četvrtak, 17.07.2008.

I'm looking at you through the glass,don't know how much time has passed..all I know is that it feels like forever...

Osjećam se kao zombi.
Živući mrtvac.
Kao slagalica.Pomno složena.
Najprije rub, jer njega je najlakše složiti..a zatim sredina..
ispunjena olovom misli i postupaka...
Jedan dio nedostaje, već jako dugo...
Stara bol u prsima se vratila...
Udah..jedan teži od drugog...

Trebao mi je netko večeras...

* Hvala njoj jer je u tom trenu bila ta koja je trpila svo moje besmišlje i tako predano tumarala odajama mojih misli...


23:13 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.