucamo osrednji Thom Kha (Tajlandsku juhu od kokosovog mlijeka) u nekom restoranu uz Mekong.Divni pogled iz restorana kvari uzasno spora usluga i vrucina od 38c. Odlazimo pjesice do Autobusnog kolodvora i ukrcavamo se na bus za Pakse sam jug Laosa blizu granice sa Kambodjom.

- 14:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon wata naravno ja hocu na trznicu. Tamo domaca atmosfera bez previse zapadnjaskih kopija kao na Tajlandu. Onako domaci, sa ocerupanim kokicama i cvijecem i sarolikim vocem koje viri iz svakog standa.Kupujemo slasne male banane i jedemo jako dobre noodlese i rizu iz bambusa.Kontrasti globalizacije na svakom koraku. Uz vilu kolonijalnog Francuskog stila gdje su smjesteni uredi Laoskih Pionira uz obaveznu crvenu zastavu sa srpom i cekicem prodaja motora i Hi Fi opreme. Ispreplice se kolonijalno, komunisticko i danasnje konzumentsko drusvo zahvaceno globalizacijom.Laos a pogotovo Vientiane se sve teze opire utjecaju Tajlanda i sprkos komunistickoj vladavini drustvo se sve vise i vise podaje kapitalizmu i globalizmu.

- 14:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tuk Tuk koji smo dogovorili unaprijed nas dovozi do Pha That Luanga.
Po putu kratko stajemo uz jos jedan podsjetnik da su u Laosu Francuzi nekoc bili gazde, Slavoluk pobjede-Arc de Triophe Asian syle igradjen 1960 od americkog cementa,a svrha mu je spomen na zrtve u laosu prije revolucije.izdaleka izgleda kao potpuna kopija francuske inacice ali kad se priblizimo uocava se Lao-Azijski stil.
Kontrasti globalizacije na svakom koraku. Uz vilu kolonijalnog Francuskog stila gdje su smjesteni uredi Laoskih Pionira uz obaveznu crvenu zastavu sa srpom i cekicem prodaja motora i Hi Fi opreme. Ispreplice se kolonijalno, komunisticko i danasnje konzumentsko drusvo zahvaceno globalizacijom.

- 14:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Pha That Luang

Rano je i odlucujemo da idemo dalje na jug skroz do granice sa Kambodjom. Na busnoj stanici gdje smo stigli nas salju na juznu busnu stanicu. Bus ide tek navecer. Ostavljamo ruksake u garderobi i imamo taman jedan dan za razgledat grad.
Idemo prvo u Pha That Luang glavni wat u Laosu punog imena Pha Chedi Lokajulamani u prijevodu Svjetski dragocijena sveta stupa.
Obilazimo impresivan ali relativno novi Wat. Sav je u zlatu. Tamo nailazimo na nekog Nizozemca koji odlicno govori Thai-razumljiv Laosanima. Nesto poput Slovenskog i Hrvatskog.Tip prica da vec 20 godina zivi u Thailandu. Jos onda kao hipi je napravio hotel u Phuketu. Ozenjen za Thailandjanku. Kaze ako ne naucis jezik kao stranac tamo si uvijek totalni stranac. Kaze da je to skuzio nakon 4 godine tamo inace ne bi toliko opstao ni njegov ostanak dole ni njegov brak. Veli da su obicaji i navike vrlo razliciti i nevidljivi na prvi pogled i da im se mora prilagoditi tko dodje zivjet dole.

- 14:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vientiane

Zena na Biciklu


Vientiane znaci grad sandalovine, a izgovara se Wieng Chang. Danasnji naziv je prilagodjen frankofoncima zbog dugogodisnjeg utjecaja Francuza.Glavni grad Laosa na samoj obali mekonga tik uz granicu sa Tajlandom. Vientiane je mjesavina Lao,Vietnama Francuske,Amerike i naposljetku Sovjeta. Mali grlavni grad od oko 140 000 stanovnika. Nastanjen jos 1000godina prije Krista,kontroliran od Vietnamaca,Burmazana, i Kmera u 14 stoljecu gubi status centra koji se prebacuje u Luam Prabang.

Dizemo se u Vang Vienu rano ujutro (ovaj put smo zeznuli pjetlove) i budimo gazdu koji spava sa zenom i djecom na podu u hodniku. Zahvaljujemo se i ostavljamo mu malu napojnicu jer je stvarno bilo neugodno platiti toliko malo za 3 dana spavanja.

