|
Marko 2:14 Prolazeći, opazi Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Hajde za mnom!». On ustade i pođe za njim. Svakodnevno prolazimo oko ljudi. Neke ljude toplo pozdravimo, neke službeno, a neke uopće niti ne primjećujemo ili čak i ne volimo. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, ali ljudi oko nas su naši bližnji koji imaju istoga Stvoritelja kao i mi. Često ljude volimo kategorizirati prema rasi, nacionalnosti, vjeroispovijesti, materijalnome statusu i sl. Istina je da se ljudi međusobno jako razlikuju, ali kada usporedimo čovjeka i čovjeka vidjet ćemo da su te razlike među nama ustvari manje nego što su sličnosti. Most pomirenja i međuuvažavanja su upravo te sličnosti, a najveća zajednička poveznica među ljudima je upravo to da nas je sve stvorio isti Bog. Međutim, vratimo se mi u carinarnicu (poreznu upravu) kod Levija. Levi je bio rimski ubirač poreza, što nije bilo baš tako u društvu omiljeno zanimanje. On je zbog svojega posla bio odbačen od društva i vjerojatno su ga Židovi mrko gledali i prezirali jer je radio prljav posao za njihovog okupatora Rim. No, jednoga dana oko njega prolazi jedan Židov i u prolazu mu dobacuje da pođe za njim. To je bio poziv autoriteta koji nije mogao odbiti. To je bio Božji poziv upućen njegovom životu. Isus Krist – Božji Sin, poziva grešnike da pođu za njim i da ga slijede u misli i djelu. Svakodnevno Isus toliko puta prođe oko nas. Da li ga uopće primjećujemo? Da li ga pozdravimo ili samo okrenemo glavu na drugu stranu? Isus nije okrenuo glavu od nas kada je bio na križu za tebe i mene. On nas je gledao ravno u oči i rekao: «Ovo činim za tebe zato što te volim.» Svakodnevno se susrećeš i mimoilaziš s Isusom, ali nikada ne zastaneš da čuješ što ti ono ima reći. Uspori, zastani kraj njega i sigurno ćeš čuti kako ti govori: «Hajde za mnom!». |