TAJ RAD
Sinoć sam sjedio sa nekim prijateljima i nakon razgovora o mnogim temama došli smo na razgovor o jednom poznaniku koji je malo stariji od nas, a koji sve gleda kroz prizmu sexa. Jedan od prisutnih prijatelja mu je nedavno govorio kako smo se proveli na nedavnom putovanju u Zagrebu, te na pitanje kako i gdje smo spavali odgovorio da smo spavali svi skupa na dva kreveta. Sad, pošto je s nama bila i jedna naša prijateljica, on se na to saznanje upalio "kao kutnjak". Čuvši to samo je ponavljao "taj rad", udarajući nadlanicom od dlan. Mislim stvarno. Onda smo se upleli u priču o tome kako stvarno ima puno takvih ljudi koji ne znaju granicu. Došli smo do onih muškaraca, a i žena ispostavilo se, koji pričaju tzv. lovačke priče. Pa ti kad počnu da lažu ne znaju gdje da stanu. I tako smo proveli noć u razgovoru, planirajući još jedno putovanje, ovaj put u Beograd.
Bolje biti bosanski građanin, nego švicarski seljak
Ozbiljno. Sada se dotičemo one stereotipije. Svi misle da su ti švicarci pravo fini. Ali ustvari su to jedni prepredeni ljudi koji samo gledaju gdje će šta prodat i preprodat, te vas u isto vrijeme gledati s visoka dok se smiju kao gorile. Mislim stvarno ovaj jedan što ga ja znam. Njemu je važno kad ko dolazi i tako, ali on sam dođe rano ujutro, jer nema hajvan šta u kući raditi, pa onda ode u 10 ujutru i onda meni soli pamet kako se trebam ponašati. Mislim, više mi ne soli pamet, jer zna da ću mu nešto reći, ali stvarno, kada vidim njega draže mi je što sam rođen ovdje nego da sam kao on rođen u nekakvoj švicarskoj guduri, pa da mi jedini užitak u životu bude moje pašče i liječenje kompleksa na ljudima za koje mislim da su ispod mene. Mogao bih ja o njemu nadugo i naširoko, ali sve ostalo bi bilo čisto pljuvanje. To ne bi bilo dostojanstveno. Da završim za danas, kada ne bih trebao ovako pisati (Ramazan) ovo je još jedan dokaz kako se možete prevariti. A priča o švicarskom seljaku je još jedna kulinobanologija, banalna i nevažna. Nerazumljivost neću ni spominjati.