Bus dolazi na vrijeme. Jutarnji radnicki. Krcaju nam Ruksake na krov a mi sjedamo na drvenu klupicu. koja poskakuje pri svakoj rupi. Zaustavljamo se na nekom mostu i vojnik sa kalasnjikovim ulazi u bus. Svadja se sa nekim putnikom ali nisam uspio dokuciti zbog cega. Nama se samo krezubo nasmjesio. Nastavljamo dalje i uz samo jedno zaustavljanje radi popravka busa stizemo za 3 sata u Vientiene.

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.08.2004.

Izlazimo na drugom kraju odakle puca predivan pogled na rijecicu.Prelazimo nekakv drveni viseci most gdje seljaci skupljaju one alge ili rijecnu travu.

- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazimo drugim putem nazad boreci se sa komarcima sad vec mokri od znoja i vlage u zraku. Nakon povratka u guest huse odlucujemo se ici na jos jedan tubing koji je skoro isti kao i onaj predhodni. Sutra idemo dalje Vientiane pa dalje na jug odlucit cmo na putu.

- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ovako otprilike izgleda hike

Ujutro se uz ono sto je zvucalo kao miljun pijetlova budimo. Stvarno su se izkukurikali nemilice. Lagano dok jos nije upeklo upucujemo se na poludnevni izlet u spilju Tham Xang. Kupujemo vode i nesto voca i krecemo na hodanje. Prelazimo preko rizinih polja koja su na moje cudjenje suha. Ja sam uvijek mislio da riza raste u vodi no ovdje je suho kao na polju psenice. Kasnije saznajem da je to neka druga vrsta rize. Seljaci su bas znjali ili ubirali rizu. Vegetacija postaje gusca kako dolazimo blize planinama. Krajolik je stvarno predivan a iz te guste sume pocinju se cuti razni zvuci. Najednom uz put iskace neki covjek. Moram priznati da sam u pocetku bio sumljicav. Osmjeh od uha do uha i kaze da ce nas za jedan dolar odvesti u spilju. Mozemo ici sami ali veli on da cemo se izgubiti. Hodamo jos oko 2 kilometra do nekih strmih stepenica. Vodic vuce sa sobom mali akumulator i one neke rudarske lampe. Ulazimo u spilju u kojoj je osjetno hladnije. Spilja ko spilja nista narocito. Mrak, par stalagmita koji bi trebali kak ti izgledati kao slonova glava. Ovaj vodic nam to objasnjava ali ja ne vidim nikavog slona. Unuta nekavi rakovi gmizu po spilji.

- 08:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.08.2004.

Odlazim nazad na otok nagljivarenih i napusenih zapadnjaka noseci hrpu mangosteena i onih vockica sto izgledaju kao chichki (zaboravio sam kako se zovu) i gdje promatramo zalaz sunca i lijene vodene bivole kako se kupaju u rijecici.
Ovo je bio dan za pamcenje.

Idemo spavati u normalno doba jer sutra namjeravom ici na neko hodanje u one planine koje ste vidjeli na slikama

- 13:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Jazavci tj njihove glave ili tako nesto na prodaji

Nekavi jazavci ili tako nesto poslagani na podu i njihove glave. Nisam imao pojma sto se sve moze jesti i nisam bas siguran da je to sve dopusteno (imaju i tamo zasticene vrste) ali kad u Vang Vienu postoje jos uvijek pusionice opiuma koje policija povremeno pregleda i uhapsi vlasnika nista nije cudno.

- 13:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

sto cuda na prodaju na trznici

vodene bube u mojoj ruci. nisam probao

Na trznici sto cuda i jos jednom potvrda da se tu jede sve sto gmize,hoda ili skace. Vodene bube (vidi sliku), hrpe zivih zaba koje se guzvaju u lavorima, Sismisi kojima su probusili krila i onako nanizane zive ih prodaju u grozdovima. Neka baba uzima grozd sismisa i onako i iz ruke vaze pa uzima drugi grozd usporedjujuci koji je veci. Nemocni sismisi skice ali to nikog ne dira.

