ponedjeljak, 23.01.2012.
Humanitarni album pjesama "Kristina Kraljica Duše"
|
ALBUM PJESAMA KRISTINA KRALJICA DUŠE  KRISTINA-Moje zlato 05.12.1998.- 24.04.2008. 1. ANĐELE, ČUVARU MOJ 2. BIJELA RUŽA 3. KUĆA DIDA MOG 4. CVIJET NEBESKI 5. KOFER LJUBAVI 6. MOJA MANDOLINA 7. SLIKE ŽIVOTA 8. POZIV SRCA U albumu pjesama KRISTINA KRALJICA DUŠE, su iskazani osjećaji viječne ljubavi koji prožimaju moju dušu, (Blagoslov, Zadovoljstvo, Sreća, Veselje,Tuga, Bol, Trpnja, Patnja, Čežnja, i Ljubav). Ja nisam pjesnik nego roditelj koji kroz svoje pjesme iznosi svoje Osjećaje a one su nastale kao izraz vremena i stanja u kojem se nalazim. Od osam napisanih pjesama, šest sam posvetio mojoj prerano preminuloj dijevojčici Kristini, mom Anđelu. Olovka ova u rukama mojim, kojom pišem sveto ime tvoje suzama će ispisati sve izraze duše moje. Tuga i ljubav u srcu se nadopunjuju, one su jedno te isto, nazivam ih istim imenom, Kristina. Razmišljam, ako bi tuga otišla od mene, strahujem da bi prestala ljubav, a to ne želim, ne bih htio, niti bih volio. One su sa mnom, i biti će sa mnom dok sam živ, i dalje. Moja Kristina, tuga i ja. Zašto moje srce mora plakati? Zašto moje oči moraju suze liti? Zašto moja duša mora patiti, čeznuti i trpjeiti? Zašto jutrima stalno čekati da ćeš mi na vrata pozvoniti? To je zbog tebe zlato moje. Kada bih mogao birati, dali da ne plačem, da ne lijem suze, da ne patim, da ne čeznem u zamjenu da mi duši lakše bude i da ne mislim na tebe. Ja sam izabrao ovo prvo jer znam da si sa mnom, jer to je zlato jedna velika roditeljska ljubav, A sa druge strane si ti koja mi dušu krijepiš. Poslije tvog odlaska ta ljubav mi daje snagu i smisao života, da volim, da ljubim, da plačem i molim. Moj život bez tebe i tvog rođenja bio bi znatno siromašniji, Jer tebe je zlato blagoslov i bogatstvo imati. tata Dušan Petričević Želja mi je sve pjesme uglazbiti, njihove izvedbe će imati humanitarni karakter u smislu pomoći dijeci oboljeloj od malignih oboljenja koja se liječe na diječijem odjelu hematoonkologije u KBC Split, kao nastavak mojih humanitarnih aktivnosti. Vezano uz pjevanje i uglazbivanje pjesama kontaktirao sam poznata imena hrvatske estrade, naše glazbenike. Glazbenik gosp. Dražen Zečić je podržao moje humanitarno djelovanje, pored toga je i emotivno vezan uz moju životnu situaciju i moju djevojčicu. Po prirodi je humana osoba i dalje podržava nastavak mojih humanitarnih aktivnosti. Glazbenik gosp. Mladen Grdović je podržao moje humanitarno djelovanje, i obećao snimiti i otpjevati jednu pjesmu. Glazbenik gosp. Vinko Coce je podržao moje humanitarno djelovanje, i obećao otpjevati jednu pjesmu uz nečiji aranžman. Hrvatski glazbenici su puno puta sami pokrenuli razne humanitarne projekte, a isto tako su se odazivali na njih. Ovom prigodom pozivam sve glazbenike Hrvatske estrade, koji svojim glasom i humanim življenjem žele podržali ovaj humanitarni projekt, da se odazovu. Na ovaj način će pomoći bolesnoj djeci koja se liječe od malignih bolesti na dječjem odjelu hematoonkologije u KBC-u Firule-Split. Uz iskreno i dužno poštovanje prema svim glazbenicima, za izvođače pjesama