|
|
ponedjeljak, 20.11.2006.
o današnjoj djeci, silovanjima, i da, izložba Otto Antonini :D
bijesna nakon što sam pokisla ko miš u isčekivanju tramvaja koji nije došao pa sam pješačila doma iz protesta odlučila sam danas pisat o više raznoraznih tema koje su ovih dana zaokupile moju pažnju...
prvo današnja djeca...
hmm... iskreno ta djeca više nemaju pravo djetinjstvo... rijetko kada na ulici vidim zaigrano dijete koje se igra gume, žmirke, ganje i svih onih divnih igara koje su crpile i crpile energiju iz nas djece... danas djeca imaju kompjutere, mobitele i zašto bi provodili vrijeme vani? pa roditeljima je jednostavnije kupiti mobitel, kompjuter, "razvedenu" barbiku (uz nju ide kenova jahta, kenova kuća, kenov automobil...) i bebe koje seru i pišaju i čija tri komada pelena koštaju koliko i paket pelena za dijete... ok danas su roditelji zaposleni... pa i moji su roditelji radili no mojim roditeljima nikad nije bilo mrsko sa mnom i sestrama provditi sate i sate u igranju: šivanju krpenih lutki (koje su mi bile draže od svih barbika), sanjkanju, skakanju po lokvama, branju cvijeća, izmišljanju bajki, posjete muzejima i beskrajnim šetnjama... petkom bi nas znali povesti sa sobom na posao pa nakon toga bi bila obvezna posjeta zoološkom vrtu i slično... i uvijek su poticali kreativnost u nama i nikad nisu nam dali nešto samo da nas skinu sebi s vrata... gdje je sve to nestalo danas? moja mama je ostala osupnuta kad je nazvala prijateljicu pa joj njena četverogodišnja kćerka na pitanje gdje ti je mama odgovorila "spava", a na pitanje šta ti radiš odgovorila "evo sam si uzela kolač i gledam crtiće" a bilo je jedan sat poslije podne... drugi put je mala na pitanje šta ti radi tata odgovorila "eno ga guzi" no najbolji dio je bio kad ju je čuvala i dok je mama kuhala da joj mala ne smeta rekla je ajd idi spavaj i mala je stvarno legla i zaspala... moja mama je ostala u šoku... jer odgojila nas je 3 i nikad ali baš nikad nismo zaspale u 5 minuta jer smo našle tisuću maštovitih izgovora zašto ne spavat ili bismo jednostavno bile previše zauzete igranjem... pored ovog svega što sam nabrojala mala je totalno nezainteresirana ni zašto, na svježem zraku je samo onih 15 minuta koliko joj treba od kuće do vrtića i obratno (osim ako je tata ne vozi kolima, onda ni toliko), djevojčica uopće ne zna crtat no glavno je da zna sjest za kompjuter, otić na net i surfat i za to biva još pohvaljena... kad vidim sve ovo nekako me ne čudi što osmogodišnji klinci za djevojkama viču hoćeš li se jebat (doživjeh i to), da 12godišnji klinci čekaju djevojke u zasjedama da bi drkali (doživjeh i to) i da 14godišnji dječaci siluju četverogodišnjake... nemojte me krivo shvatiti ne kažem da su svi roditelji takvi, daleko od toga no nekako mi žao te djece koja igranje s prijateljima zamjenjuju igricama na kompjuteru, blogovima (nedavno naiđoh na jedan 9.godišnje curice), i mobitelima (nerijetko onim koji koštaju više od prosječne mirovine)... žalosno zar ne?
a sad o silovanjima... sestra i ja odlučismo nabavit mitraljez jer počeše svakojaki manijaci upadat po domovima... prošle godine je na savi (popularan naziv za SD stjepan radić) tip slikao djevojke dok mokre i komentar upravitelja doma je bio da je normalno da se svakakvi manijaci skupljaju jer je toliko djevojaka na jednom mjestu... a jučerašnja vijest glasi
U noći s petka na subotu oko 3 sata u svom luđačkom pohodu 31-godišnjak M. A. pokušao je silovati dvije žene, i to u Studentskom domu Stjepana Radića i u Lomničkoj ulici u Cvjetnom naselju, također blizu drugog studentskog doma. Na svu sreću, zbog zapomaganja napadnutih žena, nije uspio u svojoj namjeri, piše Večernji list.
