Na Nebu
evie-box

This is what makes us girls
We all look for heaven and we put our love first
Somethin' that we'd die for, it's our curse
Don't cry about it, don't cry about it...


Billie-Eilish-Wallpaper-47-box-small

What do you want from me?
Why don't you run from me?
What are you wondering?
What do you know?
Why aren't you scared of me?
Why do you care for me?
When we all fall asleep, where do we go?

Makedo

06.05.2021., četvrtak

Gdje naša povijest počiva

Jedna tema koja me mnogo puta inspirirala pri pisanju stihova, jesu sjećanja na iskustva s drogama, bilo prirodnim, legalnim, ilegalnim, sintetičkim, nebitno.

NAPOMENA PRIJE ČITANJA: Ovim postom ne podržavam konzumiranje bilo kakvih ilegalnih supstanca. Sve što piše u ovom postu autobiografske je prirode i ne savjetuje konzumaciju droga.

Sad kad sam se ogradila napomenom, mogu prijeći na temu... Puno sam pjesama napisala na tu temu, i ne želim "prozno" govoriti o njima. Za takvo nešto najbolje mi služi poezija. Imam svježe napisanog materijala, ali radije bih počela s onim stihovima koji su nastali dok su mi takva iskustva još predstavljala rekreativu i periodično se događala. (Danas se više ne događaju.)
_________

RANOM ZOROM

Gledam u prošlost sa tugom u očima
Srce mi plače za onim noćima
Kada vrijeme nije postojalo

Bili smo tajna, za ljude predstava
Ljubav javna, sa lošim glumcima
Ali bilo je nebitno, posve savršeno

I osjećala sam se tako čisto u svom tom dimu
Nije nam bilo bitno što nam razumi ginu
Jer nismo znali za granice, za nas to su bile igrice
I vjetar nas je nosio kao dva žuta lista
I ni slika pred očima nije bila bistra
Jer znali smo kako da od svijeta pobjegnemo

Prolazili su sati, ponekad i dani
Da nismo bili svjesni što nas zapravo hrani
Svaka sekunda bi samo nestala u magli

I vrijeme je teklo tako nebitno i sporo
I kući bi se vraćali tek ranom zorom
Misleći da nikome nismo sumnjivi

Misli bi nam bježale, riječi se iz usta otimale
Gdje nije bilo neba, mi vidjeli smo zvijezde
U najtišoj tišini čuli smo najljepše pjesme
I sve se činilo kao san, svaka noć i svaki dan
Razne slike plesale su nam pred očima
U tom zadimljenom prostoru gdje naša povijest počiva

Primi me za ruku, odvedi me još jednom
Da sjedimo u muku, s praznim pogledom
U nešto što zapravo ne postoji

Želim zaploviti u taj daleki svijet
Želim pomirisati taj najljepši cvijet
Koji nas je sasvim slučajno spojio...

~ Lolita, 2018.god.
_________

Glavni lik u ovoj priči je jedna od teže preboljenih ljubavi, o kojoj sam pisala ovdje i ovdje2. Čisto usput da naglasim.

lbv-songdrugs1

- 20:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2021 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Opis bloga
Istinite priče i maštarije jedne obične djevojke kojoj su pisanje i kisik sinonimi.

Drugi blog:
Borderline Stories