|
Čudni događaji započeli su 12. studenog 1966. u Zapadnoj Virginiji. Petoro ljudi bilo je na lokalnom groblju toga dana,pripremajući grobnicu za pokop,kad se nešto što je izgledalo kao "smeđe čovjekoliko biće" uzdiglo iz obližnjih krošnji i proletjelo iznad njihovih glava. Bili su zgroženi. Biće nije izgledalo kao ptica,nego više kao čovjek s krilima. Nekoliko dana nakon tog događaja,stanovnici su prijavljivali sve više viđenja čudnovatog stvorenja,što je uznemirilo cijelu regiju.
U kasnoj noći 15. studenog,dva mlada bračna para susrela su nešto "humanoidnog oblika,crvenih očiju koje su se nalazile u predjelu prsa i velikih krila". Kako im se to "nešto" počelo približavati, u panici su se odvezli prema Point Pleasant-u. Iako su vozili preko 100 km/h, stvorenje je pratilo njihov auto. Lokalnom šerifu Millardu Halsteadu su prijavili da je letjelo za njima sve do ulaska u gradić.
No oni nisu bili jedini koji su ga vidjeli te noći. Druga grupa od četiri svjedoka je tvrdila da je isto biće ugledala čak 3 puta!
Iduće viđenje imalo je bizarnije rezultate.
Oko 22:30 h iste noći,Newell Partridge, lokalni građevinski poduzetnik koji je živio oko 90 milja od Point Pleasant-a,gledao je televiziju kad je odjednom nestalo slike. Čudna se linija pojavila na ekranu, nakon čega je čuo neobičan,gotovo krešteći zvuk koji se postupno pojačavao,a zatim smirivao.
 Partridgeov pas Bandit,koji je bio zavezan ispred kuće,počeo je zavijati, pa je Newell izišao vani da vidi što se događa. Njegov je pas gledao prema staji koja je bila udaljena oko 200 m od kuće. Partridge je okrenuo ručnu svjetiljku u tome smjeru i ugledao dva crvena kruga koja su izgledala kao oči ili "reflektori bicikla". Bandit je pretrčao preko polja u potjeri za svjetlećim očima,ne obazirući se na dozivanja svog vlasnika. Nije se vratio ni dva dana kasnije,kada je Partridge u novinama pročitao o viđenjima zagonetnog stvorenja te noći.
Jedna izjava koju je pročitao ga je zaprepastila. Roger Scarberry, jedan od svjedoka koji su ugledali neobičnu "pticu",rekao je da su prilikom ulaska u grad ugledali tijelo velikog psa kako leži pokraj ceste.
Nekoliko minuta kasnije,kad su se vraćali iz grada,pas je nestao. Čak su se zaustavili da bi potražili tijelo,znajući da su prošli pokraj njega ranije. Partridge je odmah pomislio da se radi o Banditu, koji više nikad nije viđen.
16. studenog, u okružnoj sudnici je održana konferencija za tisak gdje su svjedoci ponovili svoje priče. Uskoro su se vijesti o viđenjima proširile po cijelom svijetu,te su novinari leteće biće prozvali "Mothman".
Udaljeno i napušteno TNT postrojenje postalo je Mothmanovo skrovište u narednim mjesecima.
Područje se sastojalo od nekoliko stotina hektara šume i velikih koncentracijskih kupola gdje je spreman eksploziv tijekom 2. svj. rata. Pod zemljom se nalazila mreža tunela koja je omogućavala Mothmanu da se slobodno kreće i ostane neopažen.
Jako malo kuća se nalazilo u tom dijelu regije,no jedna od njih je pripadala obitelji Ralph Thomas.
Jednog 16. studenog,ugledali su "čudno crveno svjetlo" koje je lebdjelo i pomicalo se iznad TNT postrojenja. "To nije bio avion",rekla je gđa Marcella Bennet (prijateljica obitelji Thomas),"ali nismo uspjeli odgonetnuti što je to bilo." Gđa Bennet se odvezla do kuće Thomasovih nekoliko minuta kasnije i izašla iz automobila držeći u rukama svoje dijete. Odjednom se u blizini pomakla tamna figura. "Činilo se kao da leži",kasnije je izjavila." Polako se uzdigla sa tla. Velika smeđa stvar. Veća od čovjeka sa svijetlećim očima."
 Gđa Bennet je bila užasnuta te je utrčala u kuću. Obitelj se zaključala unutra,ali ih je uhvatila histerija jer je stvorenje skočilo na trijem i piljilo u prozore. Pozvana je policija,ali je Mothman nestao prije njihovog dolaska.Gđa Bennet se nije oporavila mjesecima. Kasnije je rekla istražiteljima kako vjeruje da je biće posjećivalo i njen vlastiti dom. Često je čula prodorne zvukove (slične vrisku žene) blizu njene kuće pokraj Point Pleasant-a.