- 13:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Gljivarski otocic na rijeci

evo too otprilike ovako izgleda

Na otocicu svira trance i hrpa naduvanih backpackera lezi,zonglira,igra se i zabavlja se. Na baru veliki natpis ispisan kredom kaze ”Magic pizza,magic shake 100% pure” Sad vidim zasto je otocic toliko popularan.JuznoAfrikanci narucuju Pizzu a mi odlazimo nazad u guest house i na klopu u obliznji Indijski restoran. Neki Indijac nam donosi takvu tikka massalu da je nema u Indiji. Tamo susrecemo neke mlade Nizozemce koji putuju vec godinu dana i to pazi sad. Krenuli su iz New Delhija pa 4 mjeseca po Indiji i 2 po Nepalu i jos mjesec dana po Sri Lanki. Nastavili su po Tajlandu i Kambodji i Burmi i sad su u Laosu. Nakon toga idu u Vijetnam pa na Filipine i onda lete za L.A gdje ce se vjencati pa malo po Juznoj Americi (Brazil,Peru,Venecuela,Argentina) i onda doma. Ne znaju hoce ostati na putu 2 ili 2 i pol godine. Svi skupa odlazimo do onog otocica gdje su sada vec nagljivareni,infantilni i totalno blentavi Juzno Afrinkanci izvodili ludorije. Provodimo krasno poslijepodne uz kupanje umiruci od smijeha smijuci se belesavim JuznoAfrikancima.

Kako ja obicno imam crve u guzici i nisam mogao samo mirno sjediti odlazim ostavljajuci sve da se zabavljaju na obliznju trznicu koja pocinje sa radom predvecer kad sunce vise ne przi nemilosrdno.

- 10:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Tubing ili ti spustanje na slauhovima niz rijeku

ovo se vidi kad idete niz rijeku na slauhu



Nevjerovatno je kako se moze napravati lokalna atrakcija za turiste iz vrlo jednostavne ideje. Naime idemo na tubing ili ti spustanje uz rijecicu koja polako tece kroz predivan krajolik. Tubing je must to do za sve turiste uglavnom backpackere u Vang vienu. Odlazimo do bara blizu naseg guest housea i za 2 dolara po osobi dobivamo oooogromne pofarbane gume koje vozac ubacuje na Tuk Tuk i vozi nas uz rijeku. Nakon voznje od 20tak minuta ostavlja nas na nekavoj farmi gdje uzgajaju organske proizvode i pokazuje rukom prema rijecici. Uzimamo te slaufe i stavljamo guzice u tu ogromnu rupu i u vodu dok nam noge i ruke bespomocno vise. Lagana struja nas pocinje nositi i ubrzo vidimo da je stvar totalna guba. Totalno opusteni dok nas struja lagano nosi. Ja si mislim ”uf bas bi sad po ovom suncu hladna pivica dobro dosla” i vidi ga vraze u nekom sikarju uz rijecicu ugledam malenu splav na gdje lagano svira Bob Marley. Dva nasmijana Laosanina masu i pokazuju na Lao Beer i prenosni frizider dragocijene tekucine. Hvataju nas sa nekavim ogromnim cakljama i privlace nas uz splav i nude pivu i ”jointe”. Odbijam jointe mada sam u napasti (ipak je vrijeme experimentiranja sa laganim opijatima daleko iza mene,znam da sam dosadan) i zadovoljavam se sa 2 pivice ”pinte” u krilu,. Nastavljamo kliziti dalje u skoro pravoj nirvani lagano masuci dlanovima po vodi ne bi li uhvatili ljepsi pogled. Nailazimo na neke Juzno afrikance koji su u vise nego veslom raspolozenju (oni su ocito uzeli Joint) na splavu. Kazu da im je ovo 3put na tubingu i da im je ludilo. Stajemo uz nekakav bar uz rijeku gdje je instalirana lijana-trapez-ljuljacka i bacamo sa nje u toplu vodu. Totalno opustajuce i turbo zabavno.
Nastavljamo dalje ovaj put formirani u vlakic od traktorskih slaufa. i lagano klizimo mokrih guzica niz rijecicu. Nakon puna 4 sata tubinga dolazimo do otocica gdje tubing zavrsava. Tamo ostavljamo slaufe (svi ugostitelji imaju zajednicke slaufe tako da nismo morali vracati ga u bar gdje smo krenuli)

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.08.2004.

Stizemo u Vang Vien

evo za dva dolara dobijete i ovakav pogled i stolicu na balkonu.

I tako nakon opakih zavoja eto nas u Vang Vienu. Malom gradicu 150 km sjeverno od glavnog grada Vientiena. Nista narocito na prvi pogled ruzne kucice nabacane oko prasnjavih cesata. Nalazimo na brzinu neki guest house za 2 (citaj dva) US dolara za noc, što je 15 kn. Kupaonica je cista, a WC engleski, ne cucavac. Real bargain. Gazdi uvaljujemo hrpu znojnih majci koje je uredno izvagao i rekao da ce ih oprati za dolar i po. U dvoristu guesthosa ooogroman kavez sa hrpom papiga i onih indijskih cvoraka sto skakucu i fuckaju prilicno glasno. Pored njih kavezi od pruca sa pijetlovima. Sve zaraslo u cvijecu. Upis u knjigu gostiju (to je u Laosu obavezno broj putovnice i ostale generalije). Za ta dva dolara dobili smo cak i balkon. Ne da nam se nikud izlaziti tako da rucamo-veceramo u guesthousu nekakvu juhu od nuddlesa. Ljuuutu! I odlazimo na pocinak.

