50.
samo hrabro moja ljubavi
bolje mogli nismo ja i ti
stigli smo do kraja zajedno
umrijeti se mora svejedno
reci mi da li čuješ istu kišu kao ja
da li ista tuga tebe prekriva kapima istine....
rastrgana. između dva svijeta u kojima prebivam. u jedan sam rođena, a drugi smo stvorili samo za nas. i ova kiša me izluđuje. podsjeća me na manično trčanje stepenicama. znam što mi je. vrijeme je da se javiš. prošlo je dovoljno. gdje si, dok suzama ispirem gorki okus krivnje? kriva sam za toliko toga, za to što nas skrivam, što lažem o nama, kriva sam što postojimo, kriva sam što ne postojimo, kriva sam do zla boga, i za to ispaštam.kako sam uspjela to napraviti, kako sam uspjela napraviti takvu zbrku! ne znam više kako bih mogla situaciju okrenuti a da nitko ne bude povrijeđen. a ne mogu povrijediti nikoga jer će to biti prestrašno za sve uključene. i šta da radim? zar imam opcija? na sreću, nisi mi ostavio nijednu. čekanje. čekanje čega? ne vidim izlaz iz ovoga. ne vidim kako da izađem iz vlastite kože. ne vidim šta da radim. da te pustim? da te zadržim? što je istina, a što laž? ne, ozbiljno, što je više ovdje istina? ta metafizička supstanca morala, gdje je?
hladno mi je i želim se grijati tvojim kovrčama. i želim da prestane boljeti.
Miriše sol u tvojoj kosi
sjećaš me na bol i vjetar me nosi
prema tebi kao brod na grebenje
razbit će me opet staro nevrijeme
ali svejedno je
kad znam da tebi pripadam
svi putevi isto nas vode
bez mene nema ni za te slobode
a mislila si da te neće boljeti
ako odes prestat ćes me voljeti
ali uzalud je sve, jos uvijek voliš me...
i zar ću čekati da prođe, dokle...dok ne ostarim? mogu voljeti druge. ali ne kao tebe. da gradim život s drugim,a tebe nosim u žilama? da te sretem onda jednom, dok nekom nepoznatom ulicom budem šetala klince koji nisu tvoji? da te ugledam kao neznanca na nekoj plaži kraj odmarališta za penziće? i onda? hoćeš li biti stranac? ili ćeš biti još uvijek moj? dokle, jedini, dokle... želim da te godine prođu što prije, da se život potroši.
i ja sam te ostao željan
dok me bude, moja mila...
jednom ćeš mi..jednom ću si zbog tebe slomiti srce toliko da to neću moći preživjeti. nije da nisam na dobrom putu ka tome. smiješno, kad pogledaš. nije da smo bili idealan par. nije da smo imali savršen odnos. nije da te mogu zaboraviti. jebemu. da ti si kurva. da ti lažeš. da ti si znaš biti okrutan i odvratan i užasan. da to si ti. i puno više od toga. toliko više. i ja te takvog volim. jer sam i ja okrutna, lažljiva, odvratna, kurva i nevolja. i puno više od toga. i ti me voliš točno takvu kakva jesam. i mi nismo zajedno. i ne vidim kako ćemo ikada više biti. mrzim sve to skupa.
49.
I'm going in for the kill,
I'm doing it for the thrill...
većinu toga lakše je izreći nego učiniti. samo san o tebi je dovoljan da shvatim čega se odričem. pokušavam, al ne ide. neću imati hrabrosti.
stojim prekriženih ruku, molećivog pogleda. čekam da me netko spasi. od svih, na kraju ispada da ja čekam svog princa na bijelom konju. ma čekam i ja konja. nije bitno. čekam da me netko spasi. uzme za ruku i odvede. izbriše te iz teksture moje kože. poništi tvoj dah na mom vratu. čekam da mi pokaže svijet, svijet bez tebe, svijet u koji bih se mogla zaljubiti. čekam da dođe netko zbog koga ću drhtati jače nego li je to tvoj pogled mogao učiniti. nadam se da je iza ugla, virim ispod tepiha, sa strepnjom ulazim u autobus... i na kraju krivim ovaj grad, želeći pobjeći što dalje. i pitam se, kad bih pobjegla, kako bih mogla ostaviti tebe na ovim kišnim ulicama i potražiti neke sretnije pločnike. bi li pošao sa mnom ipak? jesam li toliko ti da ne bih mogla biti ja? želim izaći iz ove kože. mučno mi je.
