| |
|
12.11.2007. ponedjeljak
Zbirke kratkih priča - razlozi "Za" i "Protiv"
Dakle, treća zbirka u koju je uvršteno i nešto moje napokon je u mojim rukama. Na prvi pogled dopadljiva, tiskana u nekoliko stotina primjeraka koje će najvjerojatnije kupovati (kako jednom netko reče, mislim da je to bio Macan) samo autori da bi ih podijelili rodbini i prijateljima, a sve iz silnog ponosa što je pisana riječ iz njihova pera tiskana, uvezana i plasirana pred oči šire publike.
Svima onima koji su ikada pročitali takvu zbirku raznih autora od prve do posljednje strane ovo o čemu ću sada pisati već je poznato.
Svi mi imamo svoj (manje ili više) književni ukus. Ako uzmeš u ruke zbirku kratkih priča autora kojeg voliš čitati, prožvakati ćeš ju u sat-dva i poželjeti još. Ako ti padne ruku zbirka nekoga tko ti ne leži, pročitat ćeš jednu-dvije priče i zatvoriti knjigu zauvijek.
Čitanje zbirke priča raznih autora u svakom je slučaju barem podnošljivo. Mješavina gornjih dvaju primjera. Zlatna sredina. Pročitaš nešto što ti paše i što te oduševi, zatim preživiš ono drugo da bi opet dočekao priču po svome ukusu. Za taj sport čovjek treba biti pomalo mazohist.
Za koga su dobre "mješovite" zbirke kratkih priča? Uglavnom samo za autore, pogotovo za one neafirmirane koji su napokon dočekali svojih "papirnatih" pet minuta. Izdavač će dio naklade prodati samim autorima, time će vjerojatno pokriti veći dio osnovnih troškova. Većoj zaradi ne mora se nadati, osim ako dva-tri autora koji su svoje kratke prvijence objavili baš u toj zbirci preko noći ne postanu zvijezde književne scene. Što se ne događa baš često.
Izdavač takve mješovite zbirke ne poznaje pojam autorskog honorara. Najčešće se radi o ukoričenim rezultatima natječaja u čijim je propozicijama bilo naglašeno kako se autorski honorari ne isplaćuju. To nije niti važno, jer je objava priče najveća nagrada slabije afirmiranim autorima. Svaka slijedeća objava učvršćuje afirmaciju i otvara nova vrata. To je najveći razlog ZA ovakve zbirke.
U slučaju zbirke "Da sam Šejn"...
Dobar posao, lijep dizajn, dobra selekcija.
Po jedan besplatan primjerak svakome od autora, plus mogućnost kupovine po sniženoj cijeni.
65 autora i isto toliko priča.
Dobra zbirka koju će malo tko kupiti. Jer se na njenoj naslovnici ne kočoperi razvikano ime. Jer je to zbirka anonimusa koji možda i ne znaju pisati. Jer ovo, jer ono...
Dobra zbirka koja je ukoričila neka nova imena. Ali ipak... Da li je kratkoj priči mjesto u takvoj knjizi?
Da. Ali tek nakon što se pojavi u npr. nekim novinama. Novine su prirodno stanište za pojedinačnu kratku priču. Samo kao pojedinačna, kratka priča ne gubi svoj smisao. Samo kao pojedinačna, kratka priča ima zaslužen život. A sve je manje novina u kojima se takve priče pojavljuju. Čak je i "Večernji" kratku priču prebacio samo u online izdanje. Šteta.
Idealno stanište takvih priča je tjednik, ili možda tjedni prilog dnevnih novina. Uz godišnji rezime u obliku zbirke objavljenih priča. Materijala uvijek ima jer je ova književna forma potaknuta internetom i dovoljno brojnim natječajima posljednjih godina doživjela opaku ekspanziju.
Hoće li me netko čuti?
|
- 22:19 - Komentari
(21) - Ispis
- #
|
| |