Mnogi vjeruju da su viđenja Mothmana povezana s viđenjima NLO-a i susretanjima "ljudi u crnom" na tom području. Gotovo godinu dana,čudna su se zbivanja nastavila. Istražitelji i "lovci na čudovišta" ophodili su područje. Od njih najpoznatiji bio je John Keel. On je mnogo godina pisao o NLO-ima,ali je odbacivao standardne tvrdnje o njima. Upravo iz tog razloga je desetljećima bio kontroverzna ličnost. Prema Keelu, čovjek je imao dugu povijest susreta sa paranormalnim. On vjeruje da intervencija misterioznih stranaca u živote povijesnih ličnosti kao što su bili Thomas Jefferson i Malcolm X pruža dokaz o kontinuiranoj prisutnosti "starih bogova". Manifestacija tih drevnih bogova se pojavljuje u obliku NLO-a,demona i duhova. Ostao je poštovan na polju svojih istraživanja i ujedno je i dalje idol mnogima.
Keel je postao glavni novinar u slučaju o Mothmanu, te je napisao da je najmanje 100 ljudi osobno svjedočilo pojavljivanju stvorenja između studenog 1966. i studenog 1967. Prema njihovim prijavama, biće je bilo višlje od 2 metra, šire od čovjeka, te je teturalo na čovjekolikim nogama. Njegove oči su bile smještene pri vrhu ramena, a imao je krila slična šišmišjim kojima je rijetko mahao prilikom leta. Što je bilo još čudnije,imao je mogućnost da uzleti uspravno "kao helikopter". Svjedoci su također opisali kako je imao tamnu kožu sivkaste ili smeđe boje. Nije bio sposoban govoriti te je ispuštao krešteće zvukove.
John Keel je stigao u Point Pleasant u prosincu 1966. te je odmah počeo prikupljati prijave o viđenjima Mothmana, te čak i prijave viđenja NLO-a prije pojave stvorenja. Također je sakupio dokaze koji su upućivali na probleme sa televizijama i telefonima koji su započeli u jesen 1966. Svjetla su viđana na nebu,pogotovo blizu TNT postrojenja,a auti koji su prolazili pokraj tog područja su se ponekad zaustavljali bez objašnjenja. Obitelj James Lilley,koja je živjela južno od TNT postrojenja,je bila toliko uznemirena bizarnim događajima da je bila prisiljena prodati kuću i preseliti se u drugu četvrt. Keel je bio uvjeren da su intezivne paranormalne aktivnosti bile međusobno povezane.
Počela su se zbivati čudnija događanja...Reporterka Mary Hyre je također ekstenzivno pisala o lokalnim viđenjima. Jednog je vikenda primila više od 500 telefonskih poziva od ljudi koji su vidjeli čudna svjetla na nebu.
Priča o Point Pleasant-u još nije završila...
Negdje oko 17:00 h, u večeri 15. prosinca,1967.,most koji je spajao Point Pleasant i Ohio odjednom je kolabirao. Deseci vozila nestali su u tamnim vodama rijeke Ohio,a poginulo je 46 osoba.
Te iste tragične noći,obitelj James Lilley (koja je i dalje živjela blizu TNT postrojenja) izbrojala je više od 12 svjetala koja su bljeskala iznad njihove kuće i nestala u šumi.
Dakle,tko je bio Mothman i što je stajalo iza neobičnih događaja u Point Pleasant-u?
Štogod da je biće bilo,čini se da je jasno kako Mothman nije bio prevara. Bilo je jednostavno previše svjedoka koji su ugledali "nešto".
Ali moglo je postojati logično objašnjenje za neke od viđenja. Čak i John Keel (koji je smatrao da je stvorenje stvarno) je pretpostavljao da je nekoliko slučajeva uključivalo ljude koji su bili preplašeni prijavljivanjima te su vidjeli samo sove iznad osamljenih cesta. Ali čak i ako je tako, tvrdnju o Mothmanovom postojanju je teško odbaciti.
Ali ako je Mothman bio stvaran... i ako je stvarno bio neko neidentificirano biće koje je nemoguće objasniti, što je stajalo iza viđenja NLO-a, prijava o poltergeistima,čudnih svjetala,zvukova,"ljudi u crnom", i najstrašnije, kolapsa Silver Bridge-a?
John Keel vjeruje da je Point Pleasant bio "prozor", područje koje je bilo označeno dugim periodom čudnih događanja. On tvrdi da bi moglo biti nepravedno okriviti lokalna NLO viđenja za kolaps mosta,ali intezivna aktivnost na tom području upućuje na neku povezanost.
A ako se ovakve stvari mogu dogoditi u Zapadnoj Virginiji, zašto se ne bi mogle dogoditi drugdje u svijetu? Mogu li ova područja "prozori" objasniti i druge neobične pojave i bića? Možda mogu,ali da bismo to uzeli u obzir, moramo uzeti u obzir još zanimljivije pitanje....
Gdje će biti sljedeći "prozor"?
|