baš me zanima kako će reagirat sada i jel i ovo normalno? do daljnjeg na vratima moje sobe stajat će sljedeća obavijest:
"molim potencijalne goste da se najave barem prije dolaska, jer do daljnjeg nenajavljenim osobama ne otvaram vrata" pa što je sigurno sigurno i da kako mi reče sestra od sada otvaram vrata s nožem u rukama nikad se ne zna...
i na kraju ostade izložba 
Otto Antonini - Zagreb i 'Svijet' / 'Svijet' i Zagreb dvadesetih...
mjesto: Muzej grada Zagreba (Opatička 20)-multimedijalna dvorana
vrijeme: izložba otvorena 9.11. na žalost na stranicama muzeja ne piše do kada će biti otvorena (kad smo kod stranica muzeja nisu ažurirane, izložbena djelatnost zastajela sa zadnjim unosom 2005. godine  )
izloženi su radovi iz razdoblja od 1926. do 1932. godine, Otta Antoninija, talentiranog umjetnika, likovnog urednika i ilustratora revije 'Svijet', prvog modernog ilustriranog magazina u Hrvatskoj...
sam postav izložbe je svjež zanimljiv, ne zamara i ugodan je kako oku a tako i ostatku da se tako izrazim... jednostavan ugodan ambijent s naglascima na izlošcima... pojedine (atraktivnije) naslovnice su povećane i izložene na velikim panoima, a originalne naslovnice su grupirane i postavljenje na posebnim granama oko glavnog panoa... hmm... zvuči zbrkano... jednostavno morate otići i vidjeti kako to izgleda da bi shvatili... jedina zamjerka su (sigurno pogađate) legende koje su nakeljene nasred postera i kvare cijeli dojam jer se radi o legendama na bijelom papiru... nekad mi se čini da ljudi nisu čuli za prozirnu foliju i kontraste boja... no sve u svemu mala no jako dobra izložba koju vrijedi pogledat...
i na kraju pohvala osoblju: ljubazno i susretljivo i nije napasno... a kad ste već u muzeju posjetite i stalni postav s posebnim naglaskom na arheologiju: zanimljiv, atraktivan postav koji nikog ne može ostaviti ravnodušnim...  mnogo pozdrava iz krčme 
i poseban pozdrav mojoj zlici koja me iz sjene podržava u mojim trabunjanima ovdje :D
PS. APEL JEDNO ŠTRUMFU: DRAGI ŠTRUMFU OD SESTRE SVRATI DO KRČME; AL NE KAO GOST VEĆ RADNO I MALO PORADI NA UNUTRAŠNJEM UREĐENJU ISTE   
|
- 21:39 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
subota, 18.11.2006.
grrr 
Radikalni zaštitnici životinja: Klovićevi dvori naša nova meta
Animal Liberation Front, najradikalnija udruga za zaštitu životinja, preuzela je odgovornost za zapaljenje kombija u vlasništvu galerije Klovićevi Dvori te u prijetećem pismu danas upućenom na redakcijski e-mail najavila nove napade na imovinu Klovićevih dvora i zaposlenika ako ne prestane ubijanje životinja u ‘svrhu umjetnosti’.
“Zapaljeni kombi je samo upozorenje. Prestanite koristiti i ubijati životinje za potrebe umjetnosti. Imate dva dana da donesete odluku i o tome obavijestite javnost. U suprotnom će sva imovina Klovićevih dvora, kao i imovina zaposlenih, postati naša meta”, stoji u prijetećem e-mailu kombija predsjednik Udruge Luka Oman bio pozvan na obavijesni razgovor u policijsku postaju. Oman se, kao i sve udruge za zaštitu životinja, ogradio od napada na kombi i napomenuo kako ne podržava nasilne činove u svrhu spašavanja životinja.
Vlasta Delimar ustvrdila je da njoj osobno nitko nije prijetio.
- Nikakvu prijetnju nisam dobila, niti se toga bojim. Iskreno sam napravila svoj rad, a oni koji su zakuhali i napravili negativno ozračje trebali bi se zapitati. Da nije bilo toga, ne bi ni došlo do paljenja kombija - kaže V. Delimar.
