Credits.
× design: 082dizajn ©
× html: x
× picture: x
Tko je sve prošao kroz Azru.

Branimir Johnny Štulić

Pokretač incijative, u početku zvane "Balkan Sevdah Band", rodio se 1953. godine u Skoplju. Zbog očeva posla, seli se kroz nekoliko mjesta te na kraju završi u naselju Siget kod Zagreba. Već i prije fakulteta Džoni je svirao akustičnu gitaru. Nakon završene gimnazije, ide na Filozofski fakultet, gdje dolazi u dodir sa drugim fanaticima "Beatlesa" i "Stonesa". U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe iz Balkan Sevdah Band u Azra. Već tada je grupa uvelike svirala obrade te veliku većinu Johnnyevih pjesama koje se nalaze na kasnijim albumima. Johnny je u Azri svirao gitaru i otpjevao je većinu pjesama. Bitno je reći da jedina pjesma koju nije u cjelovitosti on napisao je Pit... I to je Amerika. Tekst za tu pjesmu napisao je Mile Rupčić. 1989. Johnny se "umirovljuje" u Nizozemskoj, gdje i danas živi sa svojom ženom. Povremeno nam ostavlja obrade narodnih pjesama na svom Youtube kanalu.


Boris Leiner

Leiner je rođen u Čakovcu. Bubanj svira od svoje 15 godine. Pri dolasku u Zagreb, upoznaje Johnnya i sa njim kreće u snimanje prvih singlova. U to vrijeme je Boris svirao još i u bendu Haustor. Pošto je Johnny u Azri težio da zvuče kao Beatlesi te ostatak benda što više forsirao da pjevaju, Leiner je otpjevao nekoliko velikih pjesama. Poznat je i kao član grupe Vještice. U zadnje vrijeme se bavi kiparstvom, te projektom zvanim "Pozdrav Azri" koji bi trebao uokviriti i predstaviti Azru današnjoj publici.


Mišo Hrnjak

Mišo Hrnjak je svirao bass gitaru u najplodnijem razdoblju sastava. U Azri svirao je od 1979 pa do 1982. godine. O njemu neznamo baš puno, već da je bio jako depresivne prirode i jako povučen. Kaže kako ga je Johnny znao izbacivati po više puta zbog neke sitnice. Godinama je putovao po Europi, a skrasio se u Mađarskoj, gdje se nije aktivno bavio glazbom. Vratio se u također u svrhu projekta "Pozdrav Azri".


Jurica Pađen

U Azri svira od 1987 na albumima Između krajnosti i Zadovoljština da bi kao član Đonijevog Sevdah Shuttle Band-a svirao i na albumima Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći. Inače ex. Zoo Band, Spectrum, Hobo, Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom, da bi po odlasku iz Azre osnovao Pađen band.


Stephen Kipp

O njemu se puno ne zna osim da ga je Štulić doveo iz Holandije. "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvijek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu"

Drugi suradnici.

Drago Mlinarec, producent na albumu Azra.
Miroslav Sedak Benčić, saksofon na albumu Sunčana strana ulice, - saksofon, flaute, orgulje i piano na albumu Filigranski pločnici, saksafon na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Franjo Vlahović, truba i trombon na albumu Sunčana strana ulice.
Nikola Santro, trombon na albumu Sunčana strana ulice.
Mladen Juričić, usna harmonika na albumu Sunčana strana ulice, prateči vokali u pjesmama Balkan i A, šta da radim. Bivši član Filma. Sada zajedno sa Leinerom u grupi Vještice.
Zlatko Mikšić-Fuma, bas gitara u pjesmama Balkan i A, šta da radim. Basista Parnog valjka.
Husein Hasanefendić, gitara u pjesmama Balkan i A, šta da radim, producent u pjemama Balkan, A, šta da radim, Lijepe žene prolaze kroz grad, Poziv na ples, Suzy F. Inače glavna figura Parnog valjka.
AD HOC, gudački kvartet kojim je dirigovao Miljenko Prohaska u pjesmi Između krajnosti na istoimeom albumu.
Theodore Barbarian, producent albuma Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći.
Goran Mačužić, harmonika na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Goran Reljić, violina u pjesmi Balkan i na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Toni Kottek, klavir na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Marijan Domić, truba na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Herbert Stenzel, trombon na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Bogumil Blejavac, producent albuma Anali i Sevdah za Paulu Horvat.
Zoran Šerbedžija, gitara, glas na albumu Blasé.
Jožek Valjak, bubnjevi na albumu Blasé.
Hank Bishop, bas gitara na albumu Blasé.
Thomas Strakbein-Buddy, bubnjevi na albumu Blasé.
Dragoslav Pecikoza, producent albuma Blasé.

Diskografija.

Brojač posjeta.

Zadovoljština - Je li tada već prošla baba s kolačima?

Gledam ima nekoliko snimke sa koncerta Zadovoljština, i jedva prepoznajem Johnnya. Zvuk sa Ravno do dna i ovoga koncerta su neusporedljivi. Puno manje energije, vokali su puno tiši. Jedino što su gitarske solo dionice postale dosta brže i uzbudljivije. Da nema toga, koncert bi mi bio potpuno razočarenje. Ranije, na jednom od Azrinih prvih koncerata, netko je zatražio nešto od Bijelog Dugmeta, a Johnny je naživcirano odgovorio: "mi smo Azra i sviramo samo svoje stvari". A na ovom koncertu možete naći uostalom: beatlesa, stonesa, ray daviesa, reddinga, mogol i linda, orbisona, carnachana, ocaseka, zz topa, lynotta. To su 10 različitih pjesama, od 52 pjesme na samom albumu Zadovoljština, a da još ne spominjem neke narodne koje su jedva toliko obrađene da bi se mogle usvojiti na rock koncert.

Koncert je održan u Zagrebu u Domu sportova, gdje je Azra i prije dobila priliku da svira, samo je radije otišla svirati u Kulušić i snimila Ravno do dna. Možda je stvar u prevelikoj dvorani i slaboj zastupljenosti punka, možda nam se zapravo punk strana Azre jedino i sviđa. A Azra ima puno strana, meni se baš sve manje-više sviđaju.

A opet, možda je stvar u postavi? Štulić - Leiner - Pađen - Kipp. Ovog Kippa nikad prije nisam ni čuo ni vidio, ali sam pazio na njega tijekom koncerta i pristojno je odradio svoj posao. Leiner je legenda, on poznaje ono što radi i nije me ni začudilo kako je dobro odsvirao. A Pađen je inače dobar gitarista, samo što se meni ne sviđa njegov stil. Možda bi bilo bolje da je on svirao solaže, a Johnny ritam gitaru. Imao je Štulić i dobrih solaža, naročito na pjesmi Balkan, ali možda mi se više sviđa njegov sirovi ritam.

Ono što se meni nije svidilo su promjene u pjesmama. Marina je promjenjena na taj način da joj je dodat neki solo na uvodu s akordima, a puno je ljepše bez toga. Na Marini izvorno uopće nema nikakvog sola, ali eto, valjda je to dodato da obe gitariste imaju nešto za radit. Johnnyev glas nije se puno promjenio, osim što je malo oslabila ona eruptivna energija koju smo prije mogli slušati. Sviđa mi se to što na nekim pjesmama ne svira konkretno uz ritam, nego potpuno odvoji vokal i gitaru i da to svejedno lijepo zvuči.

Sve u svemu, koncert jeste odličan, ali je bilo i puno boljih, i možda smo ipak trebali malo sniziti očekivanja. Moja ocjena je 7/10 ( ispod 6 nema, ipak je to Azra).

Pozdrav!