Viola: Director's cut

Joj što ja volim kazalište... ali to već naravno znate.

Eto u subotu sam se zaputila u riječki HNK tragom nove dramske premijere. Ne gledam često drame, i pomno biram koju ću pogledati. Naime, dramske predstave u zagrebačkom HNK nikako ne preporučam jer mi se već godinama niti jedna nije svidjela. Sve neke teške teme, režija ili premoderna ili prezastarjela, gluma sva izvještačena... Ne mogu se sjetiti da mi je išta iza "Hamleta" (s Višnjićem) 90-tih ostalo u pozitivnom sjećanju.
Zato su mi dramske predstave u Rijeci uvijek bile pozitivno osvježenje. Tako i najnovija postava klasika T. Williamsa "Tramvaj zvan žudnja".
Što reći? Radi se o predstavi teške tematike koju je redatelj uspio vrlo dinamično smjestiti u dva i pol sata. Posebno me oduševila beogradska gošća u glavnoj ulozi Mirjana Karanović. Ona je duša i nositeljica svih zbivanja na sceni i bez nje to jednostavno ne bi bilo to. Svidio mi se i Žarko Radić u ulozi njenog zbunjenog udvarača. Ima i puno seksualnih scena (nije za djecu :)), a što Liverić radi u ulozi Kowalskog morat ćete sami otkriti :).
Definitivno predstava za preporučiti!

A eto, stigla sam pogledati i "Marley i ja", nakon što sam pročitala knjigu. Ako ste ikad imali posla sa odgajanjem nemogućeg malog psa, ovaj film će vas nasmijati, rasplakati i podsjetiti na sve nemoguće situacije. Pravi obiteljski film. Knjiga mi je naravno bolja od filma, plakala sam ko luda na kraju, to mi se već dugo nije desilo.

Inače, novost u našoj kući je mala mica od 10 tjedana koju treba isto odgojiti. Malo zlo samo jede, spava, kaka i natjerava se ko ludo po kući. Kod nas je tek dva tjedna a već su nastradale sve zavjese i biljke. U jednom momentu glumi malog anđela dok ti prede na krilu, u drugom divljački skače po laptopu pokušavajući uloviti kursor... i tako, veselo nam je s njom.
Primam savjete o odgoju ako netko ima pametan prijedlog... i ostavljam vam pozdrav daveći se u divljim šparogama, a i jagodama :)

Zadatak na Twitteru bio je jednostavan: napisati sadržaj opere u 140 znakova. Hahahaha, ja sam se baš dobro nasmijala, nadam se da ćete i vi (doduše, treba znati engleski). Ovo su neke umotvorine:

Bluebeard’s Castle
- Here’s my castle. Are you afraid? No, I’m going to open all those damn doors! Are you afraid? No, let me in! Who’s that? Oh shit.

- What’s behind the door? Open it. (he does.) Oh shit! No, it’s cool, I still love you. (x6) And door 7? (shows her.) Oh HELL no.

Carmen
- The bull doesn’t win. Neither does anyone else.

- If a cigarette doesn’t kill you, the girl who made it will…

- Don Jose: I hate Carmen. I love Carmen! I miss Carmen… I hate Carmen! Knife.


Dialogues of the Carmelites
- Blanche becomes a nun. Aristocrats and nuns go to the guillotine. Nun survive. (Actually one nun survives.)

Don Carlos
King marries French girl. His son has hots for girl. Son becomes rebel. Heretics get burned. One eyed woman steals box with secret info in it. Son rescued by Grandpa’s possible ghost. Audience confused by ending.

- he’s in love with his new mother. Affairs of state are greater than affairs of the heart. Questions will be asked.

- He loves her, but she’s forced to marry his father, the king. He sides with the rebels. Beware the grand inquisitor!

Don Giovanni
- randy young man sleeps with lots of girls and gets his comeuppance from a statue.

- Ok, here’s one: Rake kills man. Man’s statue kills rake.

Dido and Aeneas
- Why not marry Aneas? Good idea. “Zeus says: dump her” Ok, will do. Psst, let’s sneak outta here. Jilted? I’ll just kill myself.

I Pagliaci
- Wife’s infidelity no laughing matter for clown. Puts on his costume and kills her. The play is over. Actors have feelings too.