- Teško je reći je li nas strah, ali pojačana je sigurnost kuće. Situacija je vrlo neugodna jer je galerija puna umjetnina, u nedjelju, naime, otvaramo izložbu. Ne znam hoće li se prijetnje obistiniti, ali sve smo prijavili policiji - rekla je ravnateljica Klovićevih dvora, Vesna Kusin.
Iako službeno Animal Liberation Front u Hrvatskoj ne djeluje, ovo nije njihova prva ilegalna akcija u našoj zemlji. Iako nikad nije dokazano nekoliko prošlogodišnjih napada bojom na zagrebačke krznarije u Masarykovoj ulici povezivane su upravo sa njima.
A.L.F. djeluje u svojevrsnim ćelijama koje nisu organizirane i bore se za prava životinja. Postoje određena pravila A.L.F.-a, a to je da se u akcijama nikad ne povređuje bilo koje živo biće, već isključivo imovina, kaže Luka Oman iz Prijatelja životinja.
preuzeto s www.jutarnji.hr
e ovo me nanervira još na sabahu, kako se kaže u mom rodnom kraju...
na što je spao ovaj svijet? ajmo ispočetka... da ne bi bilo zablude ja bi tu istu gospođu "umjetnicu" poslala na psihijatriju na promatranje jer umjetnost je umjetnost a ono što ona pokušava prodat pod umjetnost je zločin da budemo na čisto...
međutim idu mi na živce i ovi radikalni za zaštitu životinja i njihove akcije tipa "spasimo životinje žrtve tsunamija" dok djeca žrtve tog istog tsunamija umiru od gladi i slično... pored toga mi ide na živce činjenica da su ti isti znali što će se dogoditi i nisu ništa poduzeli da tao spriječe nego su počeli cičat i vrištat kad je čin učinjen... izvinite dragi moje al zar ih to ne čini učesnicima u tom činu... meni je i više nego licemjerno dozvoliti da se pijetao zakolje onda se boriti za prava istoga...
a sad što se tiče ovih kretena koji će sad uokolo ići i palit, uništavat imovinu klovićevih dvora i njihovih zaposlenika... e zašto ti isti ne pale imovinu pedofila, silovatelja, ratnih zločinaca, ubojica... a ne... ti bi se isti sigurno zgražali nad tim... znate što bi ja sa svima njima vratila ih u sarajevo 1992 do 1995, odnosno poslala ih u Irak da malo ohlade svoje glave...
i na kraju najveći biser
.L.F. djeluje u svojevrsnim ćelijama koje nisu organizirane i bore se za prava životinja. Postoje određena pravila A.L.F.-a, a to je da se u akcijama nikad ne povređuje bilo koje živo biće, već isključivo imovina, kaže Luka Oman iz Prijatelja životinja.
i to što ne nikad u akcijama ne povređuju živa bića čini njihovo nasilje i terorizam opravdanim... dajte ljudi već jednom se probudite nasilje je nasilje i za njega nema opravdanja bez obzira koliko plemeniti bili ciljevi... ne može se postići mir u svijetu ratovanjem...
na kraju da budemo na čisto volim životinje i protiv sam svakog nasilja nad njima no kad je nešto previše onda je previše...
|
- 10:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
petak, 17.11.2006.
nebuloze
prolazim ja pored kioska danas i pročitah nešto bigbrother i neke sličice... ajd pomislih ja zbunila se jer imam običaj vidjet riječi koje ne pišu, brkat slova (nemojte mi zamjerit ak mi se to dogodi i u postovima), gutat slova dodavat ih i slično... i kod sljedećeg tiska ne bude meni mrsko stanem i pročitam kad ono stavrno bigbrother sličice... ajme majko mila zar smo na to spali... sjećam se barbie sličica, onda čarobnjakov šešir, svjetska nogometna prvenstva, plava princeza, životinjsko carstvo i slične no bigbrother e što je previše previše je... a najtužnije je što ima takvih delegata koji će to kupovat... tugo moja drugo... nemam drugog komentara osim da bi uz sličice u albumu trebale biti i njihove visokoumne izjave tipa padeži su ja,ti, on, ona, mi, vi, oni...
a sad malo zezancije (znam da ovo već kruži po mailovima, da se može pročitat i na blogovima, no moram stavit i tu :D)
ROMEO I JULIJA (bosanska verzija)
ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!
JULIJA:(pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda...
ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas
ove prekrasne noci da mi je das
JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela
al' veceras oca m' ne bih smjela.
ROMEO: Skraticu za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.
JULIJA: Romeo,Romeo daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati
ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tude glave sjec'
ovog puta vjerovacu ti na rijec
JULIJA: Hajd' sad kuci %&?$%# ti sve
joj vid' kolko je sati ! Hajd' cunaj se !
ROMEO: De barem tol'ko se odvazi
pa mi je na minut pokazi !
JULIJA: (taman krenu da skine gace)
Joj bjezi eto mi cace.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos'o
kako si samo kroz mine pros'o ?!
ROMEO: Nemojte cika Mato
Julija je moje zlato.
JULIJA: (ocu) Ma ja ga uopste ne znam
nisam ga zvala, dos'o je sam.
ROMEO: M'rsss ne lazi kujo mala !
Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu !JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo %&?$%# mu mater !
ROMEO: (dade se u panican bijeg
brzo k'o metak pobjeze uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh) A vid mangupa al' bjezi
a htio bi kraj mene da lezi.
JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nade
a ovog ce uhljupa neko zlo da snade.ROMEO (vice s brijega) E mangupe,
dodji u carsiju ako smijes
da vidim jesi l' spreman da se bijes.
JULIJA: (cerekajuci se)Romeo,Romeo odjebi ba
ako nastavią tako ranicu se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kuci bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
neceą izac' iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je trazio da mu je dam.
ROMEO:Opet lazeą, on Ofeliju voli
sta ima tebe za Seks da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)
JULIJA:( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)
ROMEO: Odoh sada kuci ko te %&?$%#
idem da nadjem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, dacu ti sutra.
ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno
ne zelim vise da zivim ovako bijedno.
JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k'o djevac ?
( Zadiľe majicu pokaza mu grudi
u Romeu poce zelja da se budi)
ROMEO:(sav ushicen) O Julija oko moje crno
ma neka me pogodi puscano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise
iako znam da crno mi se pise.
JULIJA:Dodji dodji, dilbere moj
da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA:Pozuri dok babo utakmicu gleda !
ROMEO:Hajde,hajde, brze se skidaj !
Ako naidje ti vikni "Kidaj !"
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
vise i ne razmisljajuci o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa sta god da je
cula sam da onda duze traje.
ROMEO: Ne trazi caąe
picemo iz flase.
JULIJA: Hajd' ja cu prva prince moj.
Uh masalla,masalla kol'ki je taj tvoj !
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd' da pijemo za ljubav nasu.
Ispraznise bocu za par minuta
Julija postade k'o nesto ljuta.
JULIJA: Znas da moje srce tebe voli
al' sad me nesto poce stomak da boli.
ROMEO: A joj meni djevojko bludna
neceą valjda reci da si trudna !
JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagadjanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh %&?$%#, ąta sam ovo popio !?
JULIJA: "Otrov za pacove" evo bas citam
nisam prije stigla starog da pitam
ROMEO: O Julija,Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.
JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino
baą mi je izgledalo onako fino.
ROMEO:( Faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti "mala" ostat tijesna.
JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota
ne "umoci" nista za svoga zivota.
ROMEO:(dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.
To izusti
i dusicu pusti
a samo je htjeo
da joj ga spusti.
JULIJA:( nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo ce biti na mene ljut.
3 dana poslije:
-----------------------
OFELIJA: Jes' cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.
HAMLET: Ma cuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.
Dati ili ne dati pitanje je sad
|
- 17:27 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 16.11.2006.
- 20:14 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 13.11.2006.
Muzej za umjetnost i obrt
zlica i ja smo u subotu otišle pogledat što se nudi u MUOu...
o izložbama će biti više riječi kasnije no sad bi se osvrnula na osoblje koje je krajnje neprijateljski nastrojeno i malo previše zabada nos... Ne znam kako ko, ima nas različitih, no ja volim fino na miru sama pogledat izložbu a ak mi nešto nije jasno ili me zanima više o tome onda ću priupitat... uglavnom zlica i ja smo za faks odlučile napisat kritiku o izložbama u dotičnom muzeju i fino ušle s blokićima i pisakarale da bi nas se odmah počelo pratiti i kustosi su počeli jedni drugima ukazivati na nas zbog čega sam se osjetila kao posljednji kriminalac... no vrhunac mi je bio kad nam je prišla kustosica i pitala što ćemo mi tu, što hoćemo, što tražimo??!!!!  na što mi je tlak skočio na 1000 no suzdržala sam se da joj ne skočim za vrat... no zlica je onako bjesno je pogledavši rekla da moramo napisat nešto za faks i onda su tek usljedile litanije kako određeni ljudi sjede po secesijskim stolcima, a kad smo se zaustavile kod tapiserije rekla nam je e to vam nije umjetnost no opet sam se suzdržala da je ne pošaljem dođavola...