Sutra priča o Tubing, tj. spustanju po rijecici na untarasnjem slauhu od traktora.




- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.08.2004.

Voznja busom

pogled na planine sa ceste

Bus se ostro penje kroz izrazito zavojitu cestu prolazeci kroz džunglu i brojna vrlo siromasna sela. Ovaj dio Laosa je izrazito siromasan i visoko u planini. Nailazimo na trosne drvene kucice uz cestu i hrpetine djecurlije u dronjcima kako se igraju uz put. Krajolik je spektakularan i nakon nekog vremena izlazimo iz magle i obasjani suncem divimo se vrhovima planina obraslih gustom dzunglom, koje vire iz magle kao otoci iz bijelog mora. Nevjerovatan prizor. Cesta prolazi uz opasne provalije i litice i ponekad mislim da pola autobusa visi van. Vozac kao da ima suicidalne namjere jer stvarno ne stedi ni putnike ni bus. Nakon skoro 12 sati i samo 2 zaustavljanja stizemo u Vang Vien, mali grad bez povijesnih vrednota, ali predivnom prirodom.

- 11:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

RT 13

Bus krece na put za Vang Vien po putu koji je tek prije dvije godine postao sigurnim za prolaz a tek su nedavno vozaci prestali nosti puske sa sobom. Razlog nesiguronosti bili su ostaci Hmong milicije koju je jos za vrijeme rata u Vietnamu obucavala CIA da se bori protiv komunistickih vladinh trupa. Mnogi od njih su zavrsili u izbjeglistvu u Tajlandu dok se Amerika nije smilovala i dala im US drzavljanstvo. Amerikanci su otisli, a Hmongi su nastavili s otporom daljnjih 20-tak godina. Mnogi ostavljeni u neprohodnim dzunglama središnjeg Laosa nastavili su borbu za goli opstanak koja je ukljucivala pljackanje autobusa na RT 13.

Zadnji incident bio je 2001. godine, ali stranci nikad nisu meta napada. Takodjer u Laosu veliki problem su neeksplodirane bombe tako da se na ovoj cesti ne treba bas previse udaljaviti od glavnog puta. Skoro 100 godina rata ostavilo je traga. RTA 13 se nalazi tocno na putu americkim bombarderima koji su iz Tajlanda isli bombardirati Vijetnam. Sve neizbacene bombe bacale su se ovdje gdje je i bila glavna fronta izmedju komunistickog sjevera i juga gdje su bili Ameri.

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ekolosko pakiranje

Ujutro nas ceka naruceni sawngthaew koji je u biti obicni pick up, ali preuredjen za prijevoz putnika i po potrebi tereta. Dolazimo do prasnjavog kolodvora i penjemo se na bus kineske proizvodnje iz ranih sedamdesetih. Jedan lokalac cool tjera kokota u bus i stavlja ga sebi u krilo. Brojni prodavaci baguetta i ostale hrane pokasavaju nam prodati sve i svasta, a tek je 6 ujutro. Odlucujem kupiti sticky rice zapakiranu u komad debelog bambusa. Stvarno dobra ideja i full ekolosko pakiranje koje je lako nostit sa sobom.

- 09:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na izlasku iz hrama srecemo ponovo Svedjane i odlazimo s njima na veceru na night market. Odlazimo rano na spavanje jer sutra nas ceka put po famoznoj rout 13 najopasnijoj i najbombardiranijoj cesti u Aziji na put od oko 10 sati.

- 09:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Na povratku paznju nam zaokuplja familija koja skuplja alge u rijecici. Nikad nisam uspio saznati kako se te alge koznumiraju, ali siguran sam da ih naprave na dobar nacin.

Postoji jedna azijska poslovica da se u Aziji jede sve sto ima noge osim stolice i sve sto se mice osim automobila.
Pri povratku sa slapova odlucujemo sutra otici iz Luam Prabenga i kupujem kartu za Vang Vien autobusom. Namjeravali smo duze ostati u LP, ali odlucujemo ”potegnuti” skroz do granice s Kambodzom sto nije bilo u prvobitnom planu.

