gutanje laži

ponedjeljak, 14.01.2008.

Dr. Kuzmo


Dr. Kuzmo bio je najbolji liječnik u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Pametan, nevjerojatno obrazovan i stručan. Usto i drag i suosjećajan. Tako je bar tvrdila moja teta, majčina sestra. Ona se uvijek nakon povratka od njega osjećala vidno bolje. Ne bi bilo tragova neprospavanih noći, višednevnih glavobolja, čak ni reumatskih bolova. Danas se ne sjećam kako su se zvale tablete kojima je uredno mahala svaki put nakon povratka, zapravo, nikada ih nisam pobliže ni vidjela jer su bile brižno umotane u papir, ali zaista su joj vraćale osmijeh na lice.

- Ta žena samo izmišlja! – govorio je moj tata, mama bi mu obično na to rekla da je bezobrazan.

Dr. Kuzmu nitko od ostatka naše obitelji nije upoznao. Ipak, nitko nije sumnjao u njegovo postojanje i prozor njegove ordinacije, koji nam je teta pokazala, a mi smo ga svi promatrali s nekim strahopoštovanjem.
Kad se mama razboljela, inzistirala je da joj pozovu dr. Kuzmu, no tata to nije dopustio.

- Oporavit ćeš se ti sasvim dobro i bez tog kvazi-doktora! Ova bolnica, sunca mu, valjda ima još kojeg liječnika! – grmio je.
Sjećam se i danas toga razgovora kraj majčina kreveta, teta je tada iz protesta napustila sobu, a majku je posjećivala samo kad bi bila sigurna da „nevjerni Toma“ nije negdje u blizini.

Ja sam tatu tada razumjela - on je bio i suviše realističan i čvrsto nogama na zemlji. Hirove udovice, koju su i kći i sin napustili i otišli u inozemstvo čim su stali na svoje noge, on nije mogao razumjeti.

- Nosajući stražnjicu po tim toplicama samo će potrošiti novac koji joj je muž ostavio – često je prigovarao mojoj majci jer ni on nije imao srca reći bilo što okrutno teti u lice.

Tetu sam redovito posjećivala u toplicama, u koje je odlazila najmanje dvaput godišnje, po uputama dr. Kuzme. U razgovorima koji bi trajali beskrajno dugo pokušavala sam razbrati je li ona hipohondar ili je samo usamljena. Slušala bih ju kako ushićeno govori o terapijama koje je prolazila zbog reume, o drugim bolesnicima ili, pak, samo umirovljenicima koji su s njom dijelili terapijski bazen, o hrani, o svemu. Teta bi tih tjedana bila neizmjerno vedra. Tata je i dalje govorio da je teta obični vrtiguz, nema pametnijeg posla pa luta naokolo.
Kako sam odrastala, sve mi je jasnije postajalo da se iza njezine maske samosvjesne i sigurne, pomalo vrckaste žene krije moja usamljena teta koja, u potrazi za pažnjom i dobrim riječima, poseže za nečim tako drastičnim kao što su opsesivni posjeti liječniku.

Kada se zaratilo, odselila je djeci u inozemstvo. Pisala mi je jednom iz alpskog lječilišta:

Draga moja! Istina je što kažu, Alpe zaista liječe! Nakon operacije koljena, potpuno sam se oporavila! No, ne shvaćaju oni da meni više od svega treba šalica kave s dr. Kuzmom i čašica razgovora!
U istom je lječilištu i umrla nekoliko godina kasnije, otkazalo joj srce. Ako ikada više posjetim rodni grad, potražit ću dr. Kuzmu, kažu da je nakon rata otvorio privatnu praksu. Ili je možda bolje da ga ostavim u sjećanju onakvim kakvim mi ga je, čini se u naslijeđe, dala teta?

Ja se danas od svojih životnih boljki liječim hodanjem po trgovinama i odlaskom na frizuru. Ni sa kime se ne isplačem tako dobro kada mi je teško kao što to činim sa svojom frizerkom. Uvijek se vratim kući nasmijana i nimalo mi ne smeta što mi govore kako sam sve sličnija teti.

14.01.2008. u 21:48 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Učim pisati kratke priče i malo bježim od svakodnevice...



Čitam...

F.W.Engdahl: Stoljeće rata

Sram vas bilo!

Sram vas bilo ako trkeljate gluposti u komentarima, cisto da biste uvrijedili autora postova ili druge blogere! Puj, puj! belj