gutanje laži

četvrtak, 05.03.2009.

Šutnja

Kad smo bili klinci, mislili smo kako su riječi ono što boli više od šamara i u svojim smo dječjim osvetničkim pohodima birali one najteže, najoštrije i rezali i parali njima kao nožem. Ne mareći pri tome što ćemo se i sami možda katkad porezati.

Kako starim, shvaćam da nema te riječi koja boli kao šutnja.

05.03.2009. u 21:16 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 04.03.2009.

Inkubator

Moj prijatelj pedijatar bio je dežuran te večeri i obilazio je klince kako bi provjerio spavaju li u svojim zujećim stakleno-plastičnim kutijicama.
- Inkubatori zuje? – upitah znatiželjno.
- Zuje. Inkubatori tiho zuje – odgovorio je.
- To da se klinci ne osjećaju usamljeno? Tako ja upalim TV, samo da mi zuji! – nasmiješih se.
- Proizveli su inkubatore koji ne zuje pa se vidjelo da nedonešenim bebama treba malo tihe buke, valjda misle da čuju mamine zvukove – pojasnio mi je.
- Bila sam, dakle, u pravu – rekoh zadovoljno.
- I tebi fali mama? – smješkao se.
- Ponekad... – uzvratila sam.

Svima nam ponekad fali, utješio me Igor. Prokleta je stvar biti odrastao. Donosiš odluke. Teško je. Jebote.
Valjda svi imamo djelić bebe u sebi cijeli život. Nedonoščeta. I nedostaje nam ono tiho zujanje.

04.03.2009. u 22:26 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>