NASLOV

Dobra večer, štovana bića

I. HITAO SAM

Hitao sam k Fini neko jutro, recimo jučer – i pomislio sam, točnije, stvorila se slika preda mnom, zorna i tačna: umrijet ću.
Točno tako, umrijet ću-.

II. PRIZNANJE

Moram priznati, posve otvoreno, ta me slika pokolebala u koracima i ja sam se propisno zatalasao ulicom. Inače uvijek besprijekornog hoda, ja sam zateturao u koracima i sve to.
Moguće je da sam onaj koji više nisam.

III. ULAZAK

Unišao sam u prvu kafeteriju i naručio pelinkovac bez leda i čašu vode. Tako sam uradio. U zvučnicima Barbara Kolar s Antene govori o poteškoćama u prometu, a mene iz kosti preko kože bridi jeza. Nimalo ugodno. Još jedan pelinkovac, kažem dok mi šankerica toči slanu i gorku tugu u oči. Zar i ja oče Brute? Zar i ja u blato da trulim?

IV. ZAKLJUČAK

Imao sam tu prokletinju, tu sliku sebe kao leša, kao nekoga tko je umro i nema ga više. Imao sam tu sliku pred očima, kunem vam se! To je bila ta slika.

Slika i po, budimo iskreni.

V. PJEVANJE

Oče koji jesi
spasi mene koji nisam više
i daj mi dan mrtvih
da se odmorim od života


30.10.2010....00:17 :: komentari (1) :: print :: permalink

NASLOV

Kai da nemam ruči'? Do k se svit ikrićw oko mene, i polovi i roto i sve to. neamam riči, pkeče se dakle—oko menme, svit dok se okriwlwčwe. Ja ustaljen stojim i promotri pokoje kolebanje potkoje duše.
Tu sam, tu smo, nema grede * frende

Sve što njušim tvoje je , ne ljuti se, muzik mi je stala, palim dodatne kompo digitalije, f,f

PROKLETI STE, lju di i vaše ganglije

Imao sam sliku u ustima. Bili ste mrtvi. Žao mi je.

Žvakao sam sliku, i sve je bilo isprazno, pitao sam se gdje ste? Gdje ste svi skupa; braća i siledžije.
Siledžije što bi me šinuli pokatkad šakom. Jer red je. Red je da se bije slabije. Volim red.

Onda se pojavio nekakav dan, kao svaki dan, ali ovaj je nosio zelenje s,s,s,s,s, umjesto plavog neba. I svi su bili zatečeni, dobro se sjećam, svi su bili...

A ja sam, kao da je važno što sam... ali jesam, oh da, i te kako sam, bome sam
Uz cerek, uz prpr... širio sam ruke poput ptice, valjda u želji da u ptici otkrijem slobodu. Slobodu i perje. Takav sam bio. Bome jesam. Sam.

Uglavnom,
žao mi je kaj mrzim. Kaj mrzim sve ljude osim njih... par, kaj ne mrzim, već volim. E to je čudno. Vrlo.

Mhm.

Leptir je raskošan, dakle raskošno rasko... prostor
A ja mrzim. Bome da. Mhm.
Natovaren riječima i rečenicama, sam iz sebe, nisam ni čas svoj, kod sebe nisam. Kod mene hrskave čaše, i zubi što bole. Bole me zubi.

Imam upečatljiv stih
Jer još uvijek vjerujem u poeziju; koliko-toliko
"gnoj se cijedio po njegovoj posteljini
tek čas unazad bijela kako snijeg
bijela kao bijela plahta na vjetru
a čas unaprijed kapljice gnoja ih njegovog tijela
posteljina je bila zadrljana
On se komešao, još ga vidim"

To je recimo bolno, a ne život
Život je tek život
Dođe mi da se molim bogu
Ali nemam komu

Treba mi novac da budem miran
Da budem bezbrižan
Samo to

16.10.2010....01:14 :: komentari (2) :: print :: permalink

ČUO SAM GA KAKO GOVORI

Ja nemam ništa s tim
ta slatka sol
što kola poljima
i suze, oko, nos i sve to
i kriška ljubavi
– reče boG

nemam ništa s tim – čuo sam ga, kako ponavlja:
nemam ništa s tim
cikla je crvena
nebo je zeleno
i sve je točno
– reče bOg umorno

a ti cmizdriš jer nemaš cipele
i gladno si biće, gladno života
(kaj ja znam; u kostima ti klija rak npr.)
u vrtu crvi rovare gnjilo lišće
i sve tako (uputa za režisera), gradi se atmosfera
smisla

a ja ti cmizdrim uz rame

nebo je žuto
cikla je plava
Bog je = riječ što cmizdri kad omane
i kaje se
o nadam se da se kaje
to stvorenje gladno ljubavi
sperme i krvi

Lice mu je sivo – ne znam kako


08.10.2010....01:04 :: komentari (0) :: print :: permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.