STALNI POSTAV
stalni postav ima velikog potencijala i dobrih izložaka no cijela priča je tako loše organizirana i pojedini dijelovi djeluju nabacano... dizajner se malo zaigrao s legendama jer su izgubile svoju funkciju informiranja... zašto? pa vrlo jednostavno treba mi mapa da bi dokučila koji je predmet koji broj na legendi i slično... no vrhunac je svakako soba XXXII- suvremena keramika gdje prvo trebate imat dalekozor da bi vidjeli brojeve izložaka, onda kristalnu kuglu da bi pogodili na koji se točno izložak broj odnosi te pripremiti se da iskrenete vrat da bi vidjeli izložak broj 1, uglavnom prođe vas volja ma kako god dobri izlošci bili.
LAZER LUMEZI: NAKIT KAO METAFORA
(izložba otvorena do 19.11.)
izložbom je obuhvaćeno oko 80 primjeraka nakita od kojih je većina recentna autorova produkcija, a manji broj odabranih eksponata daje uvid u autorovo stvaralaštvo u proteklih dvadeset godina, odnosno obuhvaća period od 1986. do 2006.
hmmm...
izlošci su atraktivni no utopili su se sasvim u popratnom materijalu (kao što su žičana mreža na kojoj su stajali izlošci, ili metalne ploče koje su sasvim progutale iste). vašu pažnju bi prvo zaplijenilo staklo, zatim sajle koje su držale isto, onda podloga i tek onda bi uhvatili i izloške... što se tiče legendi opet je trebala kristalna kugla da bi se pogodilo što je što, no najbolje mi je bilo u 2. prostoriji sam tražila legendu i gledala uokolo da bi se kustosica gotovo izderala na mene da je na suprotnom zidu?! pored samog nakita izložene su i skice nakita, naravno bez ikakve dodatne informacije, i fotografije koje su višak i imam osjećaj da su služile samo da popune prostor. od cijelih 80 izložaka kako kaže muzej ja sam zaista vidjela jedno 5 (tj. jedino njih 5 se sjećam) koji su bili izloženi bez "divlje" podloge... i kad se sad sjetim izložbe prva asocijacija mi je staklo, sajle i žičana mreža... nažalost vrlo dobra izložba je pretvorena u tek prolaznu izložbu
ALAN HRANITELJ: KOSTIMI
(izložba je otvorena do 3.12.)
izloženo je devet kostima i četiri šešira, koje je Hranitelj kreirao u razdoblju od 1991. do 2001., a rasporedio ih je u dijelu stalnog postava MUO u kojem je naglasak na tekstilu i modnom priboru.
Izloženi su kostimi Ruski leptir, napravljen za izložbu u Modernoj galeriji u Ljubljani 1991. godine; Suncokret, iz zbirke Slovenskoga etnografskog muzeja 2002. godine; Marija Antoinetta, 2001.; Poput prijetnje i Sjaj dosade, dva kostima s izložbe u Kopenhagenu 1996. godine; te četiri kostima s revije u Londonu 2000. godine.
