Update zbivanja

ponedjeljak, 20.01.2020.

Valja mi odustati od ideje
da ja isključivo intelektom, umnom angažiranošću,
rukovodim akcijama i događanjima u svom životu.
U stvarnosti,
Brojni su primjeri koji opetovano potvrđuju
Da pozadina za mene preslaguje, organizira i rješava stvari,
Ponekad i na lude načine,
(Znamo tko sve je pozadina, i što pozadina je),
Pa je moja stalna potreba vrtiti planove po glavi
Kao štreber najgore vrste,
U strahu i grču da ću što preskočiti ili zaboraviti,
I još gore, kao iskaz da jedno govorim,
A u drugo u stvari vjerujem,
Jednostavno nepovjerenje kojeg se moram,
želim,
otarasiti.
Od toga, ščepao me neki išijas,
Neko presijecanje,
Oštro i dugotrajno..............
Neki blok , u solarnom pleksusu s leđa.


Uz gornju zbrčku,
točnije stisku :),
Shvatila sam da se automatizmom,
Nekom naučenom servilnošću,
Priklanjam tuđim energijama,
čak ne priklanjam, nego nesviješću puštam,
Pa se smijem i kad mi nije smiješno,
I odričem se slobode izraza u prisustvu određenih ljudi,
I odlažem poslove za kasnije,
jer furati svoje unatoč okolnostima
Je 'easier said than done'.

A najbitnije mi je,
da se ne zatrpam,
Stalno, puno i neumorno raditi,
A na prve znake umora
Stati i prikladno puno se odmoriti.

Pronaći taj balans,
I ne dati se odvući nekom distrakcijom,
E to mi je, uz puštanje Velikom Vođi,
Uz otpuštanje, prepuštanje,
i fizičko opuštanje kao posljedicu,
Glavna zadaća sada.


Kad sam na putu ovaj tjedan
Moj tata ima operaciju
Tj. Stavljanje pacemakera.



Sve mora proći jako dobro.




........................................


Sanjala sam ludi postapokaliptični san,
vladala je glad,
troje nas je lutalo pustom prirodom,
povremeno bismo sretali ljude,
ne znam zašto je vladala glad,
jer priroda je izgledala bujno i zdravo,
Dijete nije bilo moje dijete,
nego neka druga djevojka koja me slučajem zadesila, kao i ja nju,
muškarac je bio neki mlađi,
bio je vitalan i prilično ružan,
ali ga je resila divna osobina optimističnosti,
neka vrsta nježnosti i,
koliko se brzo mogao nafuriti, još bi se brže udobrovoljio.
Svaki od nas tražio je nekoga,
on me tješio vezano za moju kćer,
Od kukaca smo čekali neke informacije,
oni su kao trebali downloadati svemirske upute (!)
ali ih nismo dobili,
čistili su ticala nožicama, i odšetali....
Jela sam karton, pohlepono,
molećivo me gledao pas,
neka lutalica,
i dala sam mu pola,
čudeći se da on to hoće jesti
(kao da nije dovoljno čudno da ja to jedem),
i jeo je, sav sretan.
Komad kartona!






---------------------------------------










<< Arhiva >>