četvrtak | 14.09.2006.

Krivi poziv

Moj studentski posao u galeriji vrlo često zna biti izrazito nezanimljiv. Naime, moj zadatak jest da kupcima prezentiram precijenjene slike i uvjerim ih da su iste upravo ono što oni oduvijek traže. To u teoriji i nije toliko dosadno, ali u praksi se pojavi mali problemčić. Nigdje kupaca.
Galerija je uvijek prazna, a ako slučajno netko zabunom zaluta unutra, kad mu pogled padne na cijenu od 30 tisuća kn, izleti iz galerije kao da mu je netko vatrom potpalio pozadinu.
Obično ponesem knjigu-dvije da se malo zabavim. Čini mi se da sam u ovih mjesec dana sam pročitala više knjiga nego proteklih 6 mjeseci. Tako si ispunim radni dan.
No, danas se dogodilo da sam nepredviđeno brzo pročitala drame Tennesseeja Williamsa pa sam ostala bez ikakve zabave puno prije trenutka kojeg čekam od sekunde kad zakoračim u galeriju – završetka smjene.
Tako sam odlučila nazvati nekoga da malo pročavrljamo i tako si prikratim preostalo vrijeme do zatvaranja galerije. 3 sata ako zatvorim 20 minuta ranije.
Zazvala sam Branku, ali ona je nešto radila s dečkom pa nije bila previše raspoložena za razgovor.
Ništa zato, pomislila sam i okrenula Kolegičin broj. Javila mi se telefonska sekretarica.
Probala sam je nazvati i na fiksni broj i tu je slušalicu podignula njezina mama, objašnjavajući mi da joj je nasljednica otišla u kino i ispričavajući se što ne može razgovarati jer, eto, upravo počinje 'Čarolija'.
Potom sam nazvala prijatelja, ali baš sam ga uhvatila u vožnji. Drugi prijatelj je bio na piću s trećim prijateljem pa nije mogao pričati. Četvrti prijatelj se uopće nije javio.
Postajala sam lagano očajna. Nazvala sam doma. Ni tu se nitko nije javio. A ja dobro znam da jesu u kući, ali im je lijeno podignuti prkno i javiti se. I da niti jedan od tih stvorova s kojima sam slučajno krvno povezana iz principa ne želi biti onaj koji će podignuti slušalicu i zatim je lijepo odnijeti drugom stvoru koji mu se ceri iz fotelje jer se nije morao dignuti da bi primio poziv. Tko ih ne zna, skupo bi ih platio.
Unatoč mojoj upornosti, nitko se nije javio.
- Pizduni! Umirem od dosade, nazovite me...Imam novi super vic!- ostavila sam poruku na sekretarici, vrlo svjesna da se nitko neće dignuti iz fotelje da presluša poruke.
-Tetka! – pobjedonosno sam se sjetila. Ona je uvijek spremna na priču. Okrenula sam njezin broj i javila se nakon prvog zvona. Znala sam, znala! Trebala sam je odmah nazvati, ona se uvijek javlja.
- Ej! Ne mogu sad razgovarati, barba Jadran mi mjeri tlak!- polila me hladnom vodom.
Pa dobro, što je danas svima?!? Možda žele da ja umrem od dosade. Mora da su se urotili protiv mene.
Počela sam vrtiti imenik u mobitelu, u potrazi za osobom koja bi bila spremna spasiti me od lagane, ali sigurne smrti.
Prekrstila sam se i nazvala rodicu.
- Jebemti mater, što me budiš? – ljutito se javila.
- Tko spava u 8 i pol uvečer?
- Onaj tko tulumari protekla dva dana! – dreknula je i poklopila mi.
Možda je njezina sestra bolje volje, pomislila sam i okrenula njezin broj, ali ona je upravo uspavljivala dijete, pa nije mogla pričati.
Postala sam toliko očajna da sam u trenutku krenula nazvati i VIP službu za korisnike, ali onda sam se sjetila da će mi prije smjena završiti nego što će me oni spojiti slobodnom agentu.
Umjesto toga, nazvala sam frizerku da joj javim da mi je već spao mini-val kojeg mi je ona napravila prije dva dana i da su mi svi izrugali novu frizuru, ali oprostit ću joj što me očerupala ako ima koju minuticu da mi ispriča tračeve koje je čula u posljednja dva dana.
Kad se ženska navila, pomislila sam da mi je sjekira upala u med, ali idilu je naglo prekinuo njezin paničan krik:
- Jebemu, jebemu, kiselina... – čula sam je kako govori. Još je rekla ili ''Gore frizura'' ili ''Ode frizura'', nisam sigurna. I onda se veza prekinula. Ništa od tračeva. Ah.
Točno kad sam odustala od pričanja na telefon i počela pisati (ovo, jel) na papir za umotavanje akvarela, dogodila se zadnja stvar koju sam tad očekivala. Mobitel je počeo zvoniti.
Netko je zvao MENE.
- Eeeeej, ljubavi, pogodi tko je? – kriještavim je glasom prozujala Petra, zaposlenica u drugoj galeriji iste vlasnice. Nije bilo teško pogoditi. Prvo, samo jedna osoba koju ja poznam ima tako kriještav glas. Drugo, jedina osoba koja svaki put preko telefona pita 'Ljubavi, pogodi tko je' unatoč tome što me vidjela jednom u prolazu je ona. Osim toga, na zaslonu telefona je pisalo 'Petra'.
- Ena, jesi li to ti?
- Haha, nije, to sam ja – Peeeetra! – uzviknula je još prodornije.
Baš u tom trenutku su mi potencijalni kupci ušli u galeriju. Ili sam imala poziv na drugom telefonu pa nisam mogla pričati. A možda mi se samo ispraznila baterija.