- 08:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon kave i razgledavanja budistickog hrama odlucujemo ne forsirati s hramovima i otici na slapove jer je bilo pakleno vruce. Iznajmljujemo nekakv motorin kinesku inacicu tomos automatika. Voznja nije opasna jer nema bas previse vozila. Usput nailazimo na slona koji je sa svojim vlasnikom isao na rad u sumu. Slapovi koji su u biti par brzaka izgledaju idilicno jer su u dzungli i kupanje u hladu u bistroj i cistoj vodi usred guste dzungle je dobrodosao odmor. Uglavnom cijeli dan sjedim u vodi koja je vrlo ugodne temperature i pijem Lao pivu dok mi hladna voda tusira ledja. Totalna uzivancija nakon kuhanja u Luam Prabengu.

- 08:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.08.2004.

Hramovi u Luam Prabengu

Dizemo se ujutro i krecemo uzbrdo prema That Chomsi, hramu koji dominira na brdu iznad Luam Prabenga. Jutarnji uspon kroz izmaglicu brzo razbudjuje i penjemo se do jednostavnog hrama stepenicama koje kruze praceno lezecim budama. Okolo je razno raslinje koje je u nekim slucajevima zasadjeno u dijelovima bombi, koje su Amerikanci u nevjerovatnim kolicinama iskrcali na Laos za vrijeme Vijetnamskog rata.

Laos je najbombardiranija zemlja na svijetu u povijesti.
Na vrhu budisticki svecenik pokazuje hram ali ga vise interesira kakav je zivot u Europi. Kaze da uci engleski i da zeli jedog dana otici u Europu i na zapad. Mi fascinirani njegovom narandjastom odjecom, mirom, stanjem duha, a on nasim materijalizmom i napretkom. Moram priznati da je nakon nekog vremena postao malo naporan jer je uporno htio vjezbati engleski i stalno ispitivao kako se koja rijec ispravno izgovara. Covjek kaze kako mu je jedna od velikih zelja vidjet snijeg. Eto kako svi imamo razlicite zelje. Odlazimo nazad u grad i pijemo gustu crnu laosku kavu u koju uvale hrpu kondenziranog mlijeka i friski baguette sa jajima i pomidorima, a sve to u francuskom kaficu tako da na kratko gubimo osjecaj da smo u Aziji.
Skoro svaki Laosanin jedan je dio svog zivota bio budisticki svecenik.

- 23:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dva svecenika u setnji

Dva svecenika u setnji po Luam Prabengu.

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Peljeski dingac i ruske pjesmice u Laosu

Iskrcavamo se iz broda i odbijamo sve pokusaje lokalnih prodavaca zimmer frei (da ima ih i u Laosu) krecemo u potragu za smjestajem. Prvi pokusaj nije uspio jer je mjesto bilo popunjeno. Nalazimo drugi guest house i pristajemo na 2 dolara za spavanje. Peremo majice i hlace u lavandinu i izlazimo van sa Skotom koji je u Pat Bangu povracao krv. Sada je prestao sa malarijskim tabletama. Odlazimo u potragu za klopom. Sa sobom vec danima vucem iz nekog razloga bocu peljeskog Dingaca koju odlucujem otvoriti bas u Luam Prabengu. Nalazimo zgodan resorancic uz Mekong i narucujem Laap,mljevenu rijecnu ribu iz Mekonga sa limunom i cesnjakom i nang khu-wai haeng susene soljene kozice vodenog bivola, naravno uz sticky rice. Dingac uz Mekong i ovu hranu djeluje poznato, ali i nestvarno, a i Skoti su odusevljeni njime.

Odlazimo na poznati Night Market u Luam Prabengu gdje brojni seljaci iz gore navedenih plemena prodaju svoje rukotvorine, no nadje se i raznih gluposti iz Kine.

Kupujem LAO PDR majcu i Lao rakiju od kokosa sa zmijom unutra. Covjek me uvjeravao da je to za potenciju izvrsno. (jos uvijek stoji u Zagrebu).
Onako najedeni pronalazimo i hrpe standova sa hranom i vocem. Nevjerovatno koliko mogu hranu uciniti apetitlih tako da se jos prezderavam s nekavom ribom u kokosovom mlijeku i mangosteenima koji su slatki a tako jeftini. Nailazim tamo na hrpu policajaca iz Njemacke, Holandije i Ceske koji rade u Sri Lanki (UN) i dosli su na odmor u Laos. Pripiti Ceh me grli i vice da su Cesi i Horvati braca i uporno prica sa mnom na ceski. Nestvarno djeluje jedan lokalni prodavac koji pocne pricati na tecnom ruskom. Kaze da je isao za vrijeme SSSRa na studije u Moskvu i ostao 10 godina. Pijani ceski policajac i on usred orijentalnog marketa pocinju pjevati nekave ruske pjesme i cude se da ja njihov slavenski brat ne znam tekst. Narucuju hrpe Lao pive i pjevanje se nastavilo do kasno u noc. Stvarno nisam mogao vjerovati da cu na takvu ekipu naletjeti u Laosu.