pored navedenih glazbenika i onih glazbenika koji se odazovu humanitarnom projektu, volio bih čuti glasove: gospodina Miše Kovača, gospodina Đani Maršana, gospodina Mila Hrnića, gospodina Mate Bulića, gospodina Kemala Montena. (Sa njihovim pjesmama sam proveo djetinjstvo i odrastanje, pjevao svoju tugu i veselje). Kratko o mojoj Kristini, mom Anđelu. Dragi Bog obdario me je svojim svetim blagoslovom dana 05.12.1998.g., rođena je moja draga Kristina, u obitelji treće od četvero djece, bio sam presretan. Kristina je po prirodi bila vrlo razigrano i veselo djete. U petoj godini života, njeno veselo i bezbrižno djetinjstvo prekinula je vrlo opaka bolest, zloćudni tumor kosti (sarkom ewing pnet). Igru i druženje sa svojim sestrama i bratom, svojim vršnjacima i djecom u vrtiću zamjenila je okrutna stvarnost, dugi bolnički hodnici i polumračna “mala“ soba dječije bolnice „Zagreb“ u Zagrebu. U periodu lječenja od pet godina četiri puta je operirana, mjesec dana zračena i primila je trideset i tri kemoterapije, na litre krvi, plazme i ostalih preparata. Izgubila je borbu sa opakom bolseti i preselila se dragom Bogu u život vječni dana 24.04.2008.g. Poruku(želju) koju mi je moja Kristina ostavila u mom srcu je ta da pomažem djeci teško oboljeloj od malignih bolesti. Sjećanjem na moje drago dijete, moga Anđela, a iz ljubavi prema dragom Bogu i djeci koja se liječe od malignih bolesti na dječjem odjelu hematoonkologije u KBC-u Firule-Split, kad je Kika otišla pokrenuo sam humanitarnu akciju za prikupljanje novčanih sretstava za kupnju potrebnih uređaja za isti odjel. Po tome pitanju uz Božiju pomoć sam do sada nešto odradio, no ipak mislim nedovoljno pa nastojim više, jer me dragi Bog i moj Anđeo vode. Ovo što radim je njihovo djelo, stoga želim da taj odjel po svojoj opremljenosti dosegne više i bolje standarde tj. Evropske uvjeta liječenja. U projektu osmišljanja mojih daljnjih humanitarnih aktivnosti koje podržavaju moji prijatelji i ljudi dobra srca koji žele činiti djela ljubavi. Kao roditelj koji je izgubio djete kroz svoje pjesme iznosim osjećaje svoje duše. Napisao sam jedan mini album od osam pjesama, šest pjesama sam posvetio svojoj djevojčici Kristini, svom Anđelu, te jednu pjesmu rodnoj kamenoj kući i jednu pjesmu poginulim kolegama Prvim Hrvatskim Redarstvenicima. Isti glazbeni uredci tj. glazbene izvedbe imaju humanitarni karakter, za nastavak prikupljanja novčanih sredstava za djeci koja se liječe od malignih bolesti na dječjem odjelu hematoonkologije u KBC-u Firule-Split. Uz molitvu i želju da mi utjelovljeni Bog usliši vapaje, da niti jedan roditelj više ne osjeti ovakvu bol zbog gubitka djeteta kakvu ja i moja supruga sada osjećamo. Zamisao humanitarnog projekta: Za svaku od pjesama bi bio potreban po jedan glazbenik- izvođač, koji bi bio voljan učestvovati u humanitarnom projektu. Snimit i otpjevat pjesmu o svom trošku, jer troškove koji proizlaze prilikom snimanja pjesme nisam u mogućnosti snosit. Dakle sve ono što bi netko odradio u ovom projektu, bilo bi humanitarno, iz ljubavi prema teško bolesnoj djeci. Po pojedinačnom snimanju pjesama, svi