ono za što treba pohvaliti one koji su postavljali izložbu su putokazi do iste, no nakon što dođete do eksponata na neki način ste zbunjeni, jer sam ja očekivala posebnu prostoriju a dočekalo me je prvenstveno staklo i porculan, tj. dio stalnog postava a tek onda sam shvatila da se tu s druge strane nalaze i kostimi. sami eksponati su zaista prava umjetnička djela koja su zaslužila mnogo više truda oko izlaganja od onog što su dobili... uglavnom sve izloške vidite od jednom (ja bi osobno izložbu koncipirala tako da se otkriva izložak po izložak i da svaki ima svoj poseban prostor i tako da im se može posvetiti potpuna pažnja, a ne ovako previše toga od jednom i sve vas vuče na svoju stranu), šeširi su bez legendi, a na nekima se javljaja riječ kostima (prvo pomislih da je na slovenskom ali nije na slovenskom je kostuma , no kad sam pročitala u vodiču za izložbu "četiri kostima s revije u londonu 2000.godine" bilo mi je jasno da je copy/paste u pitanju). kolorit postava je pogrešan: monotona bijela  ; mislim da bi neka tamna boja savršeno istakla kostime, no ovako imam osjećaj kao da nešto fali, osjećaj neke praznine. u dva odjeljka kod prozora su izložene krojačke lutke čija svrha mi nije sasvim jasna (možda popunjavaju prostor?). pozitivna stvar je to što je izložba popraćena glazbom, no na moju veliku žalost krivom: na repertoaru je bila josipa lisac i to su valjda pustili jer se baš ona nalazi na posteru izložbe i jedan je od hraniteljevih modela... nemam ja ništa protiv glazbe josipe lisac no nikako se ne uklapa među kostime pa tako još jedan promašaj upisujem... što reći... mnogo sam očekivala od izložbe i otišla poprilično razočarana... kostimi su zaista divni, no pogrešan dizajn jednostavno može drastično smanjiti doživljaj.
LUKA MJEDA: LUKA I UMJETNICI
(izložba otvorena do 19.11.)
Izložba predstavlja ciklus od 80 portretnih fotografija suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika snimljenih u okruženju njihova atelijera, odnosno njihova doma. Mjeda je stvaranje ciklusa započeo još 1996. godine u sklopu priprema izložbe suvremene hrvatske umjetnosti u Čileu, kada nastaje prvih sedamnaest foto portreta čileanske grupe. (ý) Neovisno o žanrovskom određenju i informacijsko-dokumentarnim stremljenjima, u Mjedinu ciklusu Luka i umjetnici uočljivi su elementi fotografskih dnevničkih zapisa. Ovdje se ne radi o slikama privatnosti, već o jednoj vrsti radnog, stvaralačkog dnevnika, s bilješkama o umjetnosti i umjetnicima, prijateljima, suradnicima ili tek znancima. U vremenu i prostoru kojemu i sam autor pripada.
izložba klasično postavljena na bijelom zidu niz fotografija... jako zanimljiva izložba upropaštena načinom izlaganja... osobno smatram da mi mnogo zanimljivija izložba bila da je napravljen neki "atelje" i da su fotografije na taj način izložene jer bi dobile neku dubinu, a time bi bila prezentirana sama autorova ideja: umjetnici sa svojim djelima, u svojim ateljeima... ovako niš posebno...
nažalost iz MUOa sam otišla duboko razočarana i nisam baš sigurna da ću se tako skoro vratiti... no znam sebe vjerojatno hoću zbog kakve zanimljive izložbe s nadom da ću ovaj put biti ugodno iznenađena
|
- 18:46 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Desiderata
pronađeno u crkvi Svetog Pavla u Baltimoreu 1692.g.
Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina. Trudite se, ali bez potčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam drugi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbjegavajte glasne i agresivne osobe- one uznemiruju dušu! Uspoređujući sebe sa drugima možete postati sujetni i ogorčeni, jer će uvijek biti gorih i boljih od vas. Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom zvanju, ma koliko skromno bilo, jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu. Budite svoji! Posebno ne iskazujte lažnu naklonost, niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prevarama i razočarenjima ljubav uvijek ispočetka niče, poput trave. Brižljivo postupajte sa iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost. Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća. Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima. Previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim prevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima; ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe, uložite sve što imate i jeste i budite sretni !
|
- 00:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 12.11.2006.
aha...
danas izgleda nije više dovoljno suptilno nekom dati do znanja da te nešto ne zanima već treba brutalno i iskreno reći ne zanima i okrenut se na peti... mislim da je to najpametnije i bolje od trpljenja jer ljudi nekad fakat nemaju mjeru... stvarno sam uvijek bila za suptilnost, lijepo pakiranje i slično no sve više i više odustajem od toga... jer kimanje glavom i aha, kolutanje očma, nezainteresiran pogled više ne pomažu... nekad mi dođe da zavrištim baš me briga ili ne zanima me... jer imam osjećaj da što ste uljudniji to vas ljudi sve više i više zajašu...
|
- 14:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 07.11.2006.
:D
neki dan sam se smijala jednoj curi jer mi reče sorry nemrem na kavu moram pravit punjene paprike za ručak ... no gle eto ti vraga nakon nekoliko dana i ja sama pravila punjene paprike (sa sirom, doduše, no punjene paprike su punjene paprike bile one sa sirom, mesom ili čime već)... i tako skontah ja da se polako pretvaram u domaćicu (kućanicu, hanumu, kako vam već drago)... počela sam češće kuhat (menze nakon 3 godine puna mi kapa), pa pometi sobu, operi suđe, operi rublje, skuhaj večeru (u vrijeme ručka boravim na faksu), pa tek onda ostalo... grozno u što se to pretvaram? još mi samo neka safunjara fali (nemam TV hehe) i to po mogućnosti neka vrhunske hrvatske produkcije (napr. Zabranjena ljubav)... i sada nakon što svatih da opasno se približavam zanimanju domaćice odlučih si fino upotpuniti imidž (znam kak se piše, nego mi fora pisat engleski po vuku) viklerima i nekim cvjetnim šlafrokom pa kad sam već domaćica po ponašanju neka slika bude potpuna 
|
- 23:53 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 06.11.2006.
muke po faksu...
ovi naši profesori se zajedno s bolonjom povampirili: preko noći neobavezna predvanja postadoše obavezna... no to još najmanja muka... o kolizijama da ne pričam jedino bi kloniranje pomoglo, a ovako trčim malo vamo tamo uglavnom da skratim razbacana sam po faksu...
i tako dođe jedan naš vrli profesor (čije ime neću sad tu spominjat) sa urnebesnom idejom: dragi studenti s vama na kolegiju ćemo pokušat s nečim novim, a to vam je učenje s pomaganjem... helem o čemu se radi: mi ćemo si fino naći neku neprofitnu udrugu i ponuditi im svoju pomoć... naravno mi time dobivamo mnogo: "dobivamo dublje razumijevanje ciljeva kolegija i studija", "usvajamo nova znanja", "razvijamo akademske vještine i osjećaj osobne odgovornosti", "pomaže u izboru buduće karijere" (kao do sad se nisam usmjerila na istu upisivanjem faksa, nego baš će mi ovaj kolegij sada otvoriti oči) i tako dalje u nedogled... i na kraju o svemu tome trebamo predati esej, održati prezentaciju i pokazat naš proizvod... ok sve bi to bilo divno i krasno i neko će se upitat kog se k***a bunim... nema ja niš protiv inovacija, praktičnog rada i slično no zaista nemam vremena od svojih 20 kolegija koliko moram slušat.... na faksu sam po cijele dane, nakon toga pišem seminare kojih hvala bogu ima na izvoz i jednostavno ne znam kada i kako da još uguram u cijelu priču tamo neku organizaciju... u vrijeme predavanja tog dotičnog kolegija, reći će neko, ali... postoji jedno veliko ALI, jer kako nam rekoše: "svaki tjedan na predavanjima profesor potiče studente da preispitaju svoj rad i svoju učinkovitost na projektu te njihov utjecaj na članove društvene zajednice kojima pomažu"... 
i naravno dali su nam par briljatnih ideja no nenadjebiva (sorry zbog rječnika) mi je sljedeća:
"studenti mogu razviti plan predavanja internet pretraživanja i office paketa (početni i napredni) za umirovljene članove društvene zajednice"
sagledajmo realno: stanje u ovoj državi nije baš bajno i ruku na srce većina umirovljenika jedva sastavlja kraj s krajem pa nekako čisto sumnjam da doma imaju kompjutere... no ajd mogu raditi negdje drugo, internet cafei otpadaju nisu baš umirovljeničkidžep-friendly, a da ne pričam o tome kako svaki starački dom "ima" prostorije s kompjutorima i slično... nadam se da me nećete pogrešno shvatiti ja smatram da bi trebali umirovljenike podučiti no ruku na srce kada, kako, gdje? (da nam iznajme prostoriju na faksu nedjeljom jedino)...
na kraju mi jedino pada na pamet da s grupom studenata osnujemo udrugu pa sami sebi pomažemo
I na kraju veliki pljesak za novitete...
naprosto ih obožavam...
|
- 23:39 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