Umorni odlazimo na spavanje jer sutra je dan za kulturno uzdizanje, tj. pregled budistickih hramova.

- 09:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Luam Prabang ili ti oficialno Nakhon Luam Prabang ili kako ga lokalci nazivaju Muang Luang se polagano budi iz dubokog sna uzrokovanog godinama rata i revolucije. broj stanovnistva ok 16 000 nije se mijenjao od vremena kad su francuzi imali glavnu rijec u Laosu.Najveca atrakcija u Luam Prabengu su brojni watovi iliti budisticki hramovi njih oko 66.koji su smjesteni uz slikovita brda i dvije rijeke Mekonga i Nam Khana isprepleteni sa francuskom kolonijalnom arihtekturom. U Gradu zive pripadnici plemena Hmong,Mien i Thai cije nosnje pridonose zivopisnoscu grada.Grad je 1995 pod zastitom UNESCA sto govori o znacaju tog dragulja jugoistocne azije.

- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.08.2004.

Put do Luam Prabenga





Dakle plovidba krece. Naoruzani vodom i nesto suhe hrane na tvrdoj klupici pokraj mene prolaze predivni krajolici Makonga. Kad je motor krenuo brundati shvacam da sam u biti na dobrom mjestu jer na sjedalima blize motoru je nemoguce razgovarati i jos k tome je nesnosno vruce. Motor broad je neki prepravljeni kamionski dizel potpuno otvoren, a getriba je umotana sa krpom koju jedan mali stalno zaljeva sa vodom koju grabi kantom iz Mekonga.

Upoznajem neke mlade decke iz Njemacke koji su bas presli iz Vijetnama u Laos i nastavljaju u Kambodju. Vec su 3 mjeseca na putu i odusevljeni Vijetnamom kazu da je Laos puno mirniji i manje turistickiji.
Svako malo prolazimo pored niskih kucica uz obalu i ribara koji bacaju mreze iz uskih piroga. Uz kuce su obicno i vodeni bivoli koji se lijeno kupaju u brojnim rukavcima. Zivot ovih ljudi je usko vezan uz Mekong i ta rijeka im je jedino veza sa ostalim svijetom jer sela nisu uopce povezana cestom sa ostatkom svijeta.
Vozac broda uspjesno vodi brod kroz brzake i nakon 8 sati na brodu stizemo u Pat Beng malo mjesto usred dzungle gdje cemo prespavati.

Izlazimo iz broda i par ljudi nas pokusava nagovoriti da prespavamo bas u njihovom guest houseu. Klinci od desetak godina prilaze i pitaju “Opium? Opium?” Jos jedan podsjetnik da se nalazimo u podrucju Zlatnog Trokuta.

Vucemo ruksake kroz prasnjavo selo napravljeno iskljucivo od drvenih kucica. Ulazimo u guest house i pristajemo uzeti “sobu” tj. drvenu kutijicu samo sa krevetom unutra odjeljenu od iste takve sobice obicnim daskama. Na brzinu instaliram mrezu za komarce iznad kreveta dok slusam par Skota u susjednoj sobi i njihove probleme s pokvarenim zeludcem. Setnja po Pat Bengu pokazuje kolika je povezanost tih ljudi sa Mekongom I koliko skromno zive. Globalizacija tek stidljivo kuca na vrata tako da je tek sa turistima koji su poceli u Laos dolaziti 91. (do tada je bilo gotovo nemoguce dobiti vizu) poceli su dolaziti i razni konfekcijski proizvodi tipa Coca Cola ili cak i paste za zube.

