Srpanj 2008 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

subota, 23.12.2006.

ipak ga ponovo napisah :D Kako sam u zadnje vrijeme čest gost ovdašnjih kina odlučih se danas osvrnuti na neke filmove koji se mogu pogledat. STEP UP redateljica: Anne Fletcher gl. uloge: Channing Tatum, Jenna Dewan, Carolyn Barrett, Deirdre Lovejoy trajanje: 98. min Svi zaslužuju prilike kako bi mogli slijediti vlastitie snove, no neki ljudi dobiju samo jednu šansu. Tyler Gage je inteligentan mladić, ali i iskusni maloljetni delikvent kojega nemirni duh neprestano uvlači u nove nevolje. Nakon što on i njegovi prijatelji naprave nepodopštinu u srednjoj školi za primijenjenu umjetnost, Tyler završava na sudu gdje dobiva kaznu odrađivanja društveno korisnog rada – u školi u kojoj je i napravio nepodopštinu. Isprva želi imati što manje doticaja s učenicima, no kada upozna prelijepu balerinu Noru (Jenna Dewan) koja mu odluči pružiti priliku i naučiti ga plesati, Tyler mijenja mišljenje. Suprotno od svih očekivanja, Tyler polako ulazi u njen svijet i otkriva vlastiti talent za ples, dok ona postaje svjesna da bi upravo on mogao biti partner koji joj je potreban za uspješnu karijeru… film se ukratko može ovako prepričati dečko s ulice spletom okolnosti (nije bitno kojih) upoznaje bogatašicu i zaljubljuje se u nju (ona ima dečka ofskroz)... kad ona biva na cjedilu on joj naravno pomogne. On nju uči „uličnom plesu“ ona njega klasičnom... rodi se ljubav, ona ostavlja dečka, a on zapostavlja prijatelje... mako se posvađaju... on se vraća prijateljima, ona sama... onda se naravno upriliči jedno tzv. Poticajno ubojstvo, koje je katarza, rasplet i prosvjetljenje u jednom... svi shvaćaju kakav grozan život žive, i da bi se trebali potruditi kako bi ga učinili boljim iu sve to zbog uspomene na ubijenog... i onda on juri gl. junakinji održi govor pun naboja, ona ga naravno odbija, no ipak u zadnjoj sekundi se predomišlja i zove ga natrag... o oni izvode taj fenomenalni ples, ples svih plesova, dok ostali padaju u ekstazu... ona dobije posao snova, a on je prošao audiciju za školu... i to je to čiča miča gotova je priča... happy end... ne znam kakva je situacija s vama no ja volim pogledat plesne filmove upravo zbog dobrih koreografija,no ipak nije samo dobra koreografija ono što čini film... definitivno bi se ljudi trebali više potruditi oko priče a ne mrcvariti jedan te isti šablon do besvjesti... najbolji dio filma je svakako početak gdje uz odličnu pjesmu Show Me The Money (Petey Pablo) se izmjenjuju kadrovi plesa s ulice i klasičnog baleta... te definitivno svijetla točka filma je mali mrgud balerina (Natalie Steinberg) čiju sliku možete vidjeti ovdje s obzirom na to da ja nemam blage kako staviti sliku u post ERAGON redatelj: Stefen Fangmeier gl. uloge: Edward Speleers, Djimon Hounsou, John Malkovich, Jeremy Irons trajanje: 104. min Dječak Eragon u šumi nađe ispolirani plavi kamen. U početku mislivši da će to sretno otkriće pomoći njegovoj izgladnjeloj obitelji, ubrzo se sve promijeni kada ga kamen baci u potpuno novi svijet magije i moći kroz koji mora proći zajedno sa čudnovatim zmajem... Prvi film, nakon Gospodara prstenova, da sam željno iščekivala, odbrojavala dane... i dočekah