Filip Fuchs has 0 friends |
Oni rijetki koji razumiju ovaj blog, i vraćaju mu se da ga dočitaju – takve rijetke karakterizira svojevrsno prokletstvo duše. U njima, u njihovoj dokolici, u njihovim kostima, krije se žarište blage i neizrecive tuge. Plemenite tuge. Oni nose u glavi debele oči koje blistaju skrivene bijelim kapcima. U drugim okolnostima bavili bi se lovom na sabljarke i tune. Tada bi im mišice bile tvrde i žilave. Dakako, okolnosti su drugačije. Uglavnom sjede pred ekranima i upijaju stihove senilnih sirena. Pretvaraju se u šuplje oklope glavatih želvi. |
Moji su stihovi na umoru. Istina je postala nevažna, a od burleske i humora povraća mi se u školjku – neprožvakanu večeru, kiselu salatu, kolač od limuna. |
Nitko nikad nije posjedovao istinu. Svejedno, bezočni su se ratovi vodili zbog iste. Istina – to je paradoks. I kad je ratovanje između demokracija prezreno, i kad je neslužbeno zabranjeno, inercija ljudskog duha nastavila je tjerati dalje, probivši plastičnu opnu, u virtualni svijet. U tom cyber-moru rastiru se digitalna jedra, i vode se povijesno beznačajne bitke – razni warcraftovi – nema poraženog, nema pobjednika, nema napretka. Takva digitalna kuga je smrt za toplokrvnog čovjeka. Tek bezmirisna i bezukusna krv razlijeva se pikselima. |
Svakodnevno na kušnji; moj svjetonazor je cijeloživotna hipoteza. Rastezljivo sirovo tijesto; sve moje kategorije su od plastelina. Ja sam pacifist spreman na oružje, stoga, ja sam ratnik spreman prepustiti svoje dvorište opijenom silovatelju. Ne pristajem na kompromise sa samim sobom; prema svijetu koji me opkoljuje ja sam blagonaklon. U samoćama, pak, sviram harmoniku. Po krovovima noću, trčim, skačem i hvatam radio-valove – signale iz drugih (ali bliskih) svjetova! |
Čini mi se – teološka faktografija kao: gdje se rodio Lazar, koji je brat ubio vlastitog brata, kad je pogubljena i zašto ta-i-ta svetica i tsl. – ne može biti infrastruktura za plodonosni uzgoj odnosa s Bogom. Još gore od suhoparne faktografije je podgrijavanje međureligijskih animoziteta. Okoštalost religija koje su srasle s općom politikom (teritorijalna pitanja, fiskalni sustav, formativni sustav...) je pogubna za izvornu duhovnost. Analizirajući anatomiju povijesnih odnosa pravosljavlja i katoličanstva (Jugoslavija), ili islamizma i hinduizma (Indija), dolazi se jednostavnom dedukcijom do poražavajućih zaključaka. |