Odlazimo u jedini restoran i uz curry, sticky rice i obavezni AUTAN razgovaramo s, paz sad, nekim Kubancem koji je prije 7 godina zbrisao iz Kube i sad radi za BBC kao fotograf i slikava po Jugoistocnoj Aziji. Tip je bio u Vijetnamu i u Laosu i nastavlja za Thailand pa u Burmu. Kaze da se prekrcao sa DVD-ovima iz Vietnama jer je kupio 200 klasicnih filmova od Viscontia, Fellinia i Chabrola i to u Vietnamu. Zove na joint i kaze da cemo se s opiumom i travom sretati na svakom koraku i ako necemo kupovati da je najbolje da pristojno odbijemo. I njega smo odbili pristojno, a on ni pet ni sest pripaljuje usred restorana.Kaze da ce doci u Hrvatsku, jer da ga strasno zanima i da je cuo puno lijepoga.

Spavanje je bucno i mirisno. Miris dima koji dolazi izvana (sve se kuha na otvorenoj vatri) kombiniran sa povracanjem susjeda u drugoj sobi (kasnije saznajem da je decko povracao krv jer je jeo antimalarijske tablete na prazan zeludac), ne daje bas previse sna. Budim se uz glasno kukurikanje mnogih pjetlova koji se koriste za borbe i izlazim van. Carobno jutro na Mekongu gdje se sunce lagano probija kroz izmaglicu uz zvuke milijuna ptica iz okolne dzungle.

Nakon izvrsnog bagueta sa friskim pomadorima i sirom (francusko kolonijalno naslijedje Laosu) krcamo se u brod i nastavljamo putovanje Mekogongom kroz kanjone sve do Luam Prabenga bivse predstolnice Laosa.

- 16:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.08.2004.

Početak putovanja Mekongom

Hotel u Laosu izgleda OK. U biti je to guest house a ne hotel u pravom smislu rijeci. Na recepciji hrpa malih banana naravno gratis. Soba je cista sa mrezom protiv komaraca. Tuširam se i iz kupaonice uklanjam nekakvu ogromnu gusjenicu koja je odlučila se bas tamo skriti.Frendica ostaje odmarati a ja krećem ravnajući se po Lonely Planetu u potragu za brodskom kartom. Plan je da idemo brodom po Mekongu do Luam Prabenga bivseg glavnog grada Laosa, takodjer grada spomenika.

Pružaju se dvije opcije odlaska. Brza i spora. Brza opcija je ludjacka vožnja od 6 sati sa gliserom. Nije to gliser kakav vidjate kod nas na obali. To su mali uski i dugački drveni čamci vrlo zivo obojani na koje stane samo četiri putnika i vozač. Putnici su primorani sjediti u skvrčenom položaju tih 6 sati uz obaveznu kacigu.

Glisere pogone Toyotine automobilske masine od 2500 kubika s dugom osovinom na kojoj završava propeler. Ti brodovi toliko buce da je teško razgovarati sa nekim dok to malo čudo prolazi daleko po rijeci (zamislite kako je biti na njima).
Takodjer, dosta ima prica o opasnostima kojima se izlazhe netko tko se vozi na gliseru dok vozač vijuga po brzacima Mekonga. Druga varijanta je veliki kargo-putnički brod kojem treba dva dana do Luam Prabenga uz spavanje negdje na pola puta. Odlučujem se za drugu varijantu jer ipak zelim i nešto vidjeti od te rijeke a ne samo kapljice vode koje špricaju oko glisera. Poslovično nepovjerljiv zbog iskustva u Thailandu odbijam ponude lokalaca da kod njih kupim kartu za sutrašnji brod i zapućujem se prema nečem sto bi trebala biti luka.

Poslije sam uvidio da u Laosu lokalno stanovništvo nije iskvareno turizmom i kako zajebat glupog furešta kao na mnogim mjestima u Thailandu nego su zbilja susretljivi i znatiželjni prema rijetkim turistima. Šetnjicom kroz Huay Xai pocinjem uočavati razlike izmedju jedne i druge obale. Komunizam koji je tamo jos uvijek jedina politička opcija i jedina stranka ostavio je traga na izgled mjesta, a i ponašanje ljudi. Trgovine su onako socijalistički poluprazne s neatraktivno zapakiranim proizvodima i sa nekakvim socijalističkim logoima kao kod nas u sedamdesetim. Pokoji auto i kineski motorin su totalna suprotnost brojnim Japanskim autima u Thailandu. Prolazim pored škole a tamo se vijori crvena zastava sa srpom i čekićem dok se djeca obučeni kao pioniri bez kapica igraju uokolo. Svi se smijese i pozdravljaju i mašu.