to da ga pogledam i dobila sam jedan ogromni k***c od ovce i veeeeeeeeelllllllllliiiiiiiiiikooooooooo razočarenje... od jako dobre priče pune duha su napravili jedan bezvezan, prazan film koji je barem meni bio dosta hladan... bitne stvare su samo površno dotakli (kao odnose Saphire i Eragona, Eragona i Broma, Eragona i Murtagha) na uštrb scena borbe i bitaka koje, ruku na srce, i nisu bog zna što... i naravno dijelove priče na koje se oslanja drugi dio su totalno izmijenili pa me živo zanima na što će sličiti sljedeći film... i još jednom potvrđeno pravilo odlična priča, još bolja glumačka ekipa i Hollywood = površna, prazna, hladna priča bez imalo duše... jednostavno ne mogu prežaliti što nisu prikazali čangrizavu Saphiru (zmaja) koja se buni jer mora hodat umjesto da leti ili blesavog mačka i još neke detalje... od euforije do velikog razočarenja i ogromnog KMEČA... APOCALYPTO redatelj: Mel Gibson gl. uloge: Rudy Youngblood, Dalia Hernandez, Mayra Serbulo, Gerardo Taracena trajanje: 137. min Velika se civilizacija ne može pokoriti izvana dok se sama ne uništi iznutra! 600 godina prije španjolskog osvajanja Meksika i Srednje Amerike, velika civilizacija Maja je na izdisaju. Neizbježan kraj se pokušava spriječiti povećanom represijom, ali i ljudskim žrtvama kako bi se zadovoljili bogovi. Jednog dana idilični život mladog Indijanca prekine dolazak brutalnih osvajača koji ga zarobljavaju i odvode na opasno putovanje u svijet u kojem ga čeka zastrašujući kraj. Odabran kao ljudska žrtva bogovima, on će učiniti posljednji napor i pokušati pobjeći ne bi li spasio ljude koje voli i način život kakav poznaje. iako 2 i kusur sata prođu a da to i ne primijetite, i bez obzira na to što je film zaista fenomenalno snimljen ja za njega nalazi samo jednu riječ gnjusno... nisam jedna od onih kojim sve mora biti ružičasto prikazano, leptirići lete, ptičice pjevaju... nasilje u filmovima i realistično prikazivanje itekako mogu dati na težini filma, produbiti priču, no kad je nešto previše, onda je previše... nekako imam osjećaj da je film rađen po ovom principu joj nismo nekog ubili već cijelih 5 minuta, pa zato sada ćemo smisliti jo brutalniji način ili ćemo dodati kakv pokolj... ono divno... Braveheart izvrstan, Pasja odlična, no Apocalypto je definitivno prešao granicu dobrog ukusa... ali zaista I na kraju ponesena ovim blagdanskim raspoloženjem i duhom Božića pozivam sve ljude koji se budu kretali oko katedrale da sa sobom svakako ponesu malo mrkve ili nekog zelja za jedno divno magare (malo tužno i smrznuzo), istraumiranu ovcu s jagnjetom i svezanu kozu, te 3 zeca zatočena u minijaturnim kavezima, a sve to zbog priređivanja živih jaslica (bljuf)... njima ne treba mnogo... svaka topla riječ i malo pažnje, te ukusan zalogaj značit će im puno... jer su jako umiljati (malo je ovaca preplašena no i ne čudi me s obzirom da se nalazi u prostoru 1,5mX1,5m i dijeli ga sa kozom koja je danas bila svezana na naprosto nezamislivo kratak konopac; a magare je malo stidljivo)... Eto ipak ponovo napisah ovaj post... želim vam mnogo sreće i veselja za blagdane... a ja odoh napokon doma da me mama razmazi sa svojom divnom hranon... jedva čekam sarmu... mljac... imate mahanje od mene

petak, 22.12.2006.

CVILIM.... VRIŠTIM... PIZDIM... :'( upravo sam provela pola sata u pianju posta i jednostavno je nestao... stisnuh objavi i... u tom trenu sam bila izlogirana s bloga a post je netragom nestao :'(... današni dan mi izgleda nije suđen ni najmanje... počevši sa cjelonoćnom zuboboljom pa na dalje... užas....... :'( veliki pozdrav svima

utorak, 12.12.2006.

danas sam luda... jedna od stvari koju mrzim je... zamislite sljedeću scenu sretni izađete na svjež zrak i onda vas zapuhne smrdljivim dim cigareta... zbog toga bi nekog ubila... ajd kad uđem u kafić pa onda po vlastitom izboru ulazim u zadimljeni prostor (iako nemam neki pretjerani izbor jer su dijelovi za pušače i nepušače fantastično odijeljeni pa tako nema nikakve razlike) no kad izađem van ja želim koliko toliko čist zrak, svjež zrak (nećemo sada uzimat u obzir izduvne gasove i slične tvorevine) a ne želim da me neko terorizira smradom cigarete... nek mi svi pušači oproste no to jeste teror, to nije moj izbor pa dajte se strpite nije da će te baš umrijet ako ne budete pušili vani i malo promislite da ima ljudi kojima to smeta, i koji su bolesni pa im nije baš ugodo to udisat... a ni najmanje zabavno pogotovo ako morate gutat konjske tablete, ispirati nos kapima, piti šumeći kalcij (po defaultu ga ne podnosite) ispirat grlo kaduljom i vlažit zrak u sobi jer zaboga vas napade bronhitis e pa onda želim barem vani da mi se malo pluća odmore :( uh baš sam vještica kad sam bolesna... no ne volim hodanje po doktorima jer se prvo moram posvađat s kojim nabrijanim penzićem, pa onda slušat priče o tetki koja nije imala menstruaciju jer je bila konstantno trudna, onda bezobrazni doktori, ili oni koji vas ne doživljavaju (naravno ne svi)... eto izjadah se no ne mogu a da ne prepričam jučerašnji doživljaj u konzumu... uglavnom nagela se ja da dohvatim nešto iz najdonje police u frižideru, i dođe do mene jedna ženturača (drugi naziv ne zaslužuje) i ni a ni be ni molim vas pomjerite se... gurnu me i malo je falilo da se sva ne prostrem, od šoka sam zanijemila... no valjda nekim ljudima riječi nisu jača strana... :D PS. znam da sam blesava no moram pozdraviti jednu veoma posebnu osobu koja tu i tamo pročita moje baljezgarije i trpi moje divlje ispade UPDATE: svoju isfrustriranost sam prenijela i na svoju večeru... bila je toliko ljuta da se nije dala jesti ... a tako je to kad pretjeram s paprom i ljutom paprikom UPDATE (22:57) ovaj dan savršeno privodim kraju... nakon što sam oprala kosu sjetih se da mi je fen pregorio i da još uvijek nemam novi a sad kad sam se napokon nakanila skuhat čaj i pokušat se relaksirat uz isti, onako kraljevski sam ga prolila po podu i knjigama (koje su stajale u kutiji zbog nedostatka polica)... da sumiram od čaja je ostao gutljaj i pol, kosa mi je i dalje mokra a ja well, ... ma odustajem i odoh pa u krpe (kao da ću moći zaspat ) no prije je vjerojatno da ću sav bijes istrest na susjedima iznad mene koji već danima nešto buše, lupaju, stružu zuju (živim u domu pa mi nikako nije jasno kog k***a rade)... mah mah svima UPDATE (23:20) vrhunac večeri nastupa uz neki ubitačni tuc tuc na otvorenom (ne moram pričat da sam skokovito, kako je jednom rekla moja profa iz filozofije u srednjoj, poletila do radija), imam albert durer frizuru i upravo mi javljaju da je nba odlučila vratiti kožne lopte na utakmice... ma fenomentastično naprosto... odustajem!

nedjelja, 10.12.2006.

:D http://thepregnancytester.com/ probajte :)

subota, 09.12.2006.

Seoski sajam... ups pa to je bilo otvorenje izložbe U MUO je u utorak otvorenia izložba Leonardo da Vinci u Zagrebu-Codex Atlanticus koja je posvećena Atlanskom kodeksu (Codex Atlanticus). 6. prosinac 2006. – 25. veljače 2007. Posjetitelji će moći razgledati više od 60 izvornih crteža iz Atlanskog kodeksa Leonarda da Vincija u Hoeplijevu izdanju iz 1894.-1904., koji potječu iz arhiva Akademije Linceja, kao i brojne modele strojeva koji stižu iz Leonardova muzeja u Vinciju, te iz povijesnih zbirki kakva je kolekcija Luigija Boldettija. Javnosti je predstavljena priča o jednome od najglasovitijih Leonardovih kodeksa koji okuplja rasute listove s nacrtima genija iz Vincija, što ih je kipar Pompeo Leoni u drugoj polovini 16. st. složio i ulijepio u veliki album, kako bi spriječio da se nepovratno izgube. Prvi prikazi svjedoče o tehnikama pomoću kojih su obavljeni konzervatorski zahvati, dok najzamašnijem dijelu listova pripada zadaća ilustriranja izvanredne opsežnosti istraživačkog i eksperimentalnog Leonardova rada, te ljepote crteža što ih je načinio kao inženjer i arhitekt. Naići ćemo i na mnoštvo veoma zanimljivih podataka o Leonardovom privatnom životu, o njegovim odnosima s moćnicima toga doba i s članovima obitelji, o njegovu proučavanju matematike i gramatike, o tome kako se razonodio pišući pripovijesti i zagonetke. Ukratko, posrijedi je priča koja nastoji istodobno prikazati veličinu jednog od najznamenitijih protagonista renesanse, a ujedno njegovu ljudskost, njegove slabosti i svakidašnje probleme koji ga uvelike približuju svima nama... Pored Leonardovih studija, i modela stojeva (tumačenja nekih od najpoznatijih Leonardovih djela) bit će izloženi i predmeti visoke tehnologije, kao što su Ferrarijev motor, pogon za helikoptere Augusta. Carlo Barbieri, znanstveni koordinator preuzeto iz letka izložbe U ovom postu neću pisat o samoj izložbi jer je jako dobra i mislim da bi komentari bili suvišni, osim onog da su im se potkrale neke greške kod prevoda s talijanskog kao što bicikl, sa y... no to svakako ne umanjuje izložbu... Ono o čemu želim pisat u ovom postu je otvorenje same izložbe koje je bilo teža katastrofa. Nakon što ste se prošetali crvenim tepihom (malo hollywoodskog glamura :S) do ulaza gdje vas dočekaju dva sokol-grmalja koji vas mrko pogledaju i vašu pozivnicu, te procijede dobro veče u tonu pogledašlimekrivoletišvan i onda se upitate gdje ste došli: na otvorenje izložbe u muzej ili na koncert neke pevaljke u nekom klubu... normalno je da su zaštitari tu, to stoji, no umaskirani: što hoće reći u odijelu, kravati i cipelicama i s osijehom od uha do uha... Nakon što ostavite iza sebe njihova grmaljstva, pardon sokolstva i ulazite u predvorje u kojem je već nesnosna gužva, i vlada ozbilja nedostatk kisika pokušavate otkriti gdje će točno se govoriti... i onda otkrijete velik plakat i vidite bandića i neke druge ljude oko njega... i to je to... fino ne vidite ništa od fotoreportera i njihove opreme: e pa ljudi dragi ovo nije konferencija za štampu već otvorenje izložbe što hoće reći dragi reporteri onda ste neprimjetni i nastojite što manje smetati posjetiteljima. I taram taram usprkos nesnosnoj gužvi u kojoj se ne zna ko se na koga naslanja, ko kome stoji na nozi, počinju govori... prvi govor ok, i govori autora izložbe i veleposlanika Italije... no onda je došla zamjenica ministra kulture i stvarno nas divno predstavila ne znajući sastavit dvije pametne: tipa umjesto njegova ekselencija (za veleposlanika Italije) je rekla ekselencija (nisu zajedno ovce čuvali), zatim da Vincijev muzej (muzej se zove Leonardov muzej iz Vincija, i to je fino pisalo na plakatu iza nje) pa je onda počela razglabati o leonardu kao umjetniku (malo je fulala temu izložbe, pogledajte pocrtano iz onoga što je napisao autor izložbe, pa će vam biti jasno), i onda šećer na kraju Bandić koji je našao potrebnim da i on kaže koju o Leonardu... mislim se danas svako se bavi svime i svašta si dopušta... sasvim je normalno da gradonačelnik otvori izložbu jer ipak je to prestižan događaj, no to je trebalo uraditi u smislu kako nam je drago ugostiti izložbu o jednom tako velikom znanstveniku, umjetniku i proglasiti izložbu otvorenom a ne si dozvoliti da se priča leonardo je ovakav leonardo je onakav... nikako ne smijem zaboraviti prevoditeljicu koja je bila tip top skockana i najvažnije je da je u ruci imala katalog izložbe, a kako prevodi e to već nije bilo bitno, pa si je dopustila izmišljat neke riječi i prevoditi napola... žalosno no istinito... No ako ste mislili da je noćna mora gotova, e ona je tek sada nastala jer je nastao stampedo na mali ulaz (a ujedno i izlaz) izložbe... pa se ulazilo u manjim grupama od 10-15 ljudi. Naravno palačinkanje (to vam je ono kad stojite i polako postajete palačinka jer vas stišću sa svih strana) kao ni guranja penzića jer ajme oni ne mogu čekati, i svađa... a tek kad su me počeli stiskat oni što izlaze i oni što se guraju da što prije uđu jer će umrijeti u suprotnom, postala sam tanka ko hostija... i onda sam napokon ušla kad tamo još gora gužva jer ljudi ne znaju kako se gleda izložba na otvorenju ne u detalje (što podrazumijeva čitanje svakog slova) već okvirno a onda drugi put dođete i gledate je ako treba 5 sati a ne ovako... Da suminar sve u svemu otvorenje izložbe je ličilo više na seoski sajam nego na kulturni događaj i ako se uzme u obzir da su pokrovitelji izložbe (pored Ministarstva kulture Republike Hrvatske i grada Zagreba) Veleposlanstvo Italije, Talijanski institut kulture, te Ministarstva vanjskih poslova Italije, Nacionalne akademije Linceja, Talijansko geografsko društvo, Sveučilište u Milanu (Odsjek za matematiku), Talijansko povjerenstvo UNESCO-a i Leonardov muzej u Vinciju e baš smo se divno predstavili, nema što... osobno smatram da je bilo bolje pozvati manje ljudi na otovrenje i napraviti to na određenom nivou, a ne ovako... u četvrtak ću imat priliku svoje utiske iznjeti i direktoru muzeja pa vam javim što mi je rekao... I svakako posjetite izložbu, odlična je :D