lady Rosenred
31.08.2007., petak
the philosopher, you know so much about nothing at all
 Provela sam četiri dana s bratom i sestrom u našem stanu u Daruvaru, sama s njima, baš kao prije nekih mjesec dana. Bilo je fora, opuštajuće. Smirila sam se što se tiče Španjolske, navodno ni tamo nije sve tako sjajno i spektakularno  . (Ili me to Igor samo tješi.)Life goes on. U ponedjeljak škola, čovječe, kad već!? Meni kao da je početak kolovoza, otprilike. Ovo ljeto je proletjelo brže nego ijedno drugo, ali bilo je super. Znam da će prvi tjedan biti samo zajebancija, dakle, malo sam uranila sa zamaranjem oko škole. Peace. Nemam što raditi zadnjih 3 dana odmora. Možda malo čitati. Joj, da, nisam spomenula da su mi na svjedodžbi zaboravili napisati peticu iz sociologije  . Sad se pitam jel to neki Božji znak da ipak ne pokušavam to upisati  . Opet se vraćaju glupe dvojbe oko faksa. Sa svojim odabirom vjerojatno bih radila u školi, a prema izjavi jedne profesorice, «koga je Bog htio kazniti, njega je učinio učiteljem». Yeah right  . Profesor koji stvarno tak misli je vjerojatno više kazna svojim učenicima nego sam sebi. lies feed your judgement of others behold how the blind lead each other the philosopher you know so much about nothing at all |
26.08.2007., nedjelja
a foot away from you is like a bit closer to heaven
  Fuj... Gadi mi se moje glupo odlučivanje, vaganje što je bolje za mene i ostale, a što lošije, gadi mi se što tako lako padnem pod utjecaj retardiranih, zlih i sebičnih ljudi koji hodaju okolo s pričama koje se totalno protive njihovom stvarnom ponašanju... Pizdim što ne idem na maturalac. Da nije bilo one glupe svađe oko toga kamo idemo koju sam ja vjerojatno više od svih osjetila na svojoj koži, znam da bi sve bilo drugačije. Zašt nikad ne mogu misliti svojom glavom? Zašto se uvijek osjećam kao da sam dugujem vlastiti život svima koju mrdnu malim prstom da mi pomognu? Ne mogu vjerovati da ću za mjesec i pol imati 18, a osjećam se kao da mi je 14. Blago Igoru. Da nisam slušala one koju su mi srali o životnim prioritetima, nekoj imaginarnoj lojalnosti i ostalim šitovima, sad bi s njim uživala u Španjolskoj. Sad je, naravno, prekasno. Obojima nam je grozno što će nešto što se pamti cijeli život biti upropaštenojer ja slušam kretene. Jedino mi je drago što sam posljednjih 7 dana prije Igorovog odlaska u Španjolsku provela stvarno zakon, svaki dan vani i tak... Bilo mi je zbilja lijepo, posebno jučer. Stvarno lijepo. Da bar ne moram u glupu Njemačku u rujnu. Oće se tko mijenat? Mijenjala bih deset putovanja u Njemačku za tih 7-8 dana na maturalcu.Loyalty? Well I say fuck that. Say one more word, I double dare you. It's my world, you're in it, it'll take you down in a minute. You can alter your look, diversify your age. But the truth seems like a bitch slap in your face. |
25.08.2007., subota
sutra novi post
|
sutra novi post |
18.08.2007., subota
always learn from history to be sure you make the same mistakes again
 Nakon što sam propustila prvi dan NGGLJ (možda nažalost, možda i na sreću), morala sam doći drugi dan, tj. petak... I tak. Bilo je podnošljivo. Dosta lošije nego što sam očekivala. Ne samo u centru već, s vremena na vrijeme, i izvan njega. Okej, ovo zvuči glupo . Well, like I care. Možda je kriva i dosadna glazba. Glupo je tako se izražavati o hrvatskoj kulturnoj baštini (haha) al stvarno... Meni je to bilo dosadno. Igor mi je jučer reko da mi nikad ništ ne valja . Well I just can't help myself  . I nije istina da mi ništ ne valja. Samo mi se čini da kad dugo trpiš nešto što stvarno ne voliš na kraju bude puno gore nego što bi bilo kad bih odmah rekla da mi se to baš i ne sviđa. Možda sam u krivu. Who knows.Vidim da mi se postovi opasno skraćuju. Nema drugog objašnjenja nego – fali mi škola. A možda i ne. Čim počnju prvi terori neurotičnih profesora/ica zaželjet ću se ljeta. Ma, i jedno i drugo je dobro. Sve ima i prednosti i nedostataka. Nevjerojatno koliko istine ima u naslovu. Al stvarno. Imam osjećaj da svaki život ima neku šablonu koja se stalno ponavlja. (Otkrila toplu vodu.) always learn from history to be sure you make the same mistakes again dig with bare hands or a silver spoon but never change the masterplan |
10.08.2007., petak
the power to let go is sometimes hard to find
 Uhvatila me klasična ljetna lijenost pa mi se više ne da ni postove pisati... Ali kad već imam blog, valjda bi bio red da se malo brinem oko njega. Dakle, evo posta .Igor se jučer vratio, nismo se vidjeli tri tjedna...  Našli smo se popodne i lutali gradom... Btw, sviđa mi se ono na gimi što su obnovili, tek sam jučer to vidjela. Bar će biti manje blata. Doduše, ima još stvari koje bi se na gimi mogle popraviti, makar to možda i ne želim, jer nije fora da sve obnavljaju baš kad moja generacija odlazi  . Nije fer. Tak je bilo i s mojom osnovnom školom. Enivej, nadam se da će se moje dosađivanje kod kuće prekinuti sad kad je on stigao, makar je glupo što su baš sad morali početi ti glupi pljuskovi, što i ne bi bilo tako grozno da se ja ne bojim grmljavine . A bojim se, stvarno. Znam da je glupo. Evo, opet je počela kiša. Divno. Bilo bi bolje da se preko noći maksimalno ispada pa smo preko dana na miru . Kak ću se po ovoj kiši naći s njim? Damn.Iz posta koji većinom govori o vremenskoj prognozi može se zaključiti da mi je inspiracija trenutno na nuli. Oh, well. ashes and promises share a bond through the winds of change words are blown away when visions that should be are tattooed in your mind the power to let go is sometimes hard to find |
02.08.2007., četvrtak
allergic to thoughts of mother earth
 Opet ja... Stvarno mi je dosadno, pa reko, ajd idem napisat post. Džizs, kako je ovo ljeto proletjelo! Nijedno ljeto mi nije tako brzo prošlo kao ovo. Govorim kao da je rujan, ali pošto će kolovoz navodno biti hladniji i kišovitiji, to više nije to. U nedjelju je stari sestru, brata i mene odvezao u naš stan u Daruvaru i tamo nas ostavio do srijede navečer. Lol. Nas troje sami u stanu. Bilo je dobro ;) (makar bih radije da sam bila sama ili s Igorom al ajd). Kad su bile vrućine, cmizdrila sam za listopadom, a sinoć sam se smrzavala pa sad cmizdrim za srpnjom. Dobra je vijest što mi je kosa nekak prilično narasla. Kolko sam se ja prije frustrirala zbog toga, čovječe... A tko ne bi, nakon onakvog sakaćenja kose koje sam ja doživjela svatko bi još mjesecima cmizdrio da mu fali kosa. Osim toga, trebala sam ju bojati još prije 3 tjedna, a pošto nisam, opet imam priliku gledati svoju prirodnu boju kose koja mi se, btw, nikad nije sviđala. Crna je zakon. Zašto ne idem na maturalac!? Sve mi je više krivo zbog toga. I apsolutno me briga jel bi išla u Španjolsku, Italiju, Nizozemsku ili Crnu Goru. I muka mi je kad se sjetim svih prodika o tome gdje je bolje. Samo želim negdje ići. Bilo gdje. always stays the same nothing ever changes english summer rain seems to last for ages |