Dolazim u Luku koja je u biti samo blatna obala sa nekim daskama. Prilazi mi neki lokalac koji na lošem engleskom kaze da glavni ured ne radi ali da mogu kupiti kartu u nekoj kuci pored. Odlučujem se riskirati i ulazim u neku kuću gdje za 10 dolara kupujem dvije karte za slow boat do Luam Prabenga. Uzimaju mi brojeve putovnica i daju mi rukom napisanu kartu. Mislm si uf pušiona sto posto ali eto 10 dolara pa sto bilo da bilo. Naucio sam i prvu i jedinu riječ na Lao jeziku. "Hvala" se kaze "Hop chai la la". Vraćam se sa kartama u guest house i promatram spektakularan zalazak sunca na toj najvećoj rijeci u jugoistočnoj Aziji. Dobivam sms od Švedjana koji su ipak odlučili pobjeći iz Chang Mai i doci u Laos da se nađemo. Zajednički odlazimo u jedan od ukupno 2 restorana u Huay Xai. Meni je različit od thailadskog. Jedino pivo je Lao beer koje je podjednako dobro kao i thailandska Singha. Susrećemo u restoranu dvoje Iraca koji upravo dolaze iz smjera gdje mi idemo. Dobivam hrpe korisnih informacija dok naručujem juhu od kozhe vodenog bivola(nije loša) i sticky rice. Irci kazu da im je sticky riza već na vrh glave jer da je po svuda u Laosu i da ju Laošani stalno jedu sa svim i svačim .To je ljepljiva riza koja se jede prstima i uzima se u grudicama iz malih pletenih košarica. Uz još jedno Lao pivo odlazimo na počinak uz obavezno uključivanje aparatića protiv komaraca.

Jutro je friško. Ja se budim prvi i odlazim prošetati. Nitko se nigdje ne zuri. Zastajem uz jedna kolica gdje zena prodaje juhu sa rezancima od rize. Jedem jako dobar ali vrlo vrlo ljut doručak sa Laošanima koji se neprestano smješkaju dok trpaju rezance štapićima u usta i srču juhu i komadiće piletine i povrća iz male zdjelice. Počinje me hvatati lagana panika da obećani prevoz do luke neće doći i da ćemo ostati bez broda. Sa pola sata kašnjenja dolazi nekakav džip i sitan čovjek iz njega viče "Kroejšaaa!". Ukrcavamo ruksake na krov i sjedamo u zadnji dio džipa –pick upa s još dva stranca i nekoliko Laošana. Iskrcavanje u Luci gdje nam prilazi neki uniformirani tip i trazi nas putovnice i karte. Nevoljko dajemo i ostajemo promatrati ukrcavanje stvari u brod kojim trebamo krenuti. Interesantan je pogled na ogromnog zlatnog budu koji stoji na provi jednog od kargo brodova.

Mekong je već stoljećima zila kucavica cijele jugoistočne Azije i jedini mogući put jer ceste u brdovitom Laosu baš i nisu razgranate.
Tip se ne pojavljuje već cijeli sat dok lokalci ulaze na brod i pune ga. Očito se nikome ne zuri u Laosu jer brod već kasni u polasku skoro 2 sata, a mi smo još uvijek ispred. Nakon sto smo već odlučili da idemo vidjet sto se dogadja sa našim dokumentima policajac dolazi s putovnicama i mi se preko tanke daske ukrcavamo na brod. Zauzimamo usku drvenu klupicu na koju bjelačka guzica uopće ne stane i daska počinje zuljati nakon pet minuta sjedenja. Muka mi je pri pomisli da ću na toj klupici morati provesti puna dva dana. Brod Lagano isplovljava sa dva sata kašnjenja. Pogledavam oko sebe i ugledam da pored vozača stoji najlonska vrećica puna novca. To je KIP nacionalna valuta koju je inflacija totalno obezvrijedila. Jedan dolar - milijun kipa. Baht, a i dolar je opće prihvatljiv tako da se ne zamaramo sa kipom, ali je interesantno vidjeti takvo otvoreno drzanje novca na koji nitko ne obraća pozornost. Čitam u LP da kriminala u Laosu skoro i nema i da se nekakvih kradja turisti apsolutno ne moraju bojati.
Ljudi su skromni i siromašni, ali ne izgledaju nezadovoljni i nesretni već naprotiv prijatni su ne samo prema strancima već i jedni prema drugima.


- 20:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.08.2004.

emerald budha hram

Hram Bude.

- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.08.2004.

Pecene nogice

Jedan od mnogobrojnih ulicnih standova s hranom. Na slici vidite nekakve pecene pilece nozice i njuske (mislim prasece). Ima i pecenih crva i skakavaca koji uopce nisu losi!

- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #