Tina

31 srpanj 2021

današnji dan mi je težak jer mi je uginuo pas..... ne bih da patetišem i slinavim po pikselima ali možda i moram. imali smo zakazan pregled kod veterinara jer je imala problema sa srcem, bila je na terapiji, svaki dan joj je bilo sve gore i samo što sam izašao do bankomata da podignem gotovinu sa kartice ona je u međuvremenu uginula tako što je legla na pod pogledom na moj krevet. veterinarka pretpostavlja da je čekala da izađem jer psi mogu da predosete smrt. možda je samo htela da me uteši jer sam se gušio u suzama.....nisam bio spreman niti sam znao kako bi to trebalo da izgleda
nikad neću zaboraviti njeno ugašeno svetlo u oku i neku vrstu napuštenosti....

naime, ona je bila najbolji pas na svetu; umiljata, odana, odmerena i nikad nije lajala kao što rade drugi psi. često sam nekad razmišljao šta će biti tog jednog dana, hoću li uspeti da prebolim naš rastanak i danas sam uvideo da ću preživeti ali isto tako da je ostala jedna praznina u meni iako je reč o životinji. životinja koja mi je pomogla da se donekle izborim sa povučenošću i da u nekim trenucima depresije kad mi nije bilo ni do čega pa ni do toga - izađem iz kuće. bio sam joj zahvalan jer sam tokom šetnji uvideo mnogo veće znake godišnjih doba nego što bih to ikad uspevao da sam šetao sam; omirisala je prvi zumbul, skočila ne neku bubu koja se tromo gurala ispod lišća, spazila nešto što bi mom oku promaklo....



volim da verujem da smo učinili sve što smo mogli i da se izvinim ako nismo, da li je možda moglo više, bolje ili pametnije... nadam se da se nije mnogo patila kao i da zna da smo je svi mnogo voleli tokom ovih 12 godina, da će nam mnogo faliti....

17 srpanj 2021

....

16 srpanj 2021



ajs krim

11 srpanj 2021

Napolju su baruštine od snega i prosijava sunce. Iz kuće mi smrdi na migrenu i deluje mi toplo, ipak napolju je hladno i led se navatao po betonu. Dok obazrivo skidam gaće ispred prozora olinjalo granje deluje vodenasto i kvarno, svakog časa može da izda. Kad izadjem hodam pažjivo, uperenih očiju u zemlju da se ne sapletem. I onda krene vriska nekog deteta, koje vrišti, vrišti, i mama ne želi da obrati pažnju na njega, toliko je ponosna na svoj čin da uopšte ne obraća pažnju na ostatak ljudi koji se takođe pretvaraju da ne čuju vrisku…. Mame znaju.
U prodavnici mama i sin idu do rafa sa sokovima ona prekorno otpisuje sve, govori da će mu ispadati zubi i da je taj beli šećer najveće zlo od kog ispadaju zubi i dobija se rak, na kraju odu do zdrave hrane i uvali detetu jabuku, sebi kupi kareliju slims i tokom pauza govori da je zubarka. Život se ne može baš toliko detaljno isplanirati, nekad moraju i zubi da ispadnu, nekad ni nisu bitni, nekad ih imaš a opet nesrećan si i osećaš se ko govno.
Hoću da kažem, nije sve u tome da drugi imaju visoko mišljenje o tebi, da se uklopiš u nemilosrdne društvene čeljusti. Da imaš zube. Sise. Kurac. Sve prvoklasno i veliko, da te pitaju odakle su.... Da te žele, da ih želiš, da se želite.
Jebiga, dragi moji, život je dosta kompleksan, zato i jeste pun sluzi inače bi bio suv, kratak, kao dah na frižideru....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.