Il Travatore
- Azuc: Oops Wrong baby

La Boheme
A bunch of bohemians. Is that a cold hand? Cough, cough. Forsake love. Cough, cough. Regain love. Cough, cough. Dead.

La Nozze de Figaro
- Count wishes he Susanna had; his wife is sad, his servant mad, a mezzo plays a lusty lad. Switcheroo exposes cad, finale he admits he’s bad.


La Traviata
- V>TB. Has party. Shacks up with A. G meddles . V dumps A. Has party. A freaks. V=TB, faints. A&V reunite but TB>V. Curtain.

courtsean loves young playboy. dad begs: pls leave son. she does, thy fight, he leaves. she gets sick. he rtns for 1 final song.

- She resists, but falls in love. She marries, moves to the country. Her money: spent. Her husband: fooled. She coughs. She dies.

- The only man she ever loved, and she gives him up, so she won’t dishonor his family. Cough, cough, she’s dying.


Pelleas et Mélisande
- Nothing happens; Mélisande dies.

The Ring

Girls lose gold, incest, sword, Ride, fire, son is hero, fates, betrayal, stabbing, more fire, throw ring in the water, place burns anyway

- You ruined my life. Hey, let’s drink this. We’re in love. Ecstasy! Shit, we’re busted. Ok, let’s just die together.


Netko od kolega mi jednom reče: Gledao sam tu operu i bilo je kao da gledam sapunicu: "Volim te, Ne volim te, Ubit ću te! Ups!..." Pa eto....

Sjećate se Dumasove "Dame s kamelijama" i njenih bijelih kamelija tokom normalnih dana, a crvenih tokom onih drugih? Uz sva kazališna ostvarenja, striček Verdi se potrudio i da nam napiše operu koju vole valjda svi osim orkestralnih muzičara.

Eto jučer sam je prvi put stvarno pogledala, kako Bog zapovijeda, iz lože, a ne vireći iz rupe dok sviram milijunti put isti ton. Jer koliko god Verdijeve opere imale lijepih melodija, za svirati su ubitačne, a Traviata je vrlo vjerojatno najgora od svih.


Photo: HNK
Bijah tako jučer na nedavno novopostavljenoj "Traviati" u riječkom HNK, i stvarno sam se ugodno iznenadila. Jedva sam se natjerala da je odem pogledati (ipak sam je svirala mali milijun puta pa mi je lagano slabo od nje), ali na kraju sam ostala oduševljena. Kao kurtizana Violetta Valery nastupila je gostujuća solistica iz Graza Margareta Klobučar, koja je ispunila cijelo kazalište svojim glasom, ali i pojavom. Pravi rasni komad, duge plave kose, u sexy kostimu, a još i prekrasno pjeva, vjerujem da muškima u publici nije bilo baš svejedno. U svakom slučaju, Margareta, vrati nam se!!!

Orkestar je bio milozvučan kao i uvijek, i nije se na njima jako vidjelo koliko zapravo mrze Verdija :). Meni najdraža uloga u Traviati je uloga zlog tate, Germonta. Ma nije on zapravo zao lik, ali se svaki drugi dan odriče vlastitog sina iz raznoraznih razloga pa mi nije simpatičan. I u Zg i ovdje pjevao ga je nacionalni prvak Vitomir Marof. Redovno se oduševim slušajući ga kako pjeva svoju glavnu ariju (La provenza nekako..), a u ovoj režiji imao je i težak zadatak da ispipari Violettu što mu je izgleda teže palo ali se hrabro držao.

Najviše od svega me oduševila režija (za promjenu, inače mi je obično koma). Bravo i za gostujućeg redatelja J. Kicszu, scena je vrlo moderna, režija je taman toliko komplicirana koliko treba biti, i u svakom trenutku je zanimljivo. Čak ni prizor umiranja na kraju nije napravljen klasično (ona umre od sušice u krevetu), nego Violetta u halterima i bundi ode u svjetlost. Redatelju, vrati nam se i ti!

Kostimi su super, svi su ili u halterima (Violetta) ili u večernjim haljinama (zbor) tako da je stalno prisutan dojam raskoši. Scenografija je bazirana na pokretnim panelima i okrećućoj sceni, zbor mora da povremeno dobije morsku bolest :), ali je isto efektna.

I tako, jako mi se svidjelo, a pošto ovih dana više visim u kazalištu s ove gledateljske strane, vjerojatno će biti još nekih osvrtića.