Credits.
× design: 082dizajn ©
× html: x
× picture: x
Tko je sve prošao kroz Azru.

Branimir Johnny Štulić

Pokretač incijative, u početku zvane "Balkan Sevdah Band", rodio se 1953. godine u Skoplju. Zbog očeva posla, seli se kroz nekoliko mjesta te na kraju završi u naselju Siget kod Zagreba. Već i prije fakulteta Džoni je svirao akustičnu gitaru. Nakon završene gimnazije, ide na Filozofski fakultet, gdje dolazi u dodir sa drugim fanaticima "Beatlesa" i "Stonesa". U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe iz Balkan Sevdah Band u Azra. Već tada je grupa uvelike svirala obrade te veliku većinu Johnnyevih pjesama koje se nalaze na kasnijim albumima. Johnny je u Azri svirao gitaru i otpjevao je većinu pjesama. Bitno je reći da jedina pjesma koju nije u cjelovitosti on napisao je Pit... I to je Amerika. Tekst za tu pjesmu napisao je Mile Rupčić. 1989. Johnny se "umirovljuje" u Nizozemskoj, gdje i danas živi sa svojom ženom. Povremeno nam ostavlja obrade narodnih pjesama na svom Youtube kanalu.


Boris Leiner

Leiner je rođen u Čakovcu. Bubanj svira od svoje 15 godine. Pri dolasku u Zagreb, upoznaje Johnnya i sa njim kreće u snimanje prvih singlova. U to vrijeme je Boris svirao još i u bendu Haustor. Pošto je Johnny u Azri težio da zvuče kao Beatlesi te ostatak benda što više forsirao da pjevaju, Leiner je otpjevao nekoliko velikih pjesama. Poznat je i kao član grupe Vještice. U zadnje vrijeme se bavi kiparstvom, te projektom zvanim "Pozdrav Azri" koji bi trebao uokviriti i predstaviti Azru današnjoj publici.


Mišo Hrnjak

Mišo Hrnjak je svirao bass gitaru u najplodnijem razdoblju sastava. U Azri svirao je od 1979 pa do 1982. godine. O njemu neznamo baš puno, već da je bio jako depresivne prirode i jako povučen. Kaže kako ga je Johnny znao izbacivati po više puta zbog neke sitnice. Godinama je putovao po Europi, a skrasio se u Mađarskoj, gdje se nije aktivno bavio glazbom. Vratio se u također u svrhu projekta "Pozdrav Azri".


Jurica Pađen

U Azri svira od 1987 na albumima Između krajnosti i Zadovoljština da bi kao član Đonijevog Sevdah Shuttle Band-a svirao i na albumima Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći. Inače ex. Zoo Band, Spectrum, Hobo, Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom, da bi po odlasku iz Azre osnovao Pađen band.


Stephen Kipp

O njemu se puno ne zna osim da ga je Štulić doveo iz Holandije. "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvijek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu"

Drugi suradnici.

Drago Mlinarec, producent na albumu Azra.
Miroslav Sedak Benčić, saksofon na albumu Sunčana strana ulice, - saksofon, flaute, orgulje i piano na albumu Filigranski pločnici, saksafon na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Franjo Vlahović, truba i trombon na albumu Sunčana strana ulice.
Nikola Santro, trombon na albumu Sunčana strana ulice.
Mladen Juričić, usna harmonika na albumu Sunčana strana ulice, prateči vokali u pjesmama Balkan i A, šta da radim. Bivši član Filma. Sada zajedno sa Leinerom u grupi Vještice.
Zlatko Mikšić-Fuma, bas gitara u pjesmama Balkan i A, šta da radim. Basista Parnog valjka.
Husein Hasanefendić, gitara u pjesmama Balkan i A, šta da radim, producent u pjemama Balkan, A, šta da radim, Lijepe žene prolaze kroz grad, Poziv na ples, Suzy F. Inače glavna figura Parnog valjka.
AD HOC, gudački kvartet kojim je dirigovao Miljenko Prohaska u pjesmi Između krajnosti na istoimeom albumu.
Theodore Barbarian, producent albuma Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći.
Goran Mačužić, harmonika na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Goran Reljić, violina u pjesmi Balkan i na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Toni Kottek, klavir na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Marijan Domić, truba na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Herbert Stenzel, trombon na albumu Balegari ne vjeruju sreći.
Bogumil Blejavac, producent albuma Anali i Sevdah za Paulu Horvat.
Zoran Šerbedžija, gitara, glas na albumu Blasé.
Jožek Valjak, bubnjevi na albumu Blasé.
Hank Bishop, bas gitara na albumu Blasé.
Thomas Strakbein-Buddy, bubnjevi na albumu Blasé.
Dragoslav Pecikoza, producent albuma Blasé.

Diskografija.

Brojač posjeta.

Krivo srastanje

Pozdrav svima!

Samo kratko, prije nego što počnem, za one koji neznaju: Azra je bio sastav novog vala koji je bio vrlo popularan za vrijeme 1980-ih godina na području bivše Jugoslavije. Frontmen Azre bio je Branimir "Johnny" Štulić, basist je bio Mišo Hrnjak, a bubnjar Boris Leiner.


___________________________________________________________________________________________

Svoje ime neću eksponirati, ne volim se izlagati ni u najbezopasnijim oblicima. Sve što ćete na ovom blogu moći vidjeti i pročitati, te kojoj svrsi služi blog, rastavio sam na nekoliko pitanja, jer mi je tako puno lakše odgovarati.

Koja je svrha bloga?

Blog je isključivo namjenjen za pohranjivanje uspomena, fotografija i doživljaja vezanih za grupu Azra. Te isto tako, otkako su ugasili stranicu azraweb.eu, osim youtube videa, lagano ostajemo bez ikakvih dokaza o postojanju nečega za što se prije 30 godina mislilo da nikad neće nestati. Uostalom, čovjek puno duguje i prvenstveno glazbi iz bivše Jugoslavije, jer ona i dan danas ujedinjuje ljude.

Što se može očekivati na blogu?

Puno rijetkih fotografija, snimaka, intervjua, osobnih doživljaja i anegdota, te onih koji su već prije objavljeni a vi ih niste čitali. Najkraće rečeno, ja ću se osobno potruditi da ovaj kult ostane živ i da vama ne bude dosadno. Također, u boxovima će se u kratko vrijeme objaviti i među ostalom kratke biografije onih koji su svirali uz Džonija, te tekstovi nekih pjesama. Nemorate se brinuti da ćete često nailaziti na ono što ste već pročitali, jer ću sve biografije pisati ja, sa malo subjektivnosti, što će ih, nadam se, učiniti zanimljivijim.

Otkud ime?

Krivo srastanje šesti je Azrin album, snimljen tijekom listopada i studenog 1983. godine u studiju Cream u Frankfurtu, te Ante Sonic Studio u Arnhemu, a objavljen 1984. godine u izdanju Jugotona. Nije najprikladnije ime, htio sam nešto drugo, ali, ili je bilo zauzeto, ili neprepoznatljivo, ili predugačko. A ime i nije od neke velike važnosti.

_______________________________________________________________________________________