- 11:51 - Komentari (39) - Isprintaj - # -

nedjelja | 10.09.2006.

Što vi mislite, koliko ja imam slobodnog vremena?!?

Poznato je da ja uvijek imam nekakvih problema s mobitelom.
Ili mi ne pišti kad dođe poruka nego pola sata kasnije ili se baterija odjednom potpuno isprazni nakon što je prije pola sata bila napunjena (normalno traje danima!), a najčešće se dogodi da ga negdje posijem. Što u stvari nije ni toliko čudno kad je ta stvarčica toliko sitna da je tražiti nju u kreativnom neredu moje sobe isto kao i tražiti iglu u plastu sijena.
Ovaj put problem je nastao s uspostavom poziva. Naime, svaki put kad bih pozivala, samo bi se čuo onaj iritantni beep i poziv je završio prije nego što je počeo.
Uzela san tatin mobitel i nazvala VIP službu za korisnike.
Dobra večer, dobro došli u VIP službu za korisnike. Za VIP imenik molimo nazovite 0-9-1-7-7-4-4. Za ostale informacije ostanite na liniji. (pauza)
Molimo odaberite jednu od opcija. Ukoliko želite preslušati informacije o novoj fiksnoj opciji za vip korisnike, molimo birajte 0, za informacije o registraciji vaših podataka i aktivaciji n-pina birajte 1, za ponude i usluge odaberite 2, za pitanja o računu i naplati odaberite 3, za tehnička pitanja odaberite 4, za pitanja o vip-me bonusu birajte 5.

- Što je ova sve namljela – komentirala sam tati, koji je došao tražiti svoj mobitel natrag – Više sam i zaboravila što mi ne valja.
Molimo odaberite jednu od opcija...
Pritisnula sam 4, tehnička pitanja. No tu nije bio kraj opcijama. VIP velikodušno pruža mogućnost izbora. Kako su dragi.
Za MMS birajte 1, za GPRS birajte 2...
Pitala sam tatu što je uopće GPRS, no on je samo slegnuo ramenima. Nesebično sam prebacila sam poziv na razglas, tako da svi možemo uživati u nadasve ljupkom ženskom glasu koji monotono pruža toliko izbora.
...za SMS birajte 3, za ponudu uređaja birajte 4, za puk broj birajte 5, za vip centre i povlaštene servise birajte 6, za tehnička pitanja birajte 7, za povratak u prethodni izbornik pritisnite ljestve.
- Mislim da nam trebaju tehnička pitanja – rekla sam.
- Zar već prije odabrali tehnička pitanja?! – čudio se tata.
- Ovo su podvrste tehničkih pitanja – pojasnila sam mu.
- Kako tehničko pitanje može biti podvrsta tehničkih pitanja?
- Šuti, koji je ono broj uopće bio?
- 4 – rekao je tata.
Ja sam tvrdila da su bile ljestve pa smo izbornik preslušali ponovno, za svaki slučaj.
Vaš poziv bit će spojen agentu. Molimo pričekajte...
I onda su pustili nekakvo odvratno zavijanje. Tata je poslao svoj mobitel kvragu i otišao na večeru.
Molimo pričekajte....Vaš poziv bit će uskoro spojen agentu.
Pa ponovno neka odvratna muzika, valjda stavljena u namjeri da ljudi na 'čekanju' prekinu vezu i tako rasterete linije.
Otišla sam na večeru.
Status se nije promijenio ni kad sam se vratila s večere, samo je sada svirala bolja muzika. Prošlo mi je glavom da su se linije rasteretile pa nema više potrebe za onim groznim kriještanjem kao ''rastjerivačem'', baš u trenutku kad je, sad već pomalo iritantni glas rekao:
Molimo pričekajte...(baš se pitam što sam dosad radila?)Vaš poziv bit će uskoro spojen agentu...
Uskoro, my ass. Već je sat vremena uskoro.
Otišla sam do susjeda, u nadi da će on znati zašto ne mogu uspostaviti vražji poziv.
Petnaest minuta nakon susjedove intervencije, ne samo da nisam mogla nazvati nekoga, nego sad niti netko nije mogao nazvati mene.
Srećom, uskoro ću biti spojena agentu.
Oko jedanaest mi se zbilja počelo spavati, pa sam otišla pod hladan tuš da se malo razbudim dok čekam agenta. Bezveze sam žurila, skoro sam se i poskliznula u kupaonici u slučaju da nam je agent u međuvremenu spojen. Ispostavilo se da sam bezveze žurila, naime, još uvijek su me molili da pričekam. Mora da glupi agent ima sexy glas kad je toliko zauzet.
Čekajući da dobijem agenta sa sexy glasom, zadrijemala sam na fotelji. U ne-znam-koje doba probudilo me bjesomučno kreštanje iz mobitela (definitivo ne sexy glas):
- Halo?!? HALO?!? IZVOLITE?!?
- Tko je to? – rekla sam u polu-snu.
- Služba za korisnike –odgovorila mi je osoba s linije – Kako vam mogu pomoći?
Šta? Kakva služba? Moj auto je u redu.
Nisam se više mogla sjetiti zašto sam uopće zvala tu nekakvu službu. Kako i bi, bilo je toliko kasno po noći ili rano ujutro, a ja ne funkcioniram kao sova.
- Lako noć – samo sam rekla i utonula u san.
O službama ću misliti kasnije. Molimo pričekajte...

- 14:21 - Komentari (30) - Isprintaj - # -

srijeda | 06.09.2006.

Dizajn:))

Što kažete na novi dizajn bloga? I to, moj dizajn, mooooj...SAMA sam ga napravila, SAAAAMA!!!
Dobro, Kompozicija VIII od Kandinskog mi je malo pomogla.
Nadam se da se čovjek ne prevrće u grobu gledajući kako sam mu iskasapila sliku.
Jebate *krsti se lijevom rukom*, što sam napravila od njegove glazbene slike...Vidi se da nemam sluha.
Uglavnom, protekla 4 sata sam uređivala ovo, boli me glava i oči i malo nezgrapno sklapam rečenice...Mogla bih u krpe, ionako je kasno.
Očekujem vašu spontanu pohvalu.
Lako noć!

- 22:35 - Komentari (25) - Isprintaj - # -

subota | 02.09.2006.

Važno je imati ideju

Prije par dana čvrsto sam odlučila malo poraditi na sebi. Razmišljala sam što bih to mogla promijeniti i unaprijediti i nakon par sati razmišljanja toliko sam se umorila da više nisam bila sposobna ni za kakav fizički napor. Tako sam došla na ideju da posjetim plastičnog kirurga.
- Hey doktore, whazzup?
- Dobar dan! Vi ste Rozan Grozan?
- Da, i htjela bih povećati grudi.
- Zašto?
- Iz jednog jedinog razloga – da budu veće.
- A zašto želite da budu veće?
- Iz više razloga. Da nabrojim?
- Može.
- Prvo, da budu koliko-toliko proporcionalne s bokovima, nadalje, da ne moram kupovati gornji dio kostima na dječjem odjelu, onda da moj dragi ne mora koristiti mikroskop da bi znao gdje da me uhvati, a i bilo bi zgodno da ljudi na prvi pogled znaju da sam ženskog spola, zatim da ne vidim stomak od sisa...Usput, radite li vi i liposukciju ?
- Isključivo starijim ljudima. Nego, koliko biste vi htjeli povećati grudi?
- Koliko najviše može?
- Radim do šestice. Ali to je zbilja previše. Vama bi mogao povećati na trojku ili možda četvorku, ovaj...
- IMAM IDEJU!- naglo sam se zaderala - Što kažete o tome da presadite salo iz guzice i stomka gore?
- Kažem da neće ići.
- Zašto?
- Previše bespotrebnih zahvata.
- Što onda predlažete?
- Da me saslušate do kraja. Možemo ugraditi silikone, operacija bi trajala oko 2 sata, lokalna anestezija bla bla bla, a oporavak šest tjedana.
- Super, kad se najprije možemo dogovoriti?
- Za 4 tjedna...Ovaj, ima još jedna minorna stvarčica – plaćanje. Kako biste to platili, gotovinom ili...?
- ŠTO??? Zar ja to moram platiti?
- A nego tko, gospodična?
- Socijalno?!?
- Gospođice Grozan, za socijalno moraju postojati medicinski razlozi. Za povećanje grudi ne možete naći niti jedan razlog.
- Kako ne? A nedovoljno opterećena kralježnica?
Kirurg me tupasto pogledao. Budala jedna, kao da je s Marsa pao.
- Nego, koliko bi onda došao zahvat? – prekinula sam pomalo neugodnu šutnju.
- Oko 3 000 eura.
- Imate li popust za studente?
- Izlaz je na ovu stranu – pokazao mi je rukom, svinja pretila.

Baš me briga. Možda nisam uzdignula ravnicu, ali uvijek mogu unaprijediti neke druge točke. Obrazovanje, npr. Mogla bih učiti o kulturi drugih zemalja. O Španjolskoj u Španjolskoj, recimo. Idem odmah tražiti sponzore za putovanje. Možda su ljudi iz Sunce osiguranja danas dobro raspoloženi.

- 23:12 - Komentari (31) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

copyright © Rozan, 2005-2006.