materijali bi se snimili na jedan uradak (album). Obzirom da nisam pjesnik, dopuštam izvođačima manje korekcije teksta, (da ih usklade za ljepše izvođenje). Sve pjesme trebaju zadržati svoj navedeni naziv kao i album pjesama „KRISTINA KRALJICA DUŠE“. Po završetku snimanja albuma nastavljam sa humanitarnim djelovanjem i projektom prikupljanja novčanih sretstava na već osmišljen način. Nastavkom humanitarnog djelovanja želim prikupiti novčana sretstva za kupnju uređaja naziva „MIKROBIOLOŠKI LAMINARNI ZAŠTITNI KABINET“, koji se koristi kod pripremanja kemoterapija, cijena uređaja po predračunu iz prošle godine iznosi: 83.594,40 kn. Dragi prijatelji, svi Vi, koji osjetite potrebu pomoći moje humanitarno djelovanje, molim Vas upoznajte Vaše prijatelje s njom i pozovite ih da se uključe. Pozovite ih da pomognu, kako bi se nemoćna i bolesna djeca koja se liječe na njemu bolje liječila, kako bi im boravak na odjelu bio barem malo manje stresniji. Vaša donacijska novčana sredstva možete uplatiti na žiro račun KBC Split Žiro račun KBC Split, broj:2330003-1100057647, otvorenog kod Splitske banke. Naziv donacijskog konta: Dječija hematoonkologija, humanitarna akcija supružnika DUŠANA I ROSE PETRIČEVIĆ I PRIJATELJA. Poziv na broj:07-303-1.  A N Đ E L E, ČUVARU M O J Pjevam pjesmu ljubavi, pjesmu tuge, koju skriva duša moja, tebi dušo duše moje, tebi moj dobri Anđele. Tvojim stazama hodam s krunicom u ruci. Zahvalan dragome Bogu, za ljubav najveću. Odlaskom jeseni došla si ti, blagoslov najmiliji što Bog mi je dao. Zadovoljna duša bila je radosna, rođenjem tvojim, rođena je ljubav, sveti križ, što u meni živi. Otišla si u proljeće rano, u haljini bijeloj kao voćka u cvatu, prijatelju dragom, onom što te voli, onom što te ljubi, više od mene. Otišla si tamo, gdje ću i ja doći, uz brecaj zvona s našeg kampanela. Okupi društvo, čekaj me kod Njega, kad pozove ovu dušu bolnu, da se vječno radujemo skupa. I dalje hodam i Bogu se molim, tražeći tebe da mi se javiš. Staze tvoje puste, posjećujem često, sve je isto, ali tebe nema, Anđele moj. Od kada dušo, nisi sa mnom, tužno srce ne čuje ti glas, umorna duša osjeća ljubav, pogledom tužnim u nebeski beskraj, i stalno tražim i molim, vesele oči da mi se jave. Anđele, čuvaru moj, pomozi mi sad, ti dobro znaš, kako ću živjeti bez tebe ja. Pokaži mi put da pobjedim tugu, jer tuga je u srcu mom, stanovnik duše moje. Kad bi tvoja staza znala, koliko pati duša ova, i sama bi sa njom zaplakala, djevojčice, moja mala. Od kada zlato nisi sa mnom, suzne oči ne vide tvoj lik, u samoći tiho zovem tvoje ime, ružo moja, bijela ružo ne procvala. Misli mi lutaju nebom dalekim, srce mi kaže da živiš u meni, duša osjeća da tu si sa mnom, ali i dalje tražim i molim, vesele oči da mi se jave. Anđele, čuvaru moj, pomozi mi sad, ti dobro znaš, kako ću živjeti bez tebe ja. Pokaži mi put da pobjedim tugu, jer tuga je u srcu mom, stanovnik duše moje. Anđele, čuvaru moj, pomozi mi sad, ti dobro znaš, kako ću živjeti bez tebe ja. Pokaži mi put da pobjedim tugu, jer tuga je u srcu mom, stanovnik duše moje. Anđelee, Anđeleee, čuvaruu moooj. tata Dušan Petričević, Split,21.09.2010.g.  BIJELA RUŽA Pjesmo moja satkana od boli, moja tugo pjesmom otpjevana. Ružo bijela tražim te u pjesmi, pjesmi tihoj što mi dušu dira. Puno se tuge skupilo u duši, rječi su malo da izraze bol. Srce plače, duša jeca, dozivaju tvoje ime, ružo bijela. Ružo moja bijela, najljepša od ruža. Tugo moja, moja vječna drugo, budi sa mnom ti. Zapjevajmo pjesmu ovu, neka čuju svi. Zapjevajmo pjesmu ovu, neka čuju svi. Želim da me prate uspomene na Te, da zauvijek sa mnom živiš Ti. Živa ružo, ružo moja bijela, sa sobom te nosim, sa mnom ideš ti. Kralju srca moga, ti si ljubav koju žarko ljubim ja. Kaži joj da je volim, da je puno volim, za njom plačem ja. Kada kiša stane i sunce zasija, duga se pojavi, a sa njom i Ti. Vi ste obje iste, puno puno lijepe, tako blizu, a ipak daleko. Približi se dugo, da joj vidim oči, da joj taknem kosu, da je barem malo mazim ja. Godine tvoje su stale, a nije ih puno bilo. Deset bijelih ruža i deset svijeća, na tvom grobu danas palim ja. Tebi dušo u čast rođendana, zato patim ja. Tugo moja, moja vječna drugo, budi sa mnom ti. Zapjevajmo pjesmu ovu, neka čuju svi. Zapjevajmo pjesmu ovu, neka čuju svi. Želim da me prate uspomene na Te, da zauvijek sa mnom živiš Ti. Živa ružo, ružo moja bijela, sa sobom te nosim, sa mnom ideš ti. Želim da me prate uspomene na Te, da zauvijek sa mnom živiš Ti. Živa ružo, ružo moja bijela, sa sobom te nosim, sa mnom ideš ti. Živa ružo, ružo moja bijela, sa sobom te nosim, sa mnom ideš ti. Živaaa ružooo, ružooo mojaaa bijelaaa. Pjesma nastala uz obilježavanje Kristinina rođendana. tata Dušan Petričević, Split,05.12.2010.g.  KUĆA DIDA MOG Pahulje bijele padaju polako, nanosi sniježni zameli ti vrata. Zimski led ti ohladio kamen, kućo stara, kućo stara. Došao sam da te vidim, nigdje žive duše oko nas. Samo ti i ja, stara kućo, dida mog. Kućo stara, tebi pjevam, tebi mogu otvoriti srce. A kako i neću moći, kad si moja druga mati. Kućo stara, dušu si mi dala, dala si mi naj sretnije dane. Lijepe dane mog djetinjstva, što od nekud ponovo me zove. Kud god idem u srcu te nosim, u mislima mojim, uvijek živiš ti. Otišao sam pre daleko, pa ne mogu vidjeti te često. Uvijek se sjećam, onih davnih dana, onih zora, zora mog djetinjstva. Vidim ljubav stare majke, smjeh i sreću, braće i sestara. Bili smo prijatelji uvijek, ti i ja smo družili se stalno. U tebi sam dočikao zore, ti i ja smo budili se skupa. Lijepotice moja, na kraj sela malog, na kraj sela, naj lijepšeg na svijetu. Na kraj sela, od skalina, milog sela, Petričevih Staja. Iz daljine čujem glas, glasni poziv dida mog. Vratite se dico moja, vratite se na ognjište naše. Zapalite vatru na kominu, zapjevajte Kristu Gospodinu. Molite se i radujte, jer dolazi Badnja večer. Kućo stara, dušu si mi dala, dala si mi naj sretnije dane. Lijepe dane mog djetinjstva, što od nekud ponovo me zove. Kućo stara, dušu si mi dala, dala si mi naj sretnije dane. Lijepe dane mog djetinjstva, što od nekud ponovo me zove. Kućooo, kućooo staraaa, naj lijepšaaa od svijuuu. Svaki kamen uzidan u tebe, rukama žuljevitim, hrapavim i čvrstim poput samog kamena i onoga tko te izgradio, ima svoju povijest. Povijest moje obitelji časnog nadimka POPOVI. Pjesma je u nastala uoči Božića u čast i sjećanje na one koji su izgradili kuću. Došao sam iz Splita probijajući se kroz snijeg koji je zameo opustjelo selo, zastao sam ispred stare rodne kuće. U toj tišini su navrla sijećanja na dječije dane, selo puno života, dragih ljudi, susjeda, djece, proradile su emocije kroz suzu prenešenu u pjesmu. Dušan Petričević, Lovreć-(Petričeve Staje),18.12.2010.g.  CVIJET NEBESKI Na poljima mojim raste jedan cvijet, Okupan rosom u sunčevom sjaju. Maleni cvijet vedar i lijep, Najdraži cvijet iz srca mog. Valovi vjetra cvijet su mi uzeli, Ranjenu dušu meni ostavili. Polja su pusta bez tebe cvijete, Veselja tvoga više nigdje nema. Pupoljci ljepote tvoje, Zauvijek će cvasti. Jer latice tvoje, Su žar ljubavi moje. Nikada plakati, ja prestati neću. Za tobom cvijete, iz polja moga. Suze će teći, a duša boljeti. Zbog tebe mili, cvijete ljubavi. Zbogom maleni cvijete moj, Zbogom u vječnosti. Naj draži cvijete ljuubaaavii, Prelijepi cvijete, cvijete nebeskiiii. Zbogom maleni cvijete moj, Zbogom u vječnosti. Naj draži cvijete ljuubaaavii, Prelijepi cvijete, cvijete nebeskiiii. Idi pjesmo, poleti polako, Tamo gore, do malenog cvijeta moga. Kroz oblake kišne, Kroz duge daleke, putuj polako. Čekaj je ljubavi, ona će doći, I reći ti zlato, koliko te volim. Volim te dušo, ljubim dušom svom, Premili cvijete, rođena ljubavi. Pjesma je tvoja, čežnja duše moje, Prepuna tuge, ljubavi i boli. Ljubim te dušo, ljubim dušom svom, preteška istino, moja sudbino. Zbogom maleni cvijete moj, Zbogom u vječnosti. Naj draži cvijete ljuubaaavii, Prelijepi cvijete, cvijete nebeskiiii. Zbogom maleni cvijete moj, Zbogom u vječnosti. Naj draži cvijete ljuubaaavii, Prelijepi cvijete, cvijete nebeskiiii. Prelijepiii cvijeteee, cvijeteee nebeskiiii. Split,03.03.2011.g. Pjesma, mome najmilijem cvijetu, cvijetu nebeskom, mojoj Kristini. tata Dušan Petričević  KOFER LJUBAVI Danas idem tihim putem, Stari kofer ja nosim u ruci. Kofer tuge, ljubavi i boli, Teško skrivam svoje suze. Koraci su moji teški, Tako spori, neveseli. Idem tamo prema cilju, gdje je nekad, naš cilj bio. Kada tebe nema tamo, Kao da ne želim ići. Ovaj dan je trebao biti, Dio tvog i mog veselja. Njemu si se radovala, Veselio i ja s tobom. Ali tužna muko moja, Nisi ga ni dočekala. Gospe Sinjska pomozi mi sada, Svoju tugu ja pred tebe stavljam. Da mi budeš u pomoći, Ovu tugu sa mnom nosit. Imenom je tvojim zovem, Jer tako bi i ti htjela. Rođena je poslije tebe, Sva onakva kakvu si željela. Dio tuge u kofer je stao, Dio mi je dušu zavezao. Često ću ga otvarati, Sa tobom se sastajati. Ljubomorno ću ga čuvat, Uspomenu na te njegovati. Teško mi je ovaj kofer nosit, I s tobom se ne veselit, Ovom danu današnjemu, Danu punom uspomena. Gospe Sinjska pomozi mi sada, Svoju tugu ja pred tebe stavljam. Da mi budeš u pomoći, Ovu tugu sa mnom nosit. Gospe Sinjska, Gospe Sinjska pomozi mi sada. Ova je pjesma posvećena mojoj Kristini, nastala uoči priseljavanja u Villu KRISTINA u novi stan i prenošenje njenih stvari u sobu kojoj se je radovala i nacrt joj sa mnom nacrtala. tata Dušan Petričević, Split, 17.03.2011.g.  MOJA MANDOLINA Prošla je ova duga, duga noć, Jutro sviće, ja još nemam sna. Pjev slavuja najavljuje zoru, Novu zoru koja život znači. Svijeća na stolu, dogorjela nije, Vatra na kominu, ne grije ko prije. Moje misli putuju, još uvijek za tobom, Tražeći te, moje najmilije. Tražim te, i ovom pjesmom, Ko zraku sunca, što se jutrom budi. Da ogrije ovu dušu bolnu, Ovu dušu, željnu tvoje ljubavi. Gasim svijeću, ljubim tvoju sliku, Dok mi suze niz obraze teku. Pjesmom želim, preboljeti tugu, Zato pjevam, pjevam samo tebi. Sviraj ovu pjesmu, Moja Maandolinooo. Tvoje su žice, Lijek za dušu moju. Zasviraj mi mojaa Mandolinoo, Sviraj noooteee oveee. Neka ovu pjesmu čuje, Milo Zlato moje. Glasno sviraj moja Mandolinooo, Nek ti žice sviraju sve jače. Kad pozovem njeno ime, Da mi dođe i zagrli me. Novi dan se budi, Ova čežnja još uvijek ostaje. Dozivam te pjesmom, da mi se javiš, Da mi barem tek u snove dođeš. Mandolina tiho svira, Dok je slušam srce bolno plače. Ja dozivam tvoje ime, Dođi zlato, dođi i zagrli me. Anđeli dragi, prijatelji moji, Zapjevajte sa mnom, ovu pjesmu njenu, Pjesmom želim, preboljeti tugu, Zato pjevam, pjevam samo njoj. Sviraj ovu pjesmu, Moja Maandolinooo. Tvoje su žice, Lijek za dušu moju. Zasviraj mi mojaa Mandolinoo, Sviraj noooteee oveee. Neka ovu pjesmu čuje, Milo Zlato moje. Glasno sviraj moja Mandolinooo, Nek ti žice sviraju sve jače. Kad pozovem njeno ime, Da mi dođe i zagrli me. Sviraj ovu pjesmu, Moja Maandolinooo. Tvoje su žice, Lijek za dušu moju. Zasviraj mi mojaa Mandolinoo, Sviraj noooteee oveee. Neka ovu pjesmu čuje, Milo Zlato moje. Glasno sviraj moja Mandolinooo, Nek ti žice sviraju sve jače. Kad pozovem njeno ime, Da mi dođe i zagrli me. Plači sa mnooomm, Mooojaaa Maaandolinooo. Pjesma vječne ljubavi u sjećanje na prerano izgubljeno Moje Zlato, moju Kristinu. tata Dušan Petričević, Split, 24.02.2011.g.  SLIKE ŽIVOTA U albumu duše svoje, Skupljam lijepe slike tvoje. Od pogleda drugih ljudi, Čuvam svete uspomene. Ovo vrijeme sporo ide, Živim život tužno zlato. Gledam samo tvoje slike, Ljubeći ih polagano. Velika je ova čežnja, Čežnja duše jača je od boli. Često sanjam, stalno molim, I dozivam dobre ljude, Drage moje prijatelje. Zapjevajte prijatelji moji, Pa da i ja zapjevam sa Vama. Možda će mi duši lakše biti, Ovu tugu da pobjedim s Vama. Zapjevajte prijatelji moji, Pa da i ja zapjevam sa Vama. Možda će mi duši lakše biti, Ovu tugu da pobjedim s Vama. Iz albumu duše moje, Istrgnuta jedna stranica, Najdraži dio života mog, Ovog teško slomljenog. Ispucale naše slike, Već po neke tek polako blijede. Ostaju mi tvoje slike, Koje ljubim stalno zlato. Zvijezdo sjajna obasjaj mi pute, Da ja vidim kuda ću joj proć. Da ja vidim svoje milo, Što je uvijek u mom srcu bilo. Kako ću se veseliti, Kako li se radovati. Kada vidim tvoju sliku, Teško mogu zapjevati. Zapjevajte prijatelji moji, Pa da i ja zapjevam sa Vama. Možda će mi duši lakše biti, Ovu tugu da pobjedim s Vama. Zapjevajte prijatelji moji, Pa da i ja zapjevam sa Vama. Možda će mi duši lakše biti, Ovu tugu da pobjedim s Vama. Zapjevajte prijatelji moji, Pa da i ja zapjevam sa Vama. Pjesma SLIKE ŽIVOTA je nastala iz čežnje moje duše, uz obilježavanje treće godišnjice Kristininog odlaska iz ovozemaljskog života. tata Dušan Petričević, 24.04.2011.g.  POZIV SRCA Pjevam pjesmu, Hrvatskom heroju, Koji ljubi Domovinu svoju. Prvim našim junacima, Hrvatskim Redarstvenicima. Teški su nam ovi dani, U suzama okupani. Gledajući kako pate, Stare majke, Lijepe naše. Suze teku, duša boli, Danas prate svoga sina. U boj teški jer nas treba, Naša draga Domovina. Poziv srca je još jači, I od straha prisutnoga. Od zlotvora nečesnoga, Tenka, puške i orkana njegovoga. Ne razmišljam puno tada, Onaj danak došao je. O kojem mi dida pričao je, Kako sina izgubio je. Sina svoga najstarjega. Niti groba mu ne vidje, Da bar ružu nanj položi, Dragom Bogu se pomoli. Ne plačite tužne oči, Ne plačite oči moje majke. Nasmij te se barem malo, Ovom što se desilo je. Ustadoše svi iz Lijepe naše, Hercegovci ničeg se ne plaše. Nabrijani kao Poskok, šarac ljuti, Niti jedan ne boji se smrti. Plemeniti momci njih, Osamnaest stotina. Hrabro stahu, Suprot četnicima. Idem i ja danas s braćom, Svome domu, dug svoj dati. Svojoj miloj Domovini, Ona nam je druga mati. Doša sam ti bila Vilo, Doša sam ti zlato moje. Iz dalekog bilog svita , Gdje je život odveo me. Kud sam iša, gdje sam bio, U mom srcu Ti si bila. Uvijek si mi bila draga, Domovino moja mila. Stvarali smo Domovinu, Svaku stopu Lijepe naše. Zastavu smo pronosili, I krvavi boj, bojovali. Slava Vama, braćo moja mila, Vaša žrtva nije, uzaludna bila. Domovinu ste nam stvorili, Svome narodu je darovali. Hvala Vama hrabri bojovnici, Prvi Hrvatski Redarstvenici. Plemići ste dika roda svoga, Ponos slavnog roda Hrvatskoga. Pjesma, POZIV SRCA je posvećena poginulim, nestalim i preminulim Prvim Hrvatskim Redarstvenicima 05.08.1990.g. nastala čestim jutarnjim promišljanjima o početku i patnjama Domovinskog rata, kad sam i ja kao i druge kolege Prvi Hrvatski Redarstvenici osjetio poziv svog srca da idem stvarati Domovinu. Uz pjesmu POZIV SRCA, ističem kratak slijed događaja, početak Domovinskog rata i postrojavanja Prvih Hrvatskih Redarstvenika 05.08.1990.god.u Svetošimunskoj u našem dragom Zagrebu kao sudjelovanje u Domovinskom ratu. Ovom pjesmom želim reći, tko je počeo stvarati i tko je stvorio Hrvatsku vojsku i Hrvatsku državu, koje su se prve oružane postrojbe od naših pripadnika formirale: ZNG, Prva Gardijska brigada Tigrovi, elitne postrojbe hrvatske vojske, pri tome ne iznosim sve terene ratnih djelovanja na kojima smo sudjelovali, jer bi bio predug popis. Organizirali smo se u prvu legalnu dragovoljačku postrojbu, nas tisuću i osamsto (1800) dragovoljaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da nova Hrvatska vlast može nastavit sa osamostaljenjem da prvi preuzmemo oružani udar i nalet veliko srpske, četničke i Jugo-komunističke vlasti tadašnje Jugoslavije. Nismo dopustili da se našim idejnim i političkim vođama, našem narodu i nama samima ponovi Hrvatsko proljeće i politički mrak. Siguran sam da je prošao agresorski naum da ni nas sviju sigurno ne bi bilo među živima. Pošto nas je i sam pokojni predsjednik države pokojni Dr. Franjo Tuđman uvažavao i cijenio, njegovom povijesnom smotrom postrojbe dana 08.08.1990.god. u narodu smo nazvani Tuđmanovci. Prvi stradalnik (ranjenik) u Domovinskom ratu bio je naš pripadnik i kolega zove se Josip Božičević, stradao je krajem rujna 1990.god. u gušenju pobune Srba u Dvoru na Uni. Prvi poginuli hrvatski branitelj iz Domovinskog rata bio je također naš pripadnik i kolega Jospi Jović iz susjdenog sela Aržana koji je smrtno stradao u agresorskom napadu četnika na Plitvicama, na Uskrs 31. ožujka 1991.god. Pripadnici naše postrojbe Prvih Hrvatskih Redarstvenika, njih dvanaest (12) je poginulo u Borovu selu 30. travnja 1991.god. Ukupno poginulih i nestalih Prvih Hrvatskih Redarstvenika u vrijeme rata je sto tri (103), broj umrlih nakon rata nije mi poznat. Lovreć,19.10.2011.g. Prvi Hrvatski Redarstvenik 05.08.1990.g. Dušan Petričević Moja biografija. Rođen sam u Lovreću, dana 06.10.1963.godine u hrvatskoj seljačkoj, katoličkoj obitelji pok.Mate i pok.Marije rođene Milinović kao peto od njihovih sedmero dijece. Oženjen sam suprugom Rosom (rođ.Kamber), sa kojom imam četvoro djece, tri djevojčice i jednog dječaka. Jedna od djevojčica, (destogodišnja Kristina) preselila se u život vječni dana 24.04.2008.g., sa obitelji sam nastanjen u Splitu. Onovnu i srednju školu sam pohađao u Lovreću te građevinsku u Splitu. Do početka Domovinskog rata zaposlen sam u splitskoj građevinskoj tvrtci „Peristil“. Na stoljetnu težnju hrvatskog naroda o svojoj samostalnoti, i na ideju dr. Franje Tuđmana o stvarnju neovisne Hrvatske države, pozivom srca svoga da budem među prvima koji vole svoju Domovinu, dragovoljno se uključujem u prvu borbenu postrojbu nove Hrvatske Demokratske vlasti“Prvi Hrvatski Redarstvenik“ , 05.08.1990.godine. U ratu ostajem do 31.12.1995.godine, tj.do kraja rata kada zbog ratnih trauma i oboljenja odlazim u invalidsku mirovinu kao HRVI sa činom Narednik. U prvim godinama Domovinskog rata 90-92 sam raspoređen na nekoliko ratišta na prvoj crti bojišta gdje sam doživio vrlo stresna iskustva, opasna po moj život i zdravlje. - Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, odlikovan sam Spomenicom Domovinskog Rata 90-92. - Dobio sam priznanje Republike Hrvatske što sam stupio u prve Redarstvenike Nezavisne Demokratske Republike Hrvatske. - Dobio sam Zahvalnicu MUP-RH za iskazano domoljublje i doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Najveće mi je priznanje slobodna i neovisna država Hrvatska u čijem sam lancu stvaranja bio jedna čvrsta karika.  Dušan Petričević, Ponos Hrvatske 2009.g. Moje humanitarno djelovanje: Za detaljnije informacije o pokretanju i početku humanitarne akciji možete se informirati na mome blogu: http://kristina05121998.blog.hr/ Na internetskim stranicama: WWW.24 sata.hr.newws/ ponos hrvatske Dušan Petričević http://WWW.ponos hrvatske.hr/ ili na broj mob: 098/170 2815 Dušan Petričević, tata Kristine Petričević. Dušan Petričević PRVIH HRVATSKIH REDARSTVENIKA br. 18 21000 SPLIT E-mail: dusan.petricevic@st.t-com.hr Mob: 098/170-2815 Tel: 